Proljetne bebe 2021 pt. 2

Hvala cure! 😊❤
.
Mateja cestitam! Prava velika cura! Zelim ti brz oporavak i cekam procitati detalje. 😊🤱🌹
.
Mom iduci tjedan je tvoj 🤞😃 uskoro smo svakako sve na redu, pitanje je samo dana kad ce koja.. ❤
.
Petra odmaraj samo sto vise, pusti rucak i sve...ima sigurno u frizideru nesto za klince za na brzinu pojesti.. Nadam se da ce ti uskoro biti bolje. 🤞

Mateja, cestitke na Ani🥰
Evo mene s pregleda, otvorena 3 prsta, mekano sve za porod, trudovi slabi, plodna voda mlijecna i narucio me u pon opet na sve to. Kaze da je to super nalaz i nek uzivam sutra na rostilju😊

mateja91

Citam sve kasnije, samo da javim da je stigla Ana u 10.45 4880g i 55cm 🙈

Napokon💖 cestitaam draga,brz oporavaak💖odmaraj se samo💖
Danas je isto bila guzvau radaoni koliko sam skuzila😅

Ertzui sretan rockaaaas💖💖💖💖💖

Ertzui Happy  birthday 🥰🥰🥰🥰🌸🥳🥳🥳🥳🥳
Nadam seeee moze iduci tj taman eto 🙏🏻❤️

Mateja cestitaam💞💞💞
Bome prava beba,moji toliki budu s mjesec dana😄😄
pricaj nam.kad stignes iskustvo a do tada odmori❤️

Drage cure,
[justify]nemojte misliti da ne razmisljam o vama i svaki dan si kazem evo sada cu se javiti i uvijek nesto iskrsne, a stranice se gomilaju i stvarno vas nikako ne stizem loviti. [/justify]
[justify]Pa evo da vam se makar javim sa svojim iskustvom i podijelim ove nevjerojatne dane sa vama. [/justify]
[justify]Prvo malo „tehničkih“ detalja. Moji trudovi krenuli su 4 dana prije termina, u petak 23.04. oko 20h navecer, nakon jutarnjeg pregleda i popodnevne setnje. Iako su svi govorili znati ces da su to trudovi kad krenu ja nisam imala pojma da li je to to, bol je bila iskljucivo u trbuhu (jaka menstrualna) i dobro poznata s obzirom da sam inace imala dosta bolne menstruacije. Osim toga imala sam sve jači pritisak dolje koji mi je onemogućavao hodanje duže od par koraka ili odlazak na wc. Hopsala sam doma na pilates lopti i čim bi se ustala da malo protegnem noge morala sam sjesti nazad, pritisak je bio nevjerojatan. Razmaci među trudovima, za koje nisam ni bila sigurna da su trudovi, skroz nepravilni, tako da moja teorija da ću krenuti u rodiliste cim kasnije, na 4-5 min razmaka među trudovima, nije bas držala vodu. Dobro da me dečko oko pola noći uspio nagovoriti da polako krenemo, pa makar nam rekli nije to to i vratili se kuci. [/justify]
Ali nismo se vratili kuci. Stizemo na hitnu, rade mi brzi korona test, dečko ceka vani, ja na ctg i pregled, 4 prsta otvorena. To je to, krenulo je i ostajem u rodilištu. Smjestaju me u prostoriju za koju sam mislila da je predrađaona, na kraju sam tamo ostala do kraja i rodila. Nakon kojih sat vremena pustaju decka kod mene, trudovi na sve kracem razmaku, polako se otvaram, sve ide prirodno. Spajaju me na CTG i dobar dio trudova odradjujem tako spojena u lezecem polozaju, sto nikako nisam htjela. Nakon mog negodovanja selim se na pilates loptu i puno lakse prodisavam trudove na taj nacin.

Ovaj dio sto se osoblja tice samo cu preskociti jer smatram da su mi odredjene babice znatno utjecale na cijeli dojam poroda, mozda me cak mentalno i blokirale, i njihovo ponasanje je zahtijevalo moju jos vecu mentalnu snagu i neizmjernu podrsku decka da to sve prodjemo. Nazalost nisam potrefila smjenu moje doktorice, koja je taman dosla ujutro cestitati mi kad sam rodila. S obzirom da sam zaglavila do 08:14 izmijenilo se jos nekoliko babica i divna zena mi je bila na samom izgonu, pronasla prave rijeci, bodrila me, pomagala oko medjice da nista ne pukne.
[justify]Ali zato je moja ljubav i neizmjerna podrska cijelo vrijeme bio uz mene, dizao me iz mrtvih kad je bilo najteze, trpio moja „muska“ stiskanja ruke (rekao je da je morao davat kontru da mu ne slomim prste) hahaha. Da nije bilo njega, dobar dio trudova bila bi prepustena sama sebi, sa babicama negdje u pozadini koje se smiju i ispijaju kavicu dok ja umirem u bolovima. [/justify]
Vodenjak mi nije puknuo sve do nekih 5, 6 sati ujutro. Odbila sam bilo kakvu epiduralnu, nisu mi prokidali vodenjak, niti radili klistir. Kada je pred jutro dosla jedna dokt i rekla da je sve u redu sa bebom, i da mogu roditi prirodno ali da bi mi ona dala drip jer sa njim mogu roditi kroz sat vremena a sa svojim trudovima (koji su tada znatno oslabjeli) sve se moze rastegnuti na jos kojih 3 sata, odbila sam drip jer sam vjerovala svom tijelu i da ono moze izdrzati duze ali sa prirodnim trudovima nego pod dripom, bez mogucnosti kontroliranja istih, a vec sam tada bila na izmaku snaga. Mijenjam polazaj i postavljam se guzicom okrenuta babici na sve 4, sirim zdjelicu, puno zahtjevniji polozaj ali kaze babica tako cemo prirodno ubrzati, pa se trudim maksimalno.

Za izgon me savjetuje da ipak budem na leđima da moze bolje kontrolirati medjicu da ne pukne. Izgon je bio iznimno težak, uvijek sam mislila da je to najlaksi dio, par puta stisnes kao da kakas i eto bebe vani. Ali ja nikako istisnut, ne znam koliko sam puta tiskala da sam mislila da ce mi oci ispast, i taman se krene vidjeti kosica i beba se vrati nazad. Pronalazim neku nadljudsku snagu, cujem bebu iz sobe do kako place (cura koju poznajem iz djetinjastva rodila 10-ak min prije mene), dovode bebu u moju sobu na vaganje, gledam je i govorim si Nika mozes ti to, jos samo malo i tvoja beba je tu. I nekim cudom napokon moje malo stvorenje izlazi van i leti mi u zagrljaj. Olaksanje, bol je nestala, suze teku, u soku sam i ne mogu vjerovati da je sve gotovo. Decko i ja se ljubimo i placemo (evo i sada placem dok vam ovo pisem). Lezi na mojim prsima tako mala i bespomocna, napokon je stigla. Cekamo da pupcana vrpca prestane pulsirati i daju decku da je prereze. Izbacila sam posteljicu bez problema. Rezali me nisu, popucala sam minimalno, mozda 2 sava. Kaze dokt koja me sivala (potpuno bezbolno) da sam kao da nisam ni rodila, samo malo sluznica je puknula. Pitam za hemeroide, kaze super ste, samo onaj jedan koji me mucio i prije poroda. Pustaju nas koji sat vremena sa nasom malom strucom da joj se divimo....

Toliki vrtlog emocija nikada u zivotu nisam dozivjela, prvi dan u rodilistu plakala sam samo kada bi je pogledala, plakala sam i kada bi promisljala sta sam sve tijekom tih 8 sati prosla, kada bi pomislila na decka i kako je bio tu za mene. Ali nisam se kocila, prepustila sam se svojim emocijama neka me vode gdje god zele. Pvi put sam majka i nije to samo tako nositi se sa svim tim promjenama. Plakala sam od srece i pri izlasku iz bolnice u ponedjeljak, docekao nas je tatica sa prekrasnim cvijecem i moji roditelji, i kada sam svih njih vidjela jednostavno nisam mogla suspregnuti suze, emocije su bile prejake. Dosli smo kuci, u stan prepun cvijeca, balona, sve je bilo predivno. Švrćo je bio u šoku, i njemu je ovo ogromna promjena. Pazi na nju kao kap vode na dlanu, cuva je i gleda cim se malo pomakne. Nevjerojatan je.

Kuci smo vec 5 dana. Prekrasnih i izazovnih. Ne mozemo joj se nadiviti, oboje smo zaljubljeni u nju preko usiju. Malecka je velika spavalica i malo manje jede. Na granici je sa žuticom, malo joj je nizi bilirubin, i zbog toga je tako uspavana. Inace bi to bilo super da tako puno spava ali s obzirom na taj bilirubin i da ne bi gubila na tezini moramo je buditi za hranjenje. Mlijeko mi je nadoslo prvu noc kad smo dosle kuci i krcata sam mlijeka a ona ne uspijeva to sve popapati pa mi se cice jako pune, bile su vec bolne, kvrgave i sva sreca na vrijeme sam reagirala, krenula sa toplim oblozima, masazom i nabavila elektricnu izdajalicu koja me spasava dok se ona malo vise ne pokrene. Izdojim se pred spavanje i kao nova sam. Tokom dana se sparam da ona ima za papati. Digla bih spomenik onome tko je izumio izdajalicu. Patronazna nam je prekrasna zena, od velike pomoci, bila je vec 2 puta i ponovno dolazi u ponedjeljak.
[justify]Jucer smo imali prvo vaganje nakon otpusta iz bolnice i sada smo na ravno 3 kg a otpustena je sa 2940 kg. Odahnula sam kad sam vidjela da ipak dobiva na kilazi. Nije lako ali biti ce to sve ok, sigurna sam. I pupak nam je otpao nakon 6 dana. [/justify]
[justify]Kako necu stici proci sve zaostatke javite se cure, tko je rodio, sta ima novog? Veselim se vasim vijestima i drzim vam svima palceve.[/justify]
[justify]Puno poljubaca od mene i moje slatkice![/justify]