Evo ja ovih dana sva nekako bezvoljna. A bez razloga. Najviše me razveseli kad se ovaj mali zloćko rita, a već me sad ne sluša i kad bi ja da se on rita neće. A sve mi drugo bezveze. Najlakše mi to pripisat hormonima jer ne znam koga drugog da okrivim. Ili je možda krivo globalno zatopljenje????
Već sam sva nesposobna, teško mi se već i obut, pa svaki čas na wc, pa bolovi, pa grčevi u nogama i maternici. A tek sam na pola!!!! Ajme šta ću do kraja trudnoće?

Meni je bilo gore drugo tromjesecje nego trece.. Kazu da je drugo super ali meni je drugo bilo šok jer tad mi je trbuh počeo rasti i vidile su se promjene. Sad sam u trećem i osjećam se na dane. Ako se zabijem u kuću i ne prošetam sve me boli i nikakva sam. Ako nesto napravim taj dan odma se i psihicki i fizicki bolje osjecam. Najgore se zabit u kucu. Probaj piti magnezij protiv grčeva. A za wc nema spasa :D Meni je sad mrvicu lakše valjda se beba popela gore dok je bio dole sam piškila svakih 15 minuta mislim....

Kaže meni mama ; proć će, na mlado je :)

Jučer mi bio super dan. Od jutra sva happy. Na UZV sve super, malac se opet hvalio pišanom- baš je smiješan! Već sad mu je to najvažnije u životu! Bit će mali frajer ko moj djed koji je umro od viagre, a imao ljubavnice do zadnjeg dana života i navažao ih sa 75 godina u autu po šumama! Geni, geni kameni!!!
A danas od jutra sva !!! E da se barem imam s kim potući!!!  Uzet boksačke rukavice i nekog dobro izmlatit! Muža mi nema, a prema kćerima sam dobra mama i one su moje tješiteljice!  A svi ostali bi me danas trebali izbjegavat u širokom luku! Eto a bez razloga. Ništa ovo jutro nije drugačije od drugih, ali očito opet hormoni. Da nisam trudna to bi bio PMS.

Joj te promjene raspolozenja, moj ih je muz sve prosao skupa samnom, I nije mu bilo nimalo lako...Kasnije bi mi uvik bilo zao, al tesko I nikako se s tim hormonima borit. Najjace bi mi bilo kada bi tokom veselog dana odlucila kako vise necu pucat ko kockica I onda se sljedece jutro probudim sva nikakva I udri, ludi hormoni ...Dobro je on to sve istrpio 

Curke ja sam za sad super, u 24 tjednu sam! Jedino sto sam postala plačljivica teška, svaki dan barem jednom plačem! Nekako mi zadnja dva tjedna bila monotona i vrijeme mi slabo prilazilo ali nasla sam lijek svaki dan u grad na kavu i udri brigu na veselje! 😀😃😄

Ja evo na kraju trudnoce, savrsenog razdoblja mog zivota, zapravo najljepseg razdoblja u zivotu. Nikada nisam bila sretnija, raspolozenija,  zadovoljnija i pozitivnija! Trudnoca mi je bila lagana, bez mucnina i bilo kakvih vecih nelagoda. Mozda sam ovaj zadnji mjesec malo osjetljivija, ali nista pretjerano. I moj muz kaze da se spasio od kad nema mog pms-a! 

Mum_to_be ti si očito jedna od onih sretnica kojoj je trudnoća blaženo stanje. Iza mene su dvije trudnoće i ovo je treća 20 tjedan i ni u jednoj se nisam tako osjećala. Uvijek mučnine, pa žgaravica, pa kontrakcije, grčevi u nogama, bolne vene i da ne nabrajam. A prvi put sam bila trudna sa 21 tako da nije zbog godina nego je meni očito tako suđeno. Najljepši mi je osjećaj kad mi se beba javlja. A sve ostalo- blagi užas. Da dodam da se budim po noći i ne mogu zaspati, pa po danu promijenim nekoliko raspoloženja i tak. Uglavnom sve što piše o trudničkim tegobama ja sam prekopirala. I ne volim biti ograničena s kretanjem, volim kad sve sama mogu podići i raditi, a sad sam ovisna o drugima što me isto izluđuje. Ali dobro što traje samo 9 mjeseci u mom slučaju.

Da stvarno sam sretna sto mi je trudnoca ovakva! Al me zato strah poroda, sve je do sada bilo savrseno pa me strah da se sad u kraj nesto ne zakomplicira.  
I strah me da ne dobijem gripu sad zadnji tjedan, izgleda da je pocela harati.

Ja sam se danas jako iznervirala i imala blagi slom živaca i prvo mi je palo na pamet; Što mi je ovo trebalo.... ? Gledala sam u onu loptu od trbuha i plakala i beba se micala i osjećala sam se bijesno što se ne mogu smirit jer možda je beba pod stresom jer ja plačem a od tog razmišljanja mi je samo gore. I evo me već satima cmoljim. Čak sam spakirala stvari da idem kod svojih ( posvađali se MM i ja oko pizdarije, zbilja glupost i rekla sam mu da je mrtav za mene i spakirala se  ) A sad mi se ne da nigdje ići. I sad glumim nadurenost sa spakiranim koferom a kunem se da sam prije par sati imala svu snagu ovog svijeta otić i bit sama... I u pet sekudni sam si sve isplanirala. Eto, toliko sam luda... I još sam razbila stolicu jer nisam znala što ću s količinom bijesa. Nabila sam je nogom u zid i očito nisam bila svjesna svoje snage ona se raspala u tri komada... Nikad nisam bila ovakva. Ja ne znam kakva ću bit kad se dijete rodi. Valjda se neću objesit negdje...

Not fun, not fun at all...