Spontani pobačaj

MiaMirjana.   Prvo se svakako oporavi psihicki i fizički, ne nitko mi nije znao reci otisli smo k geneticaru vadili nalaze krvi dali je do genetike al nije kazu ili se to pak desilo šukun babi prije 100 god.. Cak ni geneticar nije znao razlog da to kao jos nije vidio i rekao mi da nemoze mi sa sigurnošću reci dali ce se ponoviti al hvala Bogu rodila sam zdravu djevojčicu.. Nakon godinu i pol sam se tek odlucila na novu trudnocu, bilo me je jako strah sto ako se ponovi hocu li moci to psihički podnjeti al ipak reko Bogu u ruke pa sto bude i odlucila sam napraviti nifty test da ja budem sigurna da je sve ok… Svakako odi promjeni okolinu i znaj da u ovome nisi sama puno nas je zena kojima se to desilo i da je to tako moralo biti i da Bog svakome daje onoliko koliko moze podnjeti.. Ja sam se tako s tim pomirila al bol ostaje uvjek i upitnici stoje vese glave..😘

Meni je tesko jer sam u stranom svijetu i nemam nikoga svolga ovdje muz je to prihvatio kao heroj  sjedi je jedan dan i bebinu spremnjenu sobu i isplakao se vec sledeceg dana bio je dobro . Ja samo prva 4 dana cutala i izbjegavala svakoga sada sam bolje . Uvece mojoj bebi pozelim laku noc - tAko mi je lakse . Nekad sam vesela i dobro a onda naidjem na odjecu koju sam nosila u trudnoci i isplacem se i vristala bih da mogu onako iz sveg glasa. Ovdje gdje zivim ljudi su hladni i niko me ne razumije „ dobro je Ionako nije bila velika trudnoca“ itd komentarisu moju tugu - ali odlucila sam idem kuci u Bosnu bicu 2 -3 sedmice sa mojima najblizim i znam da cu biti bolje . Kasnije cu Kristininu sobu zakljucati dok ne ostanem opet trudna nekad ima vremena -ja ne odustajem samo evo pokusacu nekako da sastavim ovo moje slomljeno srce i zasijem rane Koje su unutra jer ove spolja mi nisu toliki problem. Imam jednog malenog andjela , moram ostati jaka a ove prolaznice ciju djecu grlim i divim im se valjda bi razumjele zbog cega ja to. Ovaj sajt mi mnogo pomaze jer ovdje nalazim sve vas drage moje mame andjela koje su prosle kao i ja istu bol i osjetile isti gubitak Hvala vam. Mozda zvucim sebicno Ali mnogo mi je lakse kada ovdje otvorim dusu i izjadam se

Pozdrav cure... 
Moja priča ide ovako... Nakon 3 godine pokušavanja, ovo ljeto smo muž i ja napokon prirodno uspjeli začeti bebicu... Vec u 7.tj je bilo veliko krvarenje zbog nastalog hematoma. Srećom, bebica se uspjela boriti i sve je bilo ok. Brisevi su bili u redu, ali u urinu se otkrila escherihija. Nakon dva tjedna antibiotika, na novoj uronokukturi, sve u redu, escherihija izliječena. Zadnja dva ultrazvuka, sve u redu, svi nalazi kako trebaju biti, uredni. Onda, 23.11 prijepodne sam osjetila prvi grč u donjem dijelu, tada sam bila 17tj+3 dana. Iduća dva grča su bila oko 14 sati. Pripisivala sam to širenju maternice... Idući grčevi, malo jači su se pojavili oko 20sati. Tad sam se malo uplašila i pripremila da ću možda morat u bolnicu ako ne stanu... Mirovala sam pola sata i smirili su se. Otišla sam do kupaonice i tad sam čula kako mi je dolje kao pukao mjehurić i počela je curiti plodna voda... Čim sam došla u bolnicu ustanovljeno je da pobačaj već započeo i da su grčevi bili trudovi. Dobila sam drip i porodila bebicu. Nisam imala snage pogledati bebu, ali smo tada saznali da je bio dečko što me dodatno slomilo jer sam od početka trudnoće to i osjećala... Čekam phd nalaz da se vidi uzrok...
Sve znate i ne moram niti pričat kako mi se cijeli svijet srušio, jer je napokon trudnoća bila uredna i sve kako treba biti... Gledam prema naprijed i nastojim biti pozitivna i sretni smo jer znamo da smo uspjeli začeti, ali bol i tuga ostaje unutra... 

Tonia, strasno je to sto ti se dogodilo, jako mi je zao, znam da ne postoje rijeci koje bi te utjesile. Sigurno je da su ti ovi najtezi dani, ali proci ce, vjeruj. I ti ces skupiti snage za dalje, koliko god ti se to sad cinilo nemogucim, ali na kraju ce sve biti dobro. Drzi se, saljem ti puno podrske ❤

malamarelica

Tonia, strasno je to sto ti se dogodilo, jako mi je zao, znam da ne postoje rijeci koje bi te utjesile. Sigurno je da su ti ovi najtezi dani, ali proci ce, vjeruj. I ti ces skupiti snage za dalje, koliko god ti se to sad cinilo nemogucim, ali na kraju ce sve biti dobro. Drzi se, saljem ti puno podrske ❤

Hvala puno na riječima utjehe... To je beba koja se toliko dugo isčekivala, ne samo od mene i muža, već od svih ljudi koji su nam bliski... Toliko sam vec planova imala, toliko sretna i ponosna što sam trudnica, skrušeno zahvalna što se napokon dugo isčekivana bebica dogodila i samoj sebi objasnila da su sve suze i sva razočaranja imala razlog zašto se to baš sada dogodilo i zašto je bebica sada odlučila doći... Sve je sjelo na svoje... I nevjerojatno je kako svi snovi nestanu u par sati, kako najveća sreća nestane... I to baš u vrijeme kad sam se napokon opustila i smatrala da je trudnoća napokon prošla kritičan period i da mogu uživati u njoj...
Ja se dobro držim, samoj sebi ne dozvoljavam previše analizirati i razmišljati. Muž mi je velika podrška i pozitivno gledamo za naprijed... Uvjerena sam da će sve biti dobro i da će nam kad tad doći bebica u ruke ❤️
Hvala još jednom na riječima podrške, puno mi to znači ❤️❤️❤️

MIAMirjana

Meni je tesko jer sam u stranom svijetu i nemam nikoga svolga ovdje muz je to prihvatio kao heroj sjedi je jedan dan i bebinu spremnjenu sobu i isplakao se vec sledeceg dana bio je dobro . Ja samo prva 4 dana cutala i izbjegavala svakoga sada sam bolje . Uvece mojoj bebi pozelim laku noc - tAko mi je lakse . Nekad sam vesela i dobro a onda naidjem na odjecu koju sam nosila u trudnoci i isplacem se i vristala bih da mogu onako iz sveg glasa. Ovdje gdje zivim ljudi su hladni i niko me ne razumije „ dobro je Ionako nije bila velika trudnoca“ itd komentarisu moju tugu - ali odlucila sam idem kuci u Bosnu bicu 2 -3 sedmice sa mojima najblizim i znam da cu biti bolje . Kasnije cu Kristininu sobu zakljucati dok ne ostanem opet trudna nekad ima vremena -ja ne odustajem samo evo pokusacu nekako da sastavim ovo moje slomljeno srce i zasijem rane Koje su unutra jer ove spolja mi nisu toliki problem. Imam jednog malenog andjela , moram ostati jaka a ove prolaznice ciju djecu grlim i divim im se valjda bi razumjele zbog cega ja to. Ovaj sajt mi mnogo pomaze jer ovdje nalazim sve vas drage moje mame andjela koje su prosle kao i ja istu bol i osjetile isti gubitak Hvala vam. Mozda zvucim sebicno Ali mnogo mi je lakse kada ovdje otvorim dusu i izjadam se

Di zivis? Ja sam u Njemackoj, Augsburg

Martina1982

MIAMirjana

Meni je tesko jer sam u stranom svijetu i nemam nikoga svolga ovdje muz je to prihvatio kao heroj sjedi je jedan dan i bebinu spremnjenu sobu i isplakao se vec sledeceg dana bio je dobro . Ja samo prva 4 dana cutala i izbjegavala svakoga sada sam bolje . Uvece mojoj bebi pozelim laku noc - tAko mi je lakse . Nekad sam vesela i dobro a onda naidjem na odjecu koju sam nosila u trudnoci i isplacem se i vristala bih da mogu onako iz sveg glasa. Ovdje gdje zivim ljudi su hladni i niko me ne razumije „ dobro je Ionako nije bila velika trudnoca“ itd komentarisu moju tugu - ali odlucila sam idem kuci u Bosnu bicu 2 -3 sedmice sa mojima najblizim i znam da cu biti bolje . Kasnije cu Kristininu sobu zakljucati dok ne ostanem opet trudna nekad ima vremena -ja ne odustajem samo evo pokusacu nekako da sastavim ovo moje slomljeno srce i zasijem rane Koje su unutra jer ove spolja mi nisu toliki problem. Imam jednog malenog andjela , moram ostati jaka a ove prolaznice ciju djecu grlim i divim im se valjda bi razumjele zbog cega ja to. Ovaj sajt mi mnogo pomaze jer ovdje nalazim sve vas drage moje mame andjela koje su prosle kao i ja istu bol i osjetile isti gubitak Hvala vam. Mozda zvucim sebicno Ali mnogo mi je lakse kada ovdje otvorim dusu i izjadam se

Di zivis? Ja sam u Njemackoj, Augsburg

U St. Gallen Svajcarskoj,daleko smo ... 

MIAMirjana

Martina1982

MIAMirjana

Meni je tesko jer sam u stranom svijetu i nemam nikoga svolga ovdje muz je to prihvatio kao heroj sjedi je jedan dan i bebinu spremnjenu sobu i isplakao se vec sledeceg dana bio je dobro . Ja samo prva 4 dana cutala i izbjegavala svakoga sada sam bolje . Uvece mojoj bebi pozelim laku noc - tAko mi je lakse . Nekad sam vesela i dobro a onda naidjem na odjecu koju sam nosila u trudnoci i isplacem se i vristala bih da mogu onako iz sveg glasa. Ovdje gdje zivim ljudi su hladni i niko me ne razumije „ dobro je Ionako nije bila velika trudnoca“ itd komentarisu moju tugu - ali odlucila sam idem kuci u Bosnu bicu 2 -3 sedmice sa mojima najblizim i znam da cu biti bolje . Kasnije cu Kristininu sobu zakljucati dok ne ostanem opet trudna nekad ima vremena -ja ne odustajem samo evo pokusacu nekako da sastavim ovo moje slomljeno srce i zasijem rane Koje su unutra jer ove spolja mi nisu toliki problem. Imam jednog malenog andjela , moram ostati jaka a ove prolaznice ciju djecu grlim i divim im se valjda bi razumjele zbog cega ja to. Ovaj sajt mi mnogo pomaze jer ovdje nalazim sve vas drage moje mame andjela koje su prosle kao i ja istu bol i osjetile isti gubitak Hvala vam. Mozda zvucim sebicno Ali mnogo mi je lakse kada ovdje otvorim dusu i izjadam se

Di zivis? Ja sam u Njemackoj, Augsburg

U St. Gallen Svajcarskoj,daleko smo …

Da. Pomislih da smo mozda blizu. 

👋🏻
Evo mene opet 🙈
Zapravo moje pitanje od neki dan (dali je komu pisalo na nalazu o cemu se radi) je povezano s necim malo vecim sto me muci vec neko vrijeme.

Znaci nakon kiretaze krvarila sam jace od mjesec dana, ne znam 34/5 dana, ne obilno vec pomalo ali svaki dan popraceno uz slabije i jace bolove, grcenja, mucnine, a znalo je bit i temperature pokoji dan.. (misljenja su bila podjeljena da odem i da ne trebam ici kad cu i tako brzo na kontrolu) nakon tog perioda sam dobila m. Kroz par dana skupila sam nalaz i otisla svom ginek. Ljepo sam se javila sestri da sam dosla na pregled poslje kir. Samo me mrko pogledala i rekla ok. Nista, cekam ja debela 2 sata (ja 3. Po redu, mala mjesna ordinacija, u meduvremenu doslo ih je jos par) konacno je dosa “moj red” idem prema vratima a ona se prodera na mene da di cu ja.. da nije moj red .. da ja uopce nisam upisana .. tu smo se pocele svadat di su i druge cure potvrdile da sam tu vec dugo i da sam joj se javila kada sam dosla..(nije prvi put da nece da upise ili zaboravi)
 doktor je to cuo i rekao da udem.. unutra sam bila cirka 20sec di je on samo pogleda nalaz i reka da je trudnoca bila potvrdena, nista vise i da mogu ici ca.. skupila sam se i otisla vise uopce nemam zelju pojavit se tu .. ali jaki bolovi i mucnina su ostali ..

Kiretaza je bila 3.10 .. sad ne znam jeli razlog za paniku? Ili mozda mora biti tako posto od ginek. Tada nisam dobila nikakav odgovor🙈

Ako si dobila nakon kiretaze me steuaciju normalno i ona je prestala, te ako vise nemas simptome sto si napisala mislim da ne trebas ponovno. Jedino na redovnu kontrolu. Ukoliko su ti simptomi i dalje prisutni i krvaris ili sta vec onda otidi ginekologu. I btw. Mijenjaj ginekologa pod hitno ak se tak ponasaju. I sretno dalje :)