Škakljivo, uvijek
😅 ja uglavnom citam i pisem kad dojim pa se i ja cesto raspisem. Sto cu kad sam tad kreativna😂
Ma ja svojima nista ne zamjeram, znam da su dobrih namjera pa makar bili malo naporni. Uvijek ih poslusam i smireno im odgovorim sto mislim i dal cu prihvatiti njihov savjet ili ne. Meni je to vise smijesno nego naporno.
Nego, bila mi svekrva urnebesna kad je dosla na babinje. Skomentira ona "jaooo, i sad to malo stvorenje treba othranit. Tolke godine.." ja reko kasnije muzu-super komentar kad dodes nekome na babinje 😅 ono u stilu "jeste se zajebali, sad imate dozivotnu brigu 😂😂. Al znam ja da nije ona to tak mislila kako je ispalo. Jedva je cekala to unuce i bas joj se veselila, al je imala tezak zivot i nije joj bilo lako othranit i odskolovat svoju djecu pa je vjerojatno zato tak skomentirala..
😅 ja uglavnom citam i pisem kad dojim pa se i ja cesto raspisem. Sto cu kad sam tad kreativna😂
Ma ja svojima nista ne zamjeram, znam da su dobrih namjera pa makar bili malo naporni. Uvijek ih poslusam i smireno im odgovorim sto mislim i dal cu prihvatiti njihov savjet ili ne. Meni je to vise smijesno nego naporno.
Nego, bila mi svekrva urnebesna kad je dosla na babinje. Skomentira ona "jaooo, i sad to malo stvorenje treba othranit. Tolke godine.." ja reko kasnije muzu-super komentar kad dodes nekome na babinje 😅 ono u stilu "jeste se zajebali, sad imate dozivotnu brigu 😂😂. Al znam ja da nije ona to tak mislila kako je ispalo. Jedva je cekala to unuce i bas joj se veselila, al je imala tezak zivot i nije joj bilo lako othranit i odskolovat svoju djecu pa je vjerojatno zato tak skomentirala..
🤣🤣🤣dobra je...da nekada bas izvale nesto a valjda nisu ni svjesne u kojem kontekstu...a sta ces kakvi god da jesu nasi su..ja svekrve i svekra nemam..muz je kao dijete na zalost ostao bez njih tako da neznam kakvi bi bili da su medju zivima..ali moji roditelji nadoknade sve🤣🤣🤣
Jesu dobro namjerni al ipak mislim da treba neku granicu imati,mene sada i hormoni pucaju i sve a oni svi nagrnili sa svojim savjetima nebi da ce ona iz pelena se udati zato mi ti savjeti idu na zivce, i ja bi malo uzivala sa svojom bebom ipak sam ju 9mj nosila u trbuhu i jedva docekala da dode, a i malo da se to sve slegne mozda mi nece toliko ici na zivce 😂
😅 ja uglavnom citam i pisem kad dojim pa se i ja cesto raspisem. Sto cu kad sam tad kreativna😂
Ma ja svojima nista ne zamjeram, znam da su dobrih namjera pa makar bili malo naporni. Uvijek ih poslusam i smireno im odgovorim sto mislim i dal cu prihvatiti njihov savjet ili ne. Meni je to vise smijesno nego naporno.
Nego, bila mi svekrva urnebesna kad je dosla na babinje. Skomentira ona "jaooo, i sad to malo stvorenje treba othranit. Tolke godine.." ja reko kasnije muzu-super komentar kad dodes nekome na babinje 😅 ono u stilu "jeste se zajebali, sad imate dozivotnu brigu 😂😂. Al znam ja da nije ona to tak mislila kako je ispalo. Jedva je cekala to unuce i bas joj se veselila, al je imala tezak zivot i nije joj bilo lako othranit i odskolovat svoju djecu pa je vjerojatno zato tak skomentirala..
Moja sveki je imala nekoliko bisera. Prvi je bio kad jw drugi put dosla vidit unuka. Kaze mi: pa tebi je trbuh skroz otisao. Prosli put kad si ono dosla iz bolnoce slti se jos vidio. A hmmmm...nije da nisam rodila tri dana ranije pa se jos vidio...
Drugi: kako ste ti i mali? Rekih super smo. Dobar je i tako. A ona ni 5 ni 6, nego 7 kak kaze moj muz: a jadan moj sin. On je onda jedini izmjesten...
Eto. Jadan on. Ja sam se istelila 18h sa herpes zosterom na ledjima i rebrima dok nisam rodila. A on je izmjesten...
Bolje da stanem da mi ne pise da mi je predug komentar 😂
Mama mi je za sad ok. Dodje nunati i uziva u tome. Samo stalno govori kak mu je vruce, da ga raskomotim, a njemu noge i ruke ledene. To jos mogu izdurat
kad sam rodila prvo dijete toliko su me pucali hormoni da sam stalno plakala i svi su mi išli na živce. naravno i štitnjača mi je podivljala bila u ti vrijeme. sad s drugim bebacom sam otišla u ck kod svekrve i mogu reci da sam totalno druga osoba, puno smirenija, ali opet sad već pred kraj ( bila tamo 2 mj) sam već počela pucati. čak su i krečili kuću uz to da imamo dvoje djece male u kući. uglavnom jedva dočekala da se vratim u zg. doma je najljepše. moja slobodica. moji roditelji su dosta opušteni u vezi svega, ali suprugovi se previše brinu i previše daju sebe u sve to. uglavnom su me gušili sa svojim dobronamjernim savjetima. grrr
svekrva mi nije toliko losa, ali svekar mora imati sve pod kontrolom. najrađe bi malom dao i sisati umjesto mene. užasno me živciraju takvi ljudi koji sve moraju imati pod kontrolom. imao jer tisuću pitanja npr. jel on sad mora sisati, a zašto plaće jel ga treba možda previti a jel mu vruce, a jel mu se spava bla bla ubio me čovjek u pojam. bojim ae da mi suprug jednom ne bude takav grrr
svekrva mi nije toliko losa, ali svekar mora imati sve pod kontrolom. najrađe bi malom dao i sisati umjesto mene. užasno me živciraju takvi ljudi koji sve moraju imati pod kontrolom. imao jer tisuću pitanja npr. jel on sad mora sisati, a zašto plaće jel ga treba možda previti a jel mu vruce, a jel mu se spava bla bla ubio me čovjek u pojam. bojim ae da mi suprug jednom ne bude takav grrr
Daaaaa... Najbolje mi je kad kazu kako je danas dobar i raspolozen za igru, a prosli put je cendrao. Ima 2mj... Zamisli, nije se prilagodio i bio super volje kad su oni dosli 😂😂 I svako trpanje saka u usta: da nije gladan?
Mene hormoni samo pucaju sto se male tice i njenog zdravlja, oko sveg okolo sam totalno flegma. Ja sam jako nesigurna oko dojenja i dobivanja kilaze jer su me u bolnici prepali i jos uvijek imam traume od toga. Prvo kao lose bradavice za dojenje (pre male), dojke pre cvrste (pa mala ne moze hvatati bradavicu), pa pokusali sa sesiricima, pa mala nista ne popije mog mlijeka i obavezno joj treba dohrana. Dosla doma jadna, zbunjena (jer je mala sisala i mlijeko je islo, a kao nista ne pojede) i izmrcvarena (psihicki) al sam ipak pokusala bez dohrane tih dva i pol dana dok ne dode patronazna i zamalo se rasplakala od srece kad je rekla da je dobila na kilazi. Pa smo onda uspjeli izbaciti sesirice, al je potrajalo dok nije naucila donekle pravilno hvatati sisu, a u meni strah da cu zbog krivog hvata ostati bez mlijeka, da ona nece dovoljno pojesti itd. Najvise me mucilo dal je dovoljno pojela, ranice na bradavicama su mi bile nebitne, a od ocaja sto nam ne ide bi se i rasplakala par puta. U meduvremenu nam ide sve bolje, zna na mahove krivo uhvatiti bradavicu pa vidim zvijezde, a znamo imati i totalno bezbolne podoje.
U tom periodu sam se pozalila svojoj mami a ona mi na to rekla - mi svojedobno o takvim stvarima uopce nismo brinuli- sto mi tad ni malo nije pomoglo i osjecala sam se uz sve jos i glupo jer brinem o stvarima o kojima izgleda nema potrebe brinuti (jer se podrazumijeva da svima ide- tako sam si barem ja to u svojoj glavi protumacila). Mislim da smo posebno osjetljive oko onih stvari koje nas i onako muce..
Mene hormoni samo pucaju sto se male tice i njenog zdravlja, oko sveg okolo sam totalno flegma. Ja sam jako nesigurna oko dojenja i dobivanja kilaze jer su me u bolnici prepali i jos uvijek imam traume od toga. Prvo kao lose bradavice za dojenje (pre male), dojke pre cvrste (pa mala ne moze hvatati bradavicu), pa pokusali sa sesiricima, pa mala nista ne popije mog mlijeka i obavezno joj treba dohrana. Dosla doma jadna, zbunjena (jer je mala sisala i mlijeko je islo, a kao nista ne pojede) i izmrcvarena (psihicki) al sam ipak pokusala bez dohrane tih dva i pol dana dok ne dode patronazna i zamalo se rasplakala od srece kad je rekla da je dobila na kilazi. Pa smo onda uspjeli izbaciti sesirice, al je potrajalo dok nije naucila donekle pravilno hvatati sisu, a u meni strah da cu zbog krivog hvata ostati bez mlijeka, da ona nece dovoljno pojesti itd. Najvise me mucilo dal je dovoljno pojela, ranice na bradavicama su mi bile nebitne, a od ocaja sto nam ne ide bi se i rasplakala par puta. U meduvremenu nam ide sve bolje, zna na mahove krivo uhvatiti bradavicu pa vidim zvijezde, a znamo imati i totalno bezbolne podoje.
U tom periodu sam se pozalila svojoj mami a ona mi na to rekla - mi svojedobno o takvim stvarima uopce nismo brinuli- sto mi tad ni malo nije pomoglo i osjecala sam se uz sve jos i glupo jer brinem o stvarima o kojima izgleda nema potrebe brinuti (jer se podrazumijeva da svima ide- tako sam si barem ja to u svojoj glavi protumacila). Mislim da smo posebno osjetljive oko onih stvari koje nas i onako muce..
bas je tezak taj početak, sad si sigurno ponosna na sebe. vjerujem da se imaš kome potužiti kad ti je to potrebno, eto ovdje nama jer smo svi novi u tome i nesigurni. meni je ovo drugo dijete pa je toliko drugaciji. ubi me u pojam sa sisanjem.naravno sad je super jer smo se ufurali i bas sam ponosna jer samo sisa 💕
Mene hormoni samo pucaju sto se male tice i njenog zdravlja, oko sveg okolo sam totalno flegma. Ja sam jako nesigurna oko dojenja i dobivanja kilaze jer su me u bolnici prepali i jos uvijek imam traume od toga. Prvo kao lose bradavice za dojenje (pre male), dojke pre cvrste (pa mala ne moze hvatati bradavicu), pa pokusali sa sesiricima, pa mala nista ne popije mog mlijeka i obavezno joj treba dohrana. Dosla doma jadna, zbunjena (jer je mala sisala i mlijeko je islo, a kao nista ne pojede) i izmrcvarena (psihicki) al sam ipak pokusala bez dohrane tih dva i pol dana dok ne dode patronazna i zamalo se rasplakala od srece kad je rekla da je dobila na kilazi. Pa smo onda uspjeli izbaciti sesirice, al je potrajalo dok nije naucila donekle pravilno hvatati sisu, a u meni strah da cu zbog krivog hvata ostati bez mlijeka, da ona nece dovoljno pojesti itd. Najvise me mucilo dal je dovoljno pojela, ranice na bradavicama su mi bile nebitne, a od ocaja sto nam ne ide bi se i rasplakala par puta. U meduvremenu nam ide sve bolje, zna na mahove krivo uhvatiti bradavicu pa vidim zvijezde, a znamo imati i totalno bezbolne podoje.
U tom periodu sam se pozalila svojoj mami a ona mi na to rekla - mi svojedobno o takvim stvarima uopce nismo brinuli- sto mi tad ni malo nije pomoglo i osjecala sam se uz sve jos i glupo jer brinem o stvarima o kojima izgleda nema potrebe brinuti (jer se podrazumijeva da svima ide- tako sam si barem ja to u svojoj glavi protumacila). Mislim da smo posebno osjetljive oko onih stvari koje nas i onako muce..
bas je tezak taj početak, sad si sigurno ponosna na sebe. vjerujem da se imaš kome potužiti kad ti je to potrebno, eto ovdje nama jer smo svi novi u tome i nesigurni. meni je ovo drugo dijete pa je toliko drugaciji. ubi me u pojam sa sisanjem.naravno sad je super jer smo se ufurali i bas sam ponosna jer samo sisa 💕
s tim da sam neko vrijeme i ja davala dohranu i plakala i bila bolnih bradavica
Sortiraj odgovore
Najstariji