Little moon, ja nemam nekih prijatelja s djecom, mi smo među prvima dobili djecu, a ovako sam upoznala neke ljude, ono, po naselju se skužiš već.. Ali postali smo okej samo s jednim susjedima. U smislu da se podružimo nekad, mi mame odemo u park i sl.
Ja ne volim te park priče jer je hrpa onih mama ko je šta je, čije je neš bolje dijete, bla bla.. Čak smo se i spletom okolnosri doveli u tak par situacija da se netko i htio družiti s nama, ali meni to nije odgovaralo.
Isto tako, kad su ovako mali ajde ok, ali kroz jako kratak period se jako teško družiti s roditeljima koji nemaju isti vid odgoja kao ti, barem meni i mom mužu je to neizvedivo. Te neke razlike ti se jako osjete i druženja budu baš teška. Meni se to neda. 😅
Mocusa, nisi jedina, sigurno, s takvom situacijom. Ja iz iskustva što sam vidjela oko sebe ti mogu samo dati savjet u smislu da se takve osobe baš i ne mijenjaju. Jedino ti možeš promijeniti sebe u smislu da ti ne smeta što tvoj suprug ne sudjeluje u odgoju vaše djece (što je, naravno, besmisleno, pa kome bi to bilo svejedno) ili drastične mjere, znaš i sama koje su. 😲
Moj suprug radi, ima posao i onda kad dođe kući potpuno sudjeluje s djecom. Ja sam ga takvog svjesno birala, znala sam mu kvalitete, meni je u guzici skoro četiri banke. A daleko od toga da se oboje ne nadrndamo oko nekih stvari ili naljutimo i još tu ima mjesta za razne popravke u odnosu, za više priče bla bl....
Ali kad pročitam ovo tvoje, baš me rastuži i kontam kako je tužno što će djeci biti normalno da njihova mama sve nosi sama na svojim leđima.
💃38
🐥2020.
NIPT uredan, očekujemo dječačića 💙
Termin 15. 3. 2022.
Za vas koje ste pitale za komunikaciju s muže: Prije braka bila je pričao o tome kako on želi puno djece, velika obitelj, sve bajno i sjajno... I ja sam željela isto.
Komunikacija je loša jer mu je mobitel stalno u rukama. Ne može ni na wc bez njega. Nekad me uopće ne doživi što mu govorim. Dok mu pričam dođe mu poruka i mene otepe... Kad mu posvijestim što je napravio tek onda skuži valjda... Oduvijek je provodio previše vremena na mobitel, čak i sam prizna to. Ali ne mjenja se iako je svjestan toga. Znali smo prije piti jutrnje i popodnevne kave zajedno i pričati... Sad ni to. Ja kavu hladnu pijem cijelo dopodne kako kad stignem. On ode u kafić popit kavu jer kaže da kod kuće ne može u miru popiti. Ili popije vani dok puši cigaru. Inače ja sve njemu u lice kažem što me smeta. Prema njemu imam otvorenu komunikaciju pa čak onda izgleda kako stalno samo prigovaram. On se promijeni na dva dana maksimalno i onda opet sve po starom. Kaže "takav sam". Već sam se prestala truditi govoriti jer vidim da nem pomaka. Kad nešto i napravi obavezno mu zahvalim i dižem to u nebesa ne bi li osjećo kako je pomogao. Sad je držao 5 minuta malu dok sam jela (doslovno trpala u sebe na brzinu) a on kaže onako ozbiljno "drago mi je da sam ti mogao bar malo pomoći da u miru jedeš"... Katja Muž je sa sinom identičan bio kao i sad sa malom. Znao me ostaviti isto bolesnu s njim da bi otišao na kavu. Pelenu presvlčio kad bi mu se dalo. Sjećam se prošlo je par tjedana kako mu ni jednom nije pelenu presvukao, a onda smo došli u jedne goste i pred njima presvukao malog, ko fol on to inače radi. Nisam vjerovala svojim očima kako se želi lažno prikazati drugima. Onda npr. bih dojila po noći, on hrkao. Jednom sam ga gurnula laktom. Ujutro me napao kako sam ga iz najdubljeg sna probudila, da to više ne radim.. A ja se budila iz najdubljeg sna svakih sat i pol za dojenje. Kad bih mu se požalila da mi je teško znao mi je više puta reći "ne očekuj da te žalim". Ma joj, situacija tisuću...
Evo rodila sam prije 6 tjedana, u tih 6 tjedana je sveukupno sat vremena malu držao. Kad mu kažem da sam razočarana time da nema potrebu stvorit kontakt sa svojim djetetom on je na to rekao da nema potrebu i da on ne zna što da radi s tako malom bebom ali da smo mi njemu sve na svijetu i da vi sve učinio za nas.
Little moon Dok nismo imali djece, ja i muž stalno smo nekud išli, na kave, druženja, shoppinge, posjete rodbini... Kad sam rodila sina, sve obaveze, kave i druženja su se smanjile na minimum jer nekad ne stigneš jednostavno. Ujutro bih kuhala ručak pa nismo nikud išli, navečer bih kupala bebu, popodne bibeb spavla pa i ja odmrala... Ali ako se dobro organoziraš može se i to uskladiti, kupit gotovo jelo u gradu pa ipak otići na jutarnju kavu, ili preskočiti kupanje jedno pa se navečer podružiti.
Kod mene su trenutačno dvije stavke najbitnije: da stariji "ne zgnječi" mlađega i da stariji ne izgine dok smo vanka (kad je premoren, ne tempiram dobro odlazak na spavanje, ne da rukicu, recimo)... Tako da ne skužim da je muž u skorenoizbljuvanoj majici otišao na posao ili da ja imam kilometarske dlake na nogama a ljeto. Da se malo našalim...
💃38
🐥2020.
NIPT uredan, očekujemo dječačića 💙
Termin 15. 3. 2022.
Milica 🤣🤣🤣 Ja sam blaga prema sebi, kako nam je Arsancres rekla da moramo biti 😊 Nemam prevelika očekivanja, rekla sam si da je sve ok samo da im je pelena zamijenjena i da nisu gladni, sve ostalo je bonus. Ako operem veš i skuham nešto onda sam ponosna na sebe, a tek ako izadjemo van 😅
Ali stizem sve vise stvari napraviti u danu, tako da dobro nam ide 💪🏻
Mi se družimo sa susjedima koji imaju dijete malo mladje od moje kćeri, često se dogovorimo pa zajedno prošetamo ili s djecom u parkić. Kad sam rodila prvo dijete onda nisam imala nikoga u blizini za druženje, to mi je bas bilo teško, kad nemaš s kime progovoriti dok muž ne dodje s posla…
Jele88 i ovo tvoje je baš tužno za čitati i žalosno je što se tako ponašaju tvoji bližnji. I meni bi bilo preteško da je tako. Ja na sreću imam roditelje koji su više vremena proveli s mojom bebom nego moj muž a žive stotinjak kilometara od nas. Ali eto, druge ne možemo promijeniti, samo sebe na način da to počnemo prihvćati kao što je Milica. Kamilica rekla. Ali sve pohvale tvome mužu, barem ti je on velika podrška.
Arsancres Naizvan mi smo savršena obitelj u kojoj sve savršeno funkcionira. Imamo svoju kuću koju je muž gradio, kupili smo auto, imamo dvoje djece. Muž je takav da želi da to sve savršeno izgleda drugima. Kakav je on u svoja 4 zida mislim da samo ja znam. Ja volim biti realnija i da bude onako kako stvarno je. On je kao mlad otišao raditi od kuče, osamostalio se rano, zna on i skuhati, i opeglati si, i staviti veš prati... Ali uzalud ako se to svodi na jednom dvaput mjesečno, onda kad se njemu da. Mislim da ovo kod njega nije iz obitelji došlo jer ne vidim sličnosti sa braćom i seatrama po takvom ponašanju. Takav je i gotovo. A slažem se s tobom, razgovor je ključan i komunikacija, nisam ja za razvode braka, samo mi se vrti po glavi što mi to dugoročno donosi, nesretan život ili što? Naravno da nije uvijek sve tako crno ali već mi se nakupilo tolilo toga da samo jo tome lošem razmišljam. Ali svemu unatoč ja sam sretna žena. Smatram se sretnom. Kad vidim tu svoju dječicu srce mi je kao kuća. Znam da dajem sebe 1000% i da neću žaliti za ničim kad porastu jer sam im cijelu sebe davala.
Mocusa ah… dobro je Milica napisala gore da se takvi teško mijenjaju.
Ja kad se posvadjam sa svojim onda prijetim da će djecu vidjeti svaki drugi vikend ako budem imala milosti 🙈 To mu je najgore jel 😊
Ne znam, mozda si ti preblaga prema njemu, probaj biti malo oštrija. Obavi ti s njim ozbiljan razgovor, ne ono usputno prigovaranje, pa vidi ima li tu nade da se nešto promijeni. Držim fige da se malo trzne 🤞🏻
Kod mene su trenutačno dvije stavke najbitnije: da stariji "ne zgnječi" mlađega i da stariji ne izgine dok smo vanka (kad je premoren, ne tempiram dobro odlazak na spavanje, ne da rukicu, recimo)… Tako da ne skužim da je muž u skorenoizbljuvanoj majici otišao na posao ili da ja imam kilometarske dlake na nogama a ljeto. Da se malo našalim…
Ja sam jučer pokakana skoro otišla u grad na kavu. Da mi nije muž rekao da imam žutu mrljetinu na majici bilo bi veselo u gradu. Sike se napunile mlijekom, nisam od njih ni vidjela da sam pokakana (nosila sam malu na prematalicu koja se netom prije prokakala kroz pelenu)
Sortiraj odgovore
Najstariji