Spontani pobačaj

Draga Pingo, žao mi je strašno da se tako osjećaš. Strašno je to sve što smo sve ovdje prošle, okolnosti u kojima smo to sve prošle samo još doprinose pogoršanju situacije. Naravno da svi imamo loše dane, dane kada se samo možemo pitati “zašto baš meni?” i to je normalno i uvjerena sam da će se takvi dani ponavljati još dugo, možda zauvijek. Ja znam da nikada više neću biti onako baš potpuno sretna, s time sam se pomirila i s time ću naučiti živjeti. Ali ono što takoder znam, ovo iskustvo me naučilo toliko toga, o sebi samoj, drugima, boli, sreći, tuzi, fizičkoj boli, granicama, odnosima, i tako dalje. Znam da kad je loš dan sve je iznimno teško, negativno i nema dalje, ali ja sam sigurna da ćeš iza ovih oblaka ugledati sunce, dugu, možda dvije tri i svijet će opet biti jedno ljepše mjesto. Ljubim te i grlim! ❤️

Draga Pingo bas mi je zao. Mogu zamislit frustaraciju. Sve cemu se veselis nekako propadne. Ali mora proc i to razdoblje. Ja se tjesim da ce to jednom uskoro nadam se sve biti samo ruzno sjecanje. 
Nadam se da ce ti iduci rodenan bit najljepsi uz bebine udarce ili smijanje ❤️  
—
Ja sam se cure moje danas vratila na posao i skroz mi je ok zasad. Kada sam pricala svojima iz sobe iskustvo svima suze u ocima i onda sam skuzila kako mi se ni ne place jer sam jednostavno to toliko puta izgovorila da vise nemam tolko snazne emocije uz rijeci sve te. Bila sam bas ponosna, osjecam se jako i snazno da sam sve to prezivjela i da imam snage za dalje. Daje mi neku nadu da ce ipak se sve posloziti. Prestalo je smedarenje napokon, al zadnja dva dana kao blagi osjecaj pred mengu, a prerano mi je jos bar 10 ak dana🤷🏽‍♀️ 
Citala sam zadnjih dana puno o sindromu koju je imala moja curka i s jedne strane olaksanje da se sve to na vrijeme otkrilo jer je zivot s tim po iskustvu roditelja horor, ali i strah da se nesto tako ne ponovi. Pitat cu def da mi naprave sve pretrage koje mogu za dusevni mir. Jucer isto sjedim na kavi i pored mene sjednu ljudi s novorodenom bebom i umrem iznutra od pomisli da sam to mogla kroz par mjeseci biti ja, a sad se to cini nedostizno i daleko 😥  i nekako mi je uzasna zelja za ponovnom trudnocom, a znam da nisam jos ni psihicki a ni fizicki pogotovo spremna. Nadam se samo da cemo moc od 9. Mjeseca nakon naseg putovanja krenut ispocetka, a strah me preplavljuje vec sad. 
Ispricavam se na ovoj citabli, ali malo sam na sve strane danas s emocijama 😂

Hej evo i mene, ne događa mi se nista novo pa ni ne pisem. Cekam 2.6 da vidim kakvo je stanje i da napravim pretrage ako ce trebati. 
Zao mi je sto se tako osjećate cure, ali mislim da su to sasvim normalne reakcije na ono sto ste prozivjele. Dajte si vremena. Sigurna sam da će putovanje pomoći da sredite misli, a mozda se i vratite plus 1 ♥️ 
Ja uvijek kazem da sve mora doci na svoje. Mora. Jake smo mi zene, bar u ovakvim situacijama vidimo tko je stvarno uz nas bezuvjetno. 

Cure drage glavu gore. Doći će naše dugine bebice prije ili kasnije. Ja sam jutros dobila jedan veliki minus na testu za T i isto me malo tuga ulovila. Opet sam na početku grrrrr 
Treba se okrenuti malo drugim stvarima, korona se smiruje, vrijeme je lijepo, treba otići negdje u prirodu, družiti se s prijateljima, napuniti baterije. Ne može nam se život svoditi samo na razmišljanje o trudnoći. Da, bilo bi super da se ni jednoj nije dogodilo to što se dogodilo ali ne možemo to promijeniti nažalost
Mi idemo na go idući tjedan i baš se veselim, istražujemo Istru ovaj put i to na biciklima
Pingo zašto ne odete negdje u RH? Čisto da se maknete od doma? Brzo će se situacija popraviti pa možda već na jesen neko dalje putovanje bude moguće
Hera i trebaš biti ponosna na sebe Što se tiče oporavka uzmi si vremena koliko ti treba, nemoj se forsirati. Možda na honey moon-u ostaneš trudna Mene isto zna boliti kad vidim mame s bebama ali s druge strane ne znamo koje druge probleme one imaju i šta su sve prošle u životu. 
Buba sretno na pregledu i javi se obavezno!

Lori bas si lijepo sve napisala. Potpisujem ❤️ 
Zao mi je zbog minusa, ali drzim fige za iduci mjesec! 🍀 moram ti rec da zracis super pozitivnom energijom od kad smo se “upoznale” na jesenskima i kroz sve ovo 🤗
Da taman ako sve bude ok oko medenog mjeseca namjeravamo ponovno pocet pokusavat. Mozda bude mali spanjolac ili spanjolka 😅

Draga Lori, znaš koliko mi je krivo da minus. Možda se vidimo idući tjedan, mi smo isto u Istri za produženi :) 

Mislim da je svakome tko prođe ovako nešto jako teško viditi druge sa svojim bebama...
Ali nekako se moramo voditi s tom misli da ćemo uskoro možda (nadam se) i mi držati ta mala klupka sreće u rukama! 
Možda će jednog dana nekome biti teško vidjeti nas...
Strašno je koliko često se ovo događa, ali vjerujem da će doći i naše vrijeme... 💪♥️

Pozdrav svima. Nova sam ovdje, a imam potrebu s nekim osim obitelji podijelit svoju bol. Imam curicu od 4 godine. Već nekih pola godine smo radili na drugoj bebi i dr mi je dala da pijem duphaston prvu polovicu ciklusa zbog poremećaja hormona, neredovite menstruacije i dugih ciklusa. 17.2. bila zadnja menstruacija, 23.3. napravila test koji je bio pozitivan. Od samog početka trudnoće sam imala osjećaj da nije sve kako treba. Imala sam česte bolove slične laganijim kontrakcijama, baš neki čudan osjećaj. Na prvom pregledu se nije vidilo ništa, nakon 10 dana na drugom se vidjela samo gestacijska vrećica. 22.4. odem privatno i dr. mi kaže da je uredna trudnoća i da se čuju otkucaji ali me isto pitala je li mi u prvoj trudnoći ovako kasnio razvoj. 4.5. odem ponovo kod svoje dr. koja tijekom pregleda govori da su otkucaji srca bebe slabiji ali kao da je to normalno zbog tog što je manja trudnoća. 18.5. nakon brisanja na papiru je bila kap krvi. 19.5. odem kod ginekologa privatno i kaže mi da umjesto 13 TT beba je 8+4 i nema otkucaja. Svijet mi se srušio. Tek sam 21.5. mogla u bolnicu gdje su me pregledali i naručili na tabletu 25.5. U subotu popodne su me uhvatili jači bolovi i krenulo krvarenje pa sam otišla u bolnicu. Tamo su me ostavili preko noći. Cijelu noć sam imala jake kontrakcije i krvarenje i oko 4 h sam tražila da mi daju nešto protiv bolova. Dobijem voltaren i nakon 10 min imam nagon za WC. Odem u WC i odjednom pljusak, ugrušci, plod, sve je izašlo samo. Nakon toga me vode na uzv nakon čega mi daju tabletu mispregnol pa nakon 3 h još jednu. Oko 14 h me otpuštaju jer je glavnina izašla a da će ostalo izaći. Danas je četvrti dan od toga, i dalje krvarim, nekad manje nekad više, bolovi su prisutni često, nisu jaki kao prije. Upute nikakve nisam dobila. Smantana sam, svako malo me uhvati slabost neka. O psihi neću niti pričati, plačem stalno. Sreća da imam svoju curicu ispred koje sam hrabra. Ima li vas koji ste na ovakav način imale spontani? Koliko je trebalo da prestane krvarenje? Nakon koliko ste krenuli na drugu trudnoću?

Hera ajme Spanjolska Hocete se cijepiti prije puta ili? Moze se raditi pcr umjesto cijepljenja znas li?
Hvala ti na komplimentu, isto mislim za tebe. Ma tipkamo se nas dvije opet u nekim tamo proljetnim ili ljetnimmozetemozete bebama i ostajemo do kraja
Jelena hvala ti. Ma nema tuge, prvi mjesec pokusavanja, nisam ni ocekivala da ce se odmah primiti, nije ni prvi put Znaci i ti u Istri, uzivaj! Ja ju bas volim, ne kazu bzvz mala Italija za nju

Mikimia jako mi je zao Nazalost tu nas je puno sa slicnim iskustvima. Mogu ti samo reci da je s vremenom zaista lakse. Sto se tice krvarenja ja sam jos 12 dana krvarila nakon tableta. Pauzu smo napravili 2 mjeseca, ali moze se i krace. Bitno da je s fizicke strane sada sve ok, a za psihu si daj vremena. Drzi se!