Spontani pobačaj

ayla

MIAMirjana

Tina , ne znam kako da pričam o ovoj temi 10 dana sam imala pobačaj i kiretazu poslije . Nikako da se oporavim , u 20 tjednu djete je ostalo bez plodove -sve moguće pretrage sam obavila hromozomi uredu,bubrezi bebini i mokraćni mjehur uredu srce uredu ali nažalost morala sam pobaciti bila sam dva dana u bolnici na svaka 4 sata su mi davali tablete za pobačaj djete se rodilo živo i nakon 2 min umrlo moja curica - duša me zabolila kad sam je vidjela tako malenu a opet prelijepu kao malena lutkica .. Ne znam da li ću ikada uspjeti da se oporavim nisam plakala samo sam prestala da pričam o njoj jednostavno sam cutala prva 4 dana jer ako bih progovorila ne bih mogla prestati plakati. Molim te da mi objasniš ti i druge žene koje su imale slično iskustvo kako da se oporavim jer ja evo priznajem da ne mogu da svake noći ne pomislim da sam mogla imati cerku i biti mama ….

Pozz, slucajno uletim ovdje i procitam tvoj post.. Razumim te i tu tvoju bol prosla sam slicno samo ja nisam zeljela vidjeti bebicu jer mislim da bi mi ta slika bila pred ocima cijeli zivot i da bi mi bilo jos teze.. Moj savjet ti je da se isplaces i kad ti se place placi, to moras izbaciti iz sebe.. Tesko je o tome pricati al nemoj se povlaciti u sebe to sebi jos radis gore.. Zelim ti srecu u zivotu i drzim 🤞 da drugi put bude sve ok

Hvala , cekacu prvo da se oporavim i dodjem sebi ... Necu zuriti sa drugom trudnocom . Izvini jel znas mozda razlog zasto se tebi to desilo? I koliko ti je trebalo da se oporavis ? Da upravu si mozda bi bilo lakse da nisam vidjela bebicu. Nadam se da ce biti dobro, evo odlucila sam otici na odmor da promjenim sredinu mozda to pomogne 

Martina1982

MIAMirjana

Tina , ne znam kako da pričam o ovoj temi 10 dana sam imala pobačaj i kiretazu poslije . Nikako da se oporavim , u 20 tjednu djete je ostalo bez plodove -sve moguće pretrage sam obavila hromozomi uredu,bubrezi bebini i mokraćni mjehur uredu srce uredu ali nažalost morala sam pobaciti bila sam dva dana u bolnici na svaka 4 sata su mi davali tablete za pobačaj djete se rodilo živo i nakon 2 min umrlo moja curica - duša me zabolila kad sam je vidjela tako malenu a opet prelijepu kao malena lutkica .. Ne znam da li ću ikada uspjeti da se oporavim nisam plakala samo sam prestala da pričam o njoj jednostavno sam cutala prva 4 dana jer ako bih progovorila ne bih mogla prestati plakati. Molim te da mi objasniš ti i druge žene koje su imale slično iskustvo kako da se oporavim jer ja evo priznajem da ne mogu da svake noći ne pomislim da sam mogla imati cerku i biti mama ….

Zao mi je sto si morala proc to. Nazalost prosla sam i sama. U 23TT. Bol ne prestaje nikada. Evo i nakon godinh i pol moja bol je u dalje ista i prisutna. Necu te tjesiti da ce biti lakse. Bit ce svakako. Imat ces dobrih i losih dana. Bit ce dana da ce ti se plakat, da ces pozeliti vriskat od boli koja ce te stezati. Ali ti ces to proc. Ti ces nauciti zivit sa tom boli. I ici ces dalje. I svaki dan ces ustat u novi dan i novu nadu. Zato sto si jaka. Zato sto si hrabra. Zato sto imas Andela na nebu koji te cuva i koji te pazi. Uradi sve kako bi sebi olaksala. Nemoj potiskivat osjecaje u sebi. Izbaci ih van. Kako god tebi pase. A kad bude tesko, sjeti da nisi sama. Sjeti se da ima zena koje osjecaju tvoju bol i prolaze isto sto i ti. Dodi ovdje. Napisi svoje osjecaje i kreni dalje. Nitko ti to ovdje nece zamjeriti a tebi ce biti lakse. ❤

Hval draga zao mi je sto si i ti ovo isto prosla. Navikne se covjek na sve u zivotu i nekako prezivi i najteze. Nadam se da cu se i ja naviknuti i preboljeti , mozda kasnije jer je jos rano .. ❤️

MIAMirjana

Tina , ne znam kako da pričam o ovoj temi 10 dana sam imala pobačaj i kiretazu poslije . Nikako da se oporavim , u 20 tjednu djete je ostalo bez plodove -sve moguće pretrage sam obavila hromozomi uredu,bubrezi bebini i mokraćni mjehur uredu srce uredu ali nažalost morala sam pobaciti bila sam dva dana u bolnici na svaka 4 sata su mi davali tablete za pobačaj djete se rodilo živo i nakon 2 min umrlo moja curica - duša me zabolila kad sam je vidjela tako malenu a opet prelijepu kao malena lutkica .. Ne znam da li ću ikada uspjeti da se oporavim nisam plakala samo sam prestala da pričam o njoj jednostavno sam cutala prva 4 dana jer ako bih progovorila ne bih mogla prestati plakati. Molim te da mi objasniš ti i druge žene koje su imale slično iskustvo kako da se oporavim jer ja evo priznajem da ne mogu da svake noći ne pomislim da sam mogla imati cerku i biti mama ….

Pozdrav, i meni je još sve svježe, bila sam u 21 tt na induciranom. Pisalo mi je na otpusnom da je beba rođena mrtva iako sam ga osjetila do kraja, nisam ga vidjela i sad mi je žao. Još uvijek plačem, neke dane je bolje nekad gore. Ako ti se place onda placi, ako ti se putuje i to je u redu, mora se bol nekako izbaciti iz sebe da možemo donekle funkcionirati. Ja još nisam našla način, bojim se povratka na posao i kako ću među ljude. Čekam nalaze da saznamo što je bilo, iako znam da mi kariogram nije uredan ali ovaj put je bilo sve u redu jer smo zbog toga išli na potpomognutu. 4 neuspješne trudnoće su iza mene i veliki ožiljci.. Drži se nekako, bol će s vremenom biti malo manja..

Lemon

MIAMirjana

Tina , ne znam kako da pričam o ovoj temi 10 dana sam imala pobačaj i kiretazu poslije . Nikako da se oporavim , u 20 tjednu djete je ostalo bez plodove -sve moguće pretrage sam obavila hromozomi uredu,bubrezi bebini i mokraćni mjehur uredu srce uredu ali nažalost morala sam pobaciti bila sam dva dana u bolnici na svaka 4 sata su mi davali tablete za pobačaj djete se rodilo živo i nakon 2 min umrlo moja curica - duša me zabolila kad sam je vidjela tako malenu a opet prelijepu kao malena lutkica .. Ne znam da li ću ikada uspjeti da se oporavim nisam plakala samo sam prestala da pričam o njoj jednostavno sam cutala prva 4 dana jer ako bih progovorila ne bih mogla prestati plakati. Molim te da mi objasniš ti i druge žene koje su imale slično iskustvo kako da se oporavim jer ja evo priznajem da ne mogu da svake noći ne pomislim da sam mogla imati cerku i biti mama ….

Pozdrav, i meni je još sve svježe, bila sam u 21 tt na induciranom. Pisalo mi je na otpusnom da je beba rođena mrtva iako sam ga osjetila do kraja, nisam ga vidjela i sad mi je žao. Još uvijek plačem, neke dane je bolje nekad gore. Ako ti se place onda placi, ako ti se putuje i to je u redu, mora se bol nekako izbaciti iz sebe da možemo donekle funkcionirati. Ja još nisam našla način, bojim se povratka na posao i kako ću među ljude. Čekam nalaze da saznamo što je bilo, iako znam da mi kariogram nije uredan ali ovaj put je bilo sve u redu jer smo zbog toga išli na potpomognutu. 4 neuspješne trudnoće su iza mene i veliki ožiljci.. Drži se nekako, bol će s vremenom biti malo manja..

Draga moja nadam se da ces biti bolje , nemoj da si tuzna Nase bebice su nasi andjeli. Neke dane je bolje neke je samo Gore, Ali najteze je nocu, pokusaj kao ja da se vratis na posao i medju dragim ljudima sve je lakse tuga je laksa kafa se podjeli,ili ako ne onda nema veze odmori jos malo kad budes spremna ti ces to znati i ne odustaj nikad ne odustaj od ponovne trudnoce, vjerujem da cemo uspjeti sve mi da opet imamo djecu i da ne brini se oziljci su tu da nas podsjete na nasu bol i na nase andjele. Zelim ti puno srece i mnogo mi je zao jer ja te razumijem niko drugi ko nije imao takvo iskustvo to ne razumije. Drzi se i radi ono sto ti cini dobro iako je za neke mozda ne shvatljivo ti samo olaksaj sebi 

ayla

MIAMirjana

Tina , ne znam kako da pričam o ovoj temi 10 dana sam imala pobačaj i kiretazu poslije . Nikako da se oporavim , u 20 tjednu djete je ostalo bez plodove -sve moguće pretrage sam obavila hromozomi uredu,bubrezi bebini i mokraćni mjehur uredu srce uredu ali nažalost morala sam pobaciti bila sam dva dana u bolnici na svaka 4 sata su mi davali tablete za pobačaj djete se rodilo živo i nakon 2 min umrlo moja curica - duša me zabolila kad sam je vidjela tako malenu a opet prelijepu kao malena lutkica .. Ne znam da li ću ikada uspjeti da se oporavim nisam plakala samo sam prestala da pričam o njoj jednostavno sam cutala prva 4 dana jer ako bih progovorila ne bih mogla prestati plakati. Molim te da mi objasniš ti i druge žene koje su imale slično iskustvo kako da se oporavim jer ja evo priznajem da ne mogu da svake noći ne pomislim da sam mogla imati cerku i biti mama ….

Pozz, slucajno uletim ovdje i procitam tvoj post.. Razumim te i tu tvoju bol prosla sam slicno samo ja nisam zeljela vidjeti bebicu jer mislim da bi mi ta slika bila pred ocima cijeli zivot i da bi mi bilo jos teze.. Moj savjet ti je da se isplaces i kad ti se place placi, to moras izbaciti iz sebe.. Tesko je o tome pricati al nemoj se povlaciti u sebe to sebi jos radis gore.. Zelim ti srecu u zivotu i drzim 🤞 da drugi put bude sve ok

Hvala ti ja se nadam da cu uspjeti preboljeti nekako , pocela sam da pricam o njoj sa muzem . Polako, svako vece prije spavanja ja svojoj bebi pozelim laku noc - mozda je to malo morbidono ali mi je lakse . Ne znam kako cu ali kada je muz spomenuo novi pokusaj i trudnocu ja sam osjetila probadanje u srcu jednostavno mi treba vremena da se oprostim od Kristine. Veceras je najgore jer tacno na ovaj datum prije 4 mjeseca sam otkrila da sam trudna. Evo pokusavam da dodjem sebi sjedim u sobi i razmisljam da odem na odmor kuci u Bosnu mozda mi bude lakse . Neke stvari jednostavno ne mogu opisati rijecima . Ne gubim nadu bice bolje . I ja tebi zelim svi srecu i svim mamama andjela malenih i sve najbolje 😘

MiaMirjana.   Prvo se svakako oporavi psihicki i fizički, ne nitko mi nije znao reci otisli smo k geneticaru vadili nalaze krvi dali je do genetike al nije kazu ili se to pak desilo šukun babi prije 100 god.. Cak ni geneticar nije znao razlog da to kao jos nije vidio i rekao mi da nemoze mi sa sigurnošću reci dali ce se ponoviti al hvala Bogu rodila sam zdravu djevojčicu.. Nakon godinu i pol sam se tek odlucila na novu trudnocu, bilo me je jako strah sto ako se ponovi hocu li moci to psihički podnjeti al ipak reko Bogu u ruke pa sto bude i odlucila sam napraviti nifty test da ja budem sigurna da je sve ok… Svakako odi promjeni okolinu i znaj da u ovome nisi sama puno nas je zena kojima se to desilo i da je to tako moralo biti i da Bog svakome daje onoliko koliko moze podnjeti.. Ja sam se tako s tim pomirila al bol ostaje uvjek i upitnici stoje vese glave..😘

Meni je tesko jer sam u stranom svijetu i nemam nikoga svolga ovdje muz je to prihvatio kao heroj  sjedi je jedan dan i bebinu spremnjenu sobu i isplakao se vec sledeceg dana bio je dobro . Ja samo prva 4 dana cutala i izbjegavala svakoga sada sam bolje . Uvece mojoj bebi pozelim laku noc - tAko mi je lakse . Nekad sam vesela i dobro a onda naidjem na odjecu koju sam nosila u trudnoci i isplacem se i vristala bih da mogu onako iz sveg glasa. Ovdje gdje zivim ljudi su hladni i niko me ne razumije „ dobro je Ionako nije bila velika trudnoca“ itd komentarisu moju tugu - ali odlucila sam idem kuci u Bosnu bicu 2 -3 sedmice sa mojima najblizim i znam da cu biti bolje . Kasnije cu Kristininu sobu zakljucati dok ne ostanem opet trudna nekad ima vremena -ja ne odustajem samo evo pokusacu nekako da sastavim ovo moje slomljeno srce i zasijem rane Koje su unutra jer ove spolja mi nisu toliki problem. Imam jednog malenog andjela , moram ostati jaka a ove prolaznice ciju djecu grlim i divim im se valjda bi razumjele zbog cega ja to. Ovaj sajt mi mnogo pomaze jer ovdje nalazim sve vas drage moje mame andjela koje su prosle kao i ja istu bol i osjetile isti gubitak Hvala vam. Mozda zvucim sebicno Ali mnogo mi je lakse kada ovdje otvorim dusu i izjadam se

Pozdrav cure... 
Moja priča ide ovako... Nakon 3 godine pokušavanja, ovo ljeto smo muž i ja napokon prirodno uspjeli začeti bebicu... Vec u 7.tj je bilo veliko krvarenje zbog nastalog hematoma. Srećom, bebica se uspjela boriti i sve je bilo ok. Brisevi su bili u redu, ali u urinu se otkrila escherihija. Nakon dva tjedna antibiotika, na novoj uronokukturi, sve u redu, escherihija izliječena. Zadnja dva ultrazvuka, sve u redu, svi nalazi kako trebaju biti, uredni. Onda, 23.11 prijepodne sam osjetila prvi grč u donjem dijelu, tada sam bila 17tj+3 dana. Iduća dva grča su bila oko 14 sati. Pripisivala sam to širenju maternice... Idući grčevi, malo jači su se pojavili oko 20sati. Tad sam se malo uplašila i pripremila da ću možda morat u bolnicu ako ne stanu... Mirovala sam pola sata i smirili su se. Otišla sam do kupaonice i tad sam čula kako mi je dolje kao pukao mjehurić i počela je curiti plodna voda... Čim sam došla u bolnicu ustanovljeno je da pobačaj već započeo i da su grčevi bili trudovi. Dobila sam drip i porodila bebicu. Nisam imala snage pogledati bebu, ali smo tada saznali da je bio dečko što me dodatno slomilo jer sam od početka trudnoće to i osjećala... Čekam phd nalaz da se vidi uzrok...
Sve znate i ne moram niti pričat kako mi se cijeli svijet srušio, jer je napokon trudnoća bila uredna i sve kako treba biti... Gledam prema naprijed i nastojim biti pozitivna i sretni smo jer znamo da smo uspjeli začeti, ali bol i tuga ostaje unutra... 

Tonia, strasno je to sto ti se dogodilo, jako mi je zao, znam da ne postoje rijeci koje bi te utjesile. Sigurno je da su ti ovi najtezi dani, ali proci ce, vjeruj. I ti ces skupiti snage za dalje, koliko god ti se to sad cinilo nemogucim, ali na kraju ce sve biti dobro. Drzi se, saljem ti puno podrske ❤

malamarelica

Tonia, strasno je to sto ti se dogodilo, jako mi je zao, znam da ne postoje rijeci koje bi te utjesile. Sigurno je da su ti ovi najtezi dani, ali proci ce, vjeruj. I ti ces skupiti snage za dalje, koliko god ti se to sad cinilo nemogucim, ali na kraju ce sve biti dobro. Drzi se, saljem ti puno podrske ❤

Hvala puno na riječima utjehe... To je beba koja se toliko dugo isčekivala, ne samo od mene i muža, već od svih ljudi koji su nam bliski... Toliko sam vec planova imala, toliko sretna i ponosna što sam trudnica, skrušeno zahvalna što se napokon dugo isčekivana bebica dogodila i samoj sebi objasnila da su sve suze i sva razočaranja imala razlog zašto se to baš sada dogodilo i zašto je bebica sada odlučila doći... Sve je sjelo na svoje... I nevjerojatno je kako svi snovi nestanu u par sati, kako najveća sreća nestane... I to baš u vrijeme kad sam se napokon opustila i smatrala da je trudnoća napokon prošla kritičan period i da mogu uživati u njoj...
Ja se dobro držim, samoj sebi ne dozvoljavam previše analizirati i razmišljati. Muž mi je velika podrška i pozitivno gledamo za naprijed... Uvjerena sam da će sve biti dobro i da će nam kad tad doći bebica u ruke ❤️
Hvala još jednom na riječima podrške, puno mi to znači ❤️❤️❤️