Slavujka Stvarmo mi je zao za tvoju bebu,tesko  je to za jednu zenu koja iscekije da upozna svoje dete a ispadne tako kako se i tebi desilo. Ja boli ti preporucila da koliko mozes da se smiris i da uzivas koliko toliko sa svojom bebom koja ocekuje veliku ljubav od tvoje strane a ne stres. Tako je bilo sudjeno i bilo je, nemozes nista da promenis a ni da ga vratis tako sto trazis nesto zamo sto Bog zna sta je i kako. Sve mi ovde imamo izgubljene bebe, neke u ranim trudnocama a neke kao i ti u kasnim. Uzivaj u tom blagoslovu koji ti je Bog dao. Puno srece i zelim ti skolsku trudnocu.🙏🏻

Slavujka ohhh, strašno, bez riječi sam! Kroz cijelo svoje iskustvo sam shvatila da ne postoje riječi utjehe u takvim situacijama tako da se neću ni truditi pokušati reći nešto utješno da te ne bi dodatno naljutila (mene znaju ljutiti utješni komentari). Ono što ti mogu reći je da ti od srrrrrrca želim da ovaj i svaki sljedeći put bude sve u redu, a da mi je zbog tvog gubitka neizmjerno žao. Nadam se da se više nikada neće ponoviti. 
Na toliko toga se želim referirati u tvom odgovoru da ne znam odakle bih počela... Razumijem da ti je užasno teško i mogu samo zamisliti tvoju bol. Osobno smatram da nije bitno u kojem je tjednu došlo do prekida trudnoće jer od onog trenutka kad vidiš dvije crtice na testu, tvoj život više nije isti i voliš to dijete u sebi više od života. A pogotovo te razumijem i znam što želiš reći kad ispada da "želiš imati trombofiliju". Ne želiš, samo tražiš odogovor, na taj način samo želiš vratiti kontrolu u svoj život da će ovaj put biti sve u redu jer ćeš dobiti adekvatnu terapiju koja će spasiti tvoje dijete. Identično se i ja osjećam. Rekli su mi da za moj pobačaj može biti kriva korona koju sam netom prije dobila i polip. Ne želim bit nezahvalna, al meni to nisu zadovoljavajući odgovori jer ne znam kako da spriječim da sljedeći put ne dobijem koronu ili polip, a zgrušavanje krvi mogu spriječiti terapijom. Vjerujem da se i ti osjećaš tako i da kroz to samo želiš vratiti kontrolu nad svojim i bebinim životom. 
Oprosti na dugačkom postu.

htjela sam još reći da naše bebe ništa neće vratiti bez obzira na to koliko mi tugovale za njima ili tražile odgovore na pitanja zašto ih više nema. Odgovor "neke stvari se jednostavno dogode" je meni osobno tako zastrašujuć zbog buduće trudnoće, a umirujuć zbog izgubljene jer znam da nisam ništa pogrešno napravila svojoj bebi. Kakav miks emocija, malo tko to razumije...
PiaBuu korak po korak... dobro je što si se odlučila napraviti taj nalaz i to je jako pozitivna stvar. Na nalaz ne možeš utjecati, takav je kakav je, ali barem ćeš mirnije spavati i znaš da si poduzela sve što si mogla :) 
Hvala na pitanju, dobro sam. Jako promjenjivog raspoloženja, idem dan po dan... Dok sam na poslu vrijeme mi baš proleti i uglavnom budem dobre volje jer imam dosta posla i ne razmišljam intenzivno o tužnim događajima, ali to sve dođe na naplatu dok sam doma. Na svu sreću imam prekrasnog muža koji ima strpljenja za sve moje izljeve emocija :)

PiaBuuu, MBmikica i Loza hvala vam puuuno cure na razumijevanju  Jedna od vas je napisala da želim doznati odgovor da opet steknem dojam da imam život pod kontrolom. I to je odličan opis! Kad se ovakvo što dogodi, moj gubitak u kasnoj trudnoći ili vaši spontani, sve su to situacije koje nas izuju iz cipela. Loza kažeš da te ljute utješni komentari, a meni nakon toga nitko nije imao ništa utješno za reći. I što je više vrijeme prolazilo sam shvaćala da ne bih ni ja znala šta reći na njihovom mjestu. Jednostavno je tako, dogodilo se. Svjesna sam da sam poduzela sve moguće da spriječim da se ponovi pa me to opusti, a onda opet u nekom trenutku nastupi panika. I tako u kruuug

E da, netko je spomenuo koronu kao mogući uzrok svog spontanog, samo da kažem da kod kojeg god doktora sam bila tih par dana u bolnici, za vrijeme poroda, bez iznimke me pitao da li sam imala koronu pred kraj trudnoće. Njima je to sve još novo i samo skupljaju podatke. Isto vrijedi i za cjepivo. To mi je rekao gin iz Petrove kod kojeg sam išla na prvu kontrolu u ovoj trudnoći, rekla sam mu da sam se cijepila a da nisam ni znala da sam trudna prvom dozom, pa da li je oke da se cijepim i drugom, rekao mi je ne, jer nemaju nikakve konkretne podatke pa da je bolje ne

Slavujka razumijem sve što govoriš... Što se tiče korone, cijepljena sam s obje doze i to sam drugu dozu primila u 09/2021, a zatrudnila sam u 11/2021. Za cijepljenje me nitko nije pitao iako sam ja svaki put i to istaknula, ali nitko si to nije zapisao. Ali kad sam rekla da sam imala koronu svaki si je doktor to zapisao na nalaz... Simptomi mi nisu bili strašni osim kašlja koji me mučio i temperature jedan dan. Na početku trudnoće kad mi je ginekolog rekao da imam taj polip, rekao je da baš moram mirovat zbog toga, što podrazumijeva ne previše sjedenja, saginjanja, naravno bez dizanja težih stvari i pazi ovo - da izbjegavam kašljanje. To mi je zvučalo ono kao wtf?! Međutim kako sam dobila koronu i imala taj užasan kašalj, nakon kratkog vremena sam počela krvariti. Ali to nije bila kao "tekuća" krv niti ju je bilo puno, već onako suha i samo na papiru. Na prvom pregledu nakon kiretaže kad sam opet pričala s ginekologom o tom svemu rekao mi je da taj polip i korona sami za sebe najčešće nisu opasni za bebu, ali u kombinaciji zajedno, učinili su to što su učinili... 

aliii Slavujka, da se ne bediramo teškim temama, pričaj nam o svojoj drugoj trudnoći i bebici :)

Vidim da je tema kako nekome " smeta, a nekome ne" sta ti netko rece iz gubitka.
Ja sam prvi spotani isla medikamendozno, uzela sam petak i subotu slobodno, u ponedjeljak sam isla normalno raditi kao da nista nije bilo, drugi put sam prokrvarila doma, cak mislim da je to izazvalo pocetak krvarenja i drugi spontani svejedno sam isla medikamendozno. Na ovaj drugi put sam uzela 15 dana bolovanja, s time da nikome nisam nista rekla osim obitelji, niti kolegicama na poslu niti prijateljicama. Kako je kod vas bilo?

dobro jutro :)
a meni su npr smetale rečenice tipa "bolje sad nego kasnije". Ne znam, to mi je toliko ružna rečenica i mislim da bol nije povezana s trajanjem trudnoće jer se sjećam kad sam prvi put prokrvarila u 6tt, mislila sam da je gotovo već tada i nisam se osjećala ništa opuštenije nego sad kad se stvarno dogodilo. Također mrzim kad mi netko kaže "ajde, bit će još beba", kao da sam mačka koja odjednom nosi 5 mačića. Da, bit će još beba, ali nije poanta u bilo kojoj bebi, već u ovoj izgubljenoj. Hoću svoju bebu i kraj, ništa mi ga nikad neće zamijeniti.
Nekad mi jednostavno treba da me neko sasluša i kimne glavom u znak razumijevanja i podrške. 
A što se tiče posla i bolovanja, mene je moj šef zvao sat vremena nakon kiretaže jer me nešto hitno trebao iako sam bila na bolovanju. Odmah sam mu ispričala što je bilo, ispričao mi se što me zvao uopće i rekao da si uzmem vremena koliko mi treba da se vratim na posao, čak sam dobila i govor ohrabrenja što mi je baš puno tad značilo. Ostala sam tjedan dana na bolovanju i nakon toga sam se vratila na posao. A na poslu su mi znali samo šefovi, kolegama nisam ništa govorila da sam uopće bila trudna.

Slavujka - prestrašno mi je bilo čitati svoju priču, ali hvala što si podjelila. Trudnoća nakon gubitka, pogotovo tako traumatičnog kao tvojeg, je jako izazovna. Ali samo idi dan po dan i ispunjavaj se zahvalnošću.

I ja sam se nakon spontanog naslušala rečenica: 'ako nešto nije valjalo, bolje da je sad otišlo', 'valjda je tako trebalo biti', 'ma ajde, bit će djece...' i slično..