Ljetne Bebe 2022 🌞🌊🤱🏻

Samoja i Pepi19 šaljem pozitivnu energiju. Dan po dan, sigurna sam da će sve ići na bolje.

Evo prošla je noć - jedva!
Mislim da je ovo bila jedna od najtežih!
Netko je pitao za posjete - nema posjeta! Zato mi još teže sve ovo pada, jer danima nisam vidjela nikog svog… 

Samoja6

Cure ja se moram pojadati… Maleni je napokon došao kod mene u sobu! Naravno da sam sretna zbog toga! Nemogu ga prestati gledati!
Ali me isto tako uhvatila kriza… Nemogu više biti zatvorena ovdje, kroz sve prolaziti sama, preteško mi je!
Strah me kako da uopće zaspem večeras, sami smo u sobi… Imam osjećaj da mi ništa ne ide… Prvi put sam sama promijenila pelenu i sva sam se preznojila… Dajem mu jesti na bočicu, pa mi usred hranjenja zaspe… Samo bi plakala i molila da nas puste van!

suosjećam draga…ja sam malu prvu rodila kad je bila teška korona, nisam se još oporavila od gubitka brata, bile smo pet dana u bolnici zbog žutice, ona je uporno gubila na kilaži a ja sam mislila da ju dobro dojim i da je sve u redu.
izdrži još malo probaj snagu potražiti u tom malom klupku.
a kad izađete sve što te tišti reci mužu….svaki dan.
izbaci to iz sebe.
ako ti treba netko tko će te saslušati slobodno se javi. mogu ti ostaviti mail pa se možemo tako čuti.
ja mojim curama stalno naglašavam da koliko je bitno fizičko stanje majke i trudnice toliko je jednako bitno i psihičko i dok si rekao keks možeš se naći u prije ili poslije poslije porođajnoj depresiji.
zato sam se i zainteresirala za rad rodine savjetnice za dojenje kao i tečaja za doulu. jer želim pomoći pa se slobodno javi

Demetria

Samoja6

Cure ja se moram pojadati… Maleni je napokon došao kod mene u sobu! Naravno da sam sretna zbog toga! Nemogu ga prestati gledati!
Ali me isto tako uhvatila kriza… Nemogu više biti zatvorena ovdje, kroz sve prolaziti sama, preteško mi je!
Strah me kako da uopće zaspem večeras, sami smo u sobi… Imam osjećaj da mi ništa ne ide… Prvi put sam sama promijenila pelenu i sva sam se preznojila… Dajem mu jesti na bočicu, pa mi usred hranjenja zaspe… Samo bi plakala i molila da nas puste van!

suosjećam draga…ja sam malu prvu rodila kad je bila teška korona, nisam se još oporavila od gubitka brata, bile smo pet dana u bolnici zbog žutice, ona je uporno gubila na kilaži a ja sam mislila da ju dobro dojim i da je sve u redu.
izdrži još malo probaj snagu potražiti u tom malom klupku.
a kad izađete sve što te tišti reci mužu….svaki dan.
izbaci to iz sebe.
ako ti treba netko tko će te saslušati slobodno se javi. mogu ti ostaviti mail pa se možemo tako čuti.
ja mojim curama stalno naglašavam da koliko je bitno fizičko stanje majke i trudnice toliko je jednako bitno i psihičko i dok si rekao keks možeš se naći u prije ili poslije poslije porođajnoj depresiji.
zato sam se i zainteresirala za rad rodine savjetnice za dojenje kao i tečaja za doulu. jer želim pomoći pa se slobodno 

Naaaajbolji savjet sam primila od bivše kolegice i neizmjerno joj hvala na tome! 
Rekla mi je da sigurno znam da će porod bolit, dojenje isto može bit komplicirano, ALI da se ne uplasim sebe 4.dan nakon poroda - to je najkritičniji dan valjda zbog hormona, vjerojatno se vraćaju u staro normalno, a ništa nije kao prije… točno tako je i bilo, prva 3 dana sam imala kakav takav osjećaj da imam nekakvu kontrolu, ali 4.dan mi je bio raspad sistema. Prođe i to, ali da me nije upozorila, prosvirala bi 100%. 🤪

Pozdrav svim trudnicama. Molila bi za savjet iskusnijih cura. Prvi porod sam imala hitan carski a krenulo je puknucem vodenjak. Sada je ova druga trudnoća u svemu drugačija i ono bitno, već tjednima sam u jačim kontrakcijama (ctg ih je zadnje biljezio do 70) I od ponedjeljka otvorena jedan prst. E sad, sinoć sam se fino nasadila na loptu, slušalice na uha, totalni zen iii krenu trudovi. Bili su bitno drugačiji od prijašnjih, em jači, em su krenuli u trbuhu, pa prema leđima I zavrsavali na guzi. Prvo su bili na 10 min, pa 8min i nakon par sati 6 min razmak. I cijelo vrijeme feel da moram i na wc a ne ide nis 🤦‍♀️ I tak pred jutro ja odlučim to je to, ode probati opet na wc i lagano spremanje za bolnicu i nekim čudom uspijem obavit wc (nes simbolično ali obavljeno) i SVE STANE 😫 svi trudovi nestali!  Čitam da oni znaju stati zbog podsvjesnog stresa, kao obrambeni mehanizam. I kaj sad? Iskustva? Savjeti? Osjećam se ko zadnji debil a znam da ih nisam umislila jer ih čak nisam ja mjerila nego muž. Nisam imala ni mob uz sebe da psiha ne bi utjecala na to, nisam htjela znati za razmak i bili su baš pravilni 😫 

Samo ja-šaljem ti brdo podrške izbaci sve iz sebe, isplači se,biraj sa kim razgovara s izbjegava bešćutne ljude. Evo mozda te moja situacija tješi ja imam trku hoće li moj roditelj koji ima karcinom živ dočekat svoje unuče svaki dan nam je bitka, plašim se kad odem rodit situacije u kući šta ako me bude trebao a mene nema, šta ako umre, šta ako? A mene se sa druge strane iz familije bešćutne žene taru dojenjem naravno da želim dojit i da cu se trudit al sam pod tolikim stresom da ti to ne mogu opisat. Sebi sam rekla ide ide ne ide hvala Bogu ima bočica necu sebe psihički uništava zbog nikog i ničeg, dovoljno mi je grozno.
Bubamara-zato i puštaju iz bolnice 3.dan da nas ne gledaju ahahahha 🙈🙈

Evo ja jucer sa pregleda beba 2 300 teska, okrenula se glavom sve super, sljedeći pregled 23.6. Kad radimo i briseve

Hrabrica

Pozdrav svim trudnicama. Molila bi za savjet iskusnijih cura. Prvi porod sam imala hitan carski a krenulo je puknucem vodenjak. Sada je ova druga trudnoća u svemu drugačija i ono bitno, već tjednima sam u jačim kontrakcijama (ctg ih je zadnje biljezio do 70) I od ponedjeljka otvorena jedan prst. E sad, sinoć sam se fino nasadila na loptu, slušalice na uha, totalni zen iii krenu trudovi. Bili su bitno drugačiji od prijašnjih, em jači, em su krenuli u trbuhu, pa prema leđima I zavrsavali na guzi. Prvo su bili na 10 min, pa 8min i nakon par sati 6 min razmak. I cijelo vrijeme feel da moram i na wc a ne ide nis 🤦‍♀️ I tak pred jutro ja odlučim to je to, ode probati opet na wc i lagano spremanje za bolnicu i nekim čudom uspijem obavit wc (nes simbolično ali obavljeno) i SVE STANE 😫 svi trudovi nestali! Čitam da oni znaju stati zbog podsvjesnog stresa, kao obrambeni mehanizam. I kaj sad? Iskustva? Savjeti? Osjećam se ko zadnji debil a znam da ih nisam umislila jer ih čak nisam ja mjerila nego muž. Nisam imala ni mob uz sebe da psiha ne bi utjecala na to, nisam htjela znati za razmak i bili su baš pravilni 😫

Standard ja bi rekla! Oba puta dolaskom u bolnicu sve stane, strah valjda. Idući put kad ti bude tako odi se otuširati, pravi trudovi će iza pojačati, lažnjaci će prestati. Nemam bolji prijedlog, al evo zna se to događati.

bubamara2409

Demetria

Samoja6

Cure ja se moram pojadati… Maleni je napokon došao kod mene u sobu! Naravno da sam sretna zbog toga! Nemogu ga prestati gledati!
Ali me isto tako uhvatila kriza… Nemogu više biti zatvorena ovdje, kroz sve prolaziti sama, preteško mi je!
Strah me kako da uopće zaspem večeras, sami smo u sobi… Imam osjećaj da mi ništa ne ide… Prvi put sam sama promijenila pelenu i sva sam se preznojila… Dajem mu jesti na bočicu, pa mi usred hranjenja zaspe… Samo bi plakala i molila da nas puste van!

suosjećam draga…ja sam malu prvu rodila kad je bila teška korona, nisam se još oporavila od gubitka brata, bile smo pet dana u bolnici zbog žutice, ona je uporno gubila na kilaži a ja sam mislila da ju dobro dojim i da je sve u redu.
izdrži još malo probaj snagu potražiti u tom malom klupku.
a kad izađete sve što te tišti reci mužu….svaki dan.
izbaci to iz sebe.
ako ti treba netko tko će te saslušati slobodno se javi. mogu ti ostaviti mail pa se možemo tako čuti.
ja mojim curama stalno naglašavam da koliko je bitno fizičko stanje majke i trudnice toliko je jednako bitno i psihičko i dok si rekao keks možeš se naći u prije ili poslije poslije porođajnoj depresiji.
zato sam se i zainteresirala za rad rodine savjetnice za dojenje kao i tečaja za doulu. jer želim pomoći pa se slobodno

Naaaajbolji savjet sam primila od bivše kolegice i neizmjerno joj hvala na tome!
Rekla mi je da sigurno znam da će porod bolit, dojenje isto može bit komplicirano, ALI da se ne uplasim sebe 4.dan nakon poroda - to je najkritičniji dan valjda zbog hormona, vjerojatno se vraćaju u staro normalno, a ništa nije kao prije… točno tako je i bilo, prva 3 dana sam imala kakav takav osjećaj da imam nekakvu kontrolu, ali 4.dan mi je bio raspad sistema. Prođe i to, ali da me nije upozorila, prosvirala bi 100%. 🤪

Da da 3-4 dan i bebe dožive skok i mi isto pa bude totalni kaos. Ali sve se da uz dobru podršku izgurati.
I ne smijete se ustručavati traziti pomoć.
Premda nam je to nekada mrsko ali moramo ne zbog nas nego zbog malenih

A ovo sve potpisujem vezano za mentalno stanje i zdravlje. Na žalost cijelu trudnoću i zatrudnjivanje blago zanemareno, a babinje počelo se o tome al često samo najteži slučajevi pa nam se opet stvara pogrešan dojam da samo jake i teške situacije zahtjevaju rad na sebi.
Moje iskustvo pa ako kome pomogne - 1 trudnoća, valjda u tom bunilu i ne svijesnosti tek sam se osjetila svojom 6mj nakon poroda kad sam opet počela imat trenutke posvećivanja sebi. Dobar dio tog vremena sam bila rastrgana, nezadovoljna, žugljiva, hormonalna bomba. Ali nisam to osjećala kao poteškoću već kao moju prilagodbu na potpuno promijenjen život. Sve s bebom i oko bebe je funkcioniralo bez greške. Podrsku obitelji sam imala, a i kriza u mom pogledu na muža i moja očekivanja od njega….prošlo je!
Sad drugi put, spremna s dojenjem, spremna sa znanjima o postpartumu, rodim brzinski, i prvo vrijeme sve ok. Dobro male krize u rosilištu jer beba gubi puno, jer dobivam pitanja jel nemaš mlijeka pa ja dokazujem da imam za 3 bebe al s mojom bebom baš ne ide…itd itd…čekam kad ću doma, zakačio me vikend pa je to bio dan plus, nikad duži. Tipkam po forumu, zivkam frendice uglavnom radim sve da dan prođe. Doma je sve bilo ok, ali točno 6 tjedana nakon poroda kad bi već sve trebalo bit ok, postpartum završava započinje moja postporođajna anksioznost  dakle ne depresija već anksioznost. Mučile su me jako intruzivne misli, strah od sebe same i baš sam se prepala sebe same. Tada sam počela o tome pričati, najviše sa svojom prijom koja je psihologinja po struci i puno me saslušala, educirala i umirila. A pričala sam i s drugim ženama redom tko god je pitao kako sam…i što sam dobila, spoznaju da puno žena prođr ili prolazi slično a o tome šute, mislimo da smo lude, da su drugi bolji od nas i da nešto takvo muči samo nas. A zapravo puno žena prolazi kroz takve mentalne izazove. Ono što predlažem je pričati, pisati nebrojeno puta, prorađivati svoje emocije, potražiti pomoć kad treba, družiti se, ne zatvarati se u svoje misli, prihvatiti ih da su tu i da su naše, ali da nam ne mogu ništa loše učiniti. Prihvatite pomoć obitelji, prijatelja. Kad dođete doma izdvojite vremena za sebe pa makar se radio o odlasku u wc na miru.

Drage moje, ja sam na rubu ludila, i dalje nikakvih znakova da bi on mogao skoro doci. Znam da to ne znaci nista, ali nije mi utjesno. Obavila danas kontrolu, ctg uredan bez ikakve naznake truda, uzv uredan, danas je procjena na 3700. Znam da si stetim sto se zivciram jer time kocim porod, ali stvarno si ne mogu pomoci. Sve metode sam pokusala ne bi li se nesto pokrenulo, ali on se uporno neda van. Danas cu cijeli dan slusati meditacije u pokusaju opustanja, ali prvo cu dusu isplakati. Iduca kontrola je sutra, pa prekosutra, pa nedjelja indukcija ako ne dodje sam ranije.