Porod u Vinogradskoj

saki ne treba ti mala torba, ja sam kod sebe tj na ormariću imala zdravstvenu, mob i kljuc od ormarica, ostalo je bilo u ormariću. Vodu ne smijes pit, a doci ces u radjaonu u spavacici u papucama, tako da eto. Za bebicu ti ne treba nista dok ne ides kuci, a tata ce dobiti zeleno odjelo :)

cure puno hvala na odgovorima

Drage cure molila bih vas za odgovor- dali se u Vinograskoj radja u njihovoj opremi ili u vlastitoj  spavacici? Hvala unaprijed

zasto se ne smije imati upaljen mobitel? prvi put to cujem. je li to samo u vinogradskoj ili 
moja frendica je ili spavuckala ili tipkala u onim odmorima među trudovima...

Evo mene poprilicno svjeze iz vinogradske bolnica pa da vam odgovorim na pitanja :) Radjas u svojoj spavacici, obuces je vec na hitnom prijemu. Ostavis svoje stvari u jedan ormaric u hodniku, i nakon toga te vode u box. Ukoliko ti usprug ide sa tobom, njemu ne treba nista, dobije tamo njihovu majicu.

Sto se tice mobitela, rodilja ne smije imati mobitel sa sobom, ostavlja ga u tom ormaricu, eventualno mozes ponijeti labelo ili tako neke sitnice sa sobom. Suprug je imao mobitel sa sobom i to je dopusteno, tako da smo surfali i zezali se na njegovom dok smo bili u boxu.

Pozzz

Pozdrav svima i čestitke onima koje su uspješno donijele na svijet svoje bebice!!
Termin mi je sredinom 8.mj. Danas mi vrag nije dao mira, kako se kaže i išla sam po youtubeu gledati videe prirodnih poroda i izbezumljena sam. Kao prvo, mislila sam da se to dolje više otvori. Inače sam slaba na krv, bolnice, mirise bolnica i lijekova i sl. Padam u nesvijest od porezotine. Mislila sam tražiti muža da ide sa mnom, ali ni on nije bolji po tom pitanju a što sam vidjela danas ne bih ni htjeli da gleda ono. A bojim se da neću moći sama to izgurati, bez nekoga svoga. Sve sam mislila da ja to mogu, da mogu izdržati bol jer su mi do sada znali reći da dobro podnosim bol, ali kad čujem kako žene vrište nisam više sigurna. Iako nisam iz Zagreba planiram roditi u Vinogradskoj jer koliko sam čitala o bolnicama, oni su imali najviše pozitivnih komentara. Mada to ne mora ništa značiti, bit će kako te sreća posluži. Bojim se i što je termin oko Gospe, prije Gospe je vikend, pa sred ljeta, godišnji, itd.... Do sada nisam intenzivno razmišljala o porodu do danas, ali mislim da od danas neće biti dana da se ne zapitam kako ću i što ću?? Znam da je psihička priprema jako važna i cijelo vrijeme znam da će to boljeti i sve sam mislila da ću to moći jer cijeli život imam jako bolne menstruacije, pa sam pregurala upalu sinusa bez tableta na početku trudnoće, ali sad više nisam sigurna. Bojim se da ću pred kraj u najtežim trenucima popustiti psihički, rasplakati se i reći da odustajem kao neke žene koje sam gledala. Teško je ako sve prođe u redu, a ne daj Bože ako još do nečega dođe. Ne mogu ni gledati snimke da mi se želudac ne okreće i dolazi mi slabo. Svaka čast nekima ovdje čije sam postove pročitala. Što sve žena ne preživi.