Užasno mi je žao... Osjecaj je neopisiv i psihički je to sve teško proći... Ja sam samo jedan dan počela dobivat kontrakcije i puknuo vodenjak, kad sam stigla u bolnicu samo su mogli konstatirati pobačaj jer je bebica vec krenula prema van... Isto indukcija... Jedino što su uspjeli nac je e.coli koja je bila u posteljici po phd nalazu

Da, grozno... U jednom trenu sve ok u drugom ti se srusi svijet... Zao mi je također sto se i tebi slicno dogodilo. Moj phd nalaz je u redu, bez infekcije, bez bakterija... Najbitniji mi je sada nalaz na trombofiliju, da nije neki ugrusak bio slucajno koji bi uzrokovao abrupciju i krvarenje. 
Zelim ti svu srecu i zelim da nam ubuduce bude sve po skolski i ok...  ❤️

Također ti zelim sto prije sretnu i uspjesnu drugu trudnoću ♥️ doc ce naše klupko sreće, samo ga ocito malo dulje moramo cekat 🙏

danchy zao  mi je , grlim, uz tebe smo :-*

Pozdrav cure, krenula sam čitati ovu temu, pročitala sam pola i odlučila napisati svoju priču. Bila sam na jesenskim bebama, ali nije suđeno da tamo ostanem  Nažalost, ja svoju bebicu nisam ni vidjela na uzv, što je kako mi kažu možda i bolje. Na prvom pregledu u subotu ( 6+2) dokt nije ništa vidjela na uzv, što je bilo čudno s obzirom na tjedne i što znamo kad je točno bila ovulacija. Počele smo se bojati da je vanmaternična, te nakon bete koja je u sub iznosila samo 403, strah je još bio veći. U pon je beta bila 388, i unatoč svom očekivanju da će ona bar malo porasti i dati mi neku nadu, ona je pala i skroz me dotuklo. Na hitnoj su me pregledala dva doktora sa dva uzv, i ništa ne vide što nije ni čudno jer je beta stvarno mala. Ne mogu utvrditi gdje se nalazila trudnoća, ali mi je kasnije prva ginekologica rekla da s obzirom koliko mi je maternica bila lijepo zadebljana da misli da je ipak bila unutarmaternična trudnoća i time me malo smirila. Na hitnoj su se složili da je pobačaj krenuo. Poslali su me doma i da se sutra opet javim sa novom betom. Meni je najviše čudno u svemu tome što ja nisam ni malo krvarila, i nikako da krenem krvariti. Rekli su da me ne bi slali na kiretažu jer ne znaju gdje je točno plod, što i kužim, ali opet do kada ću ja čekati da krenem krvariti? Nadam se da će mi sutra dati bar nešto da to potaknemo. I ja bih najradije izbjegla kiretažu, ali me strah da se ne zakomplicira nešto unutra budući da nikako da krene samo. Da li je možda koja od vas imala takvog iskustva? 
Psihički ni ne moram govoriti kako sam, sve ste to nažalost prošle. Tješim sebe i druge da samo treba vremena.Ali već vidim da će me biti strah uopće krenuti na drugu trudnoću. Na trenutke se pitam jel se to zbilja dogodilo, ali shvatim da stvarno više nemam simptome trudnoće nego samo bolove kao pred mengu i onda shvatim da je stvarno kraj...

Hej bebanomoje, žao mi je, uistinu. Ne želim da nijedna žena više proživi ono što mi proživljavamo, al' priroda je jača od nas i naše tijelo zna šta radi. Nažalost, u ovom slučaju nam to nije ni najmanje po volji. Što se tiče kiretaže, bolje je da ne idu napamet. Mislim da će ti uskoro to samo krenit,jer trudnoća nije velika bila. Ja sam odabrala da želim tablete za poticanje kontrakcija, došla kući nakon pregleda i počela polako krvarit, što se do sutradan baš pojačalo i tada je počelo. Znam da si nervozna, mislim da se neće ništa zakomplicirat, samo pusti da samo krene-moj savjet. Želim ti da se što prije oporaviš!!!! ❤️❤️❤️

Ej, bebanomoje. Znam kako slijedi taj tijek,veselo jesenske bebe i onda zavrsimo tu.
Isplaci se kolko treba,vjeruj,nakon toga je lakse. Pusti da samo krene,bez kiretaze,najbolje ti bi bilo tako da se dogodi! Znam, cini se kao smak svijeta, al vjeruj,nase vrijeme tek dolazi!

BruNa

Ej, bebanomoje. Znam kako slijedi taj tijek,veselo jesenske bebe i onda zavrsimo tu.
Isplaci se kolko treba,vjeruj,nakon toga je lakse. Pusti da samo krene,bez kiretaze,najbolje ti bi bilo tako da se dogodi! Znam, cini se kao smak svijeta, al vjeruj,nase vrijeme tek dolazi!

❤❤❤

Pozdrav svima, 

Imam pitanje s obzirom na trenutno stanje s korona virusom. Imala sam spontani 5.2. i trebala bih na kontrolu poslije prve menstruacije sto bi bilo ovih dana. U bolnici ne primaju na kontrole naravno, a kod ginekologice preko hzzo-a sam dobila odgovor sestre da primaju iskljucivo hitne pacijente, prvenstveno onkoloske. Da li ste se i vi susreli s takvom situacijom ili vasi ginekolozi primaju? 

Hvala puno 😊

Jutro cure. Danas je ono jutro poslije uragana. Ležim u svom krevetu uz svoja 2 muškarca. Još je sve frisko u glavi ali bar nije traumaticno. U ponedjeljak navečer su me zaprimili na odjel,i utorak ujutro pomalo pripremali za operaciju. Doktori,anesteziolozi, sestre svi divni,puni osjećaja za svoj posao.Dolazim bez bolova i krvarenja,što je svima čudno.U utorak sve po protokolu, tlak,temperatura, 300 pitanja što njihovih što mojih. Zatim ulazak u salu za operacije,užasno sam se bojala pogotovo kad sam vidjela koliko ljudi će tu prisustvovati. Sjećam se velikih svjetala u sali i zgodnog anesteziologa, zatim mrak... Nakon 40ak minuta se budim u sobi za buđenje na svom krevetu,odlično se osjećam. Nikakvih bolova,vrtoglavica,mučnina. Iza toga moja soba i ručak.Pa malo odmaranja i spavanja. Iza večere u 19h dolazi glavna sestra i pita me želim li kući ili tek ujutro. Naravno da želim doma svojim dečkima.Zovem muža,dolazi po mene pred bolnicu jer je zabrana posjeta. Dobro prespavana noć i buđenje uz moja 2 mušketira. I dalje se dobro osjećam,nema bolova baš nikakvih,nadam se da će tako i ostati.

Ja se raspisala al imam slobodan dan pa sam vam htjela sve opisati.
Inače radi se o bolnici i doktorima u Njemačkoj. Svima vam želim da ovako prođete kao i ja,bez traume za cijeli život. Nema više suza,zahvaljujući njima,medicinskom osoblju. Nikad ih neću prestati hvaliti i zahvaljivati im na svemu.