
Ja omekšivač ne planiram koristiti, bar prvih par mjeseci, samo te baby tekuće deterdžente. Ionako kad speglam sve bude meka. A i da sad još krenem tražiti idealan omekšivač vjerojatno bi se porodila u dućanu među prašcima 😂
Ja omekšivač ne planiram koristiti, bar prvih par mjeseci, samo te baby tekuće deterdžente. Ionako kad speglam sve bude meka. A i da sad još krenem tražiti idealan omekšivač vjerojatno bi se porodila u dućanu među prašcima 😂
Ehehehe vjerujem. Becutan ima taj detrdžent i omekšivač 2u1, ja nisam uzela tu varijantu nego samo detrdžent
Ja sam pala u neku depresiju i ne znam kako se smiriti, sva sam nekako izvan sebe... Nije vezana uz bebu, nego muza... Nista mu ne branim, ima slobode koliko zeli (mozda i previse), ne prigovaram iako smo prije provodili puno vise vremena zajedno nego sada (on ima puno svojih hobija i aktivnosti i prije sam i ja sudjelovala, ali sad vise ne mogu pratiti taj tempo pa sam vecinom doma, a on negdje), nisam ljubomorni tip osobe i nikad nisam sumnjala u njega... Ima puno prijatelja, popularan je i stalno je aktivan na drustvenim mrezama koje ja ne koristim... Nikad nisam dosla u napast da ga provjeravam jer nije bilo potrebe... Neki dan su se desile neke cudnije stvari nakon kojih sam posumnjala... Razg na telefon koji ja ne smijem cuti vise puta, na kavi je nestao na 10min kao otisao po nesto i kad smo odlazili sam u daljini vidjela jednu zenu koju znam iz vidjenja, znam da je zainteresirana za njega vec dulje, al ona njega kao ne zanima... I tako sam to sve nekako izignorirala, uopce mi nije nista bilo sumnjivo, ali me prosla neka jeza i kad to sve nekako povezem, mislim si, jel to moguce? Jel to neka zenska intuicija, zasto mi je to uopce palo na pamet i zasto mi ne da mira... Ili sam pukla od hormona ili zbilja nesto ne stima... Ne bi htjela dizati frku bzvze, ali ne mogu to izbaciti iz glave... Znam da sam trudna i da ne izgledam ko prije, nismo vise tolko intimni, jednom tj se potrudim da on bude zadovoljen, on mene bas i ne dira, al okej... Nije to sad bitno... Malo sam se pojadala, dajte neki savjet... Ne mogu vjerovati da se zadnjih mj dana trudnoce borim s takvim mislima, ali nesto unutra mi ne da mira... Tesko mi je bas sad 😞
Ja sam pala u neku depresiju i ne znam kako se smiriti, sva sam nekako izvan sebe… Nije vezana uz bebu, nego muza… Nista mu ne branim, ima slobode koliko zeli (mozda i previse), ne prigovaram iako smo prije provodili puno vise vremena zajedno nego sada (on ima puno svojih hobija i aktivnosti i prije sam i ja sudjelovala, ali sad vise ne mogu pratiti taj tempo pa sam vecinom doma, a on negdje), nisam ljubomorni tip osobe i nikad nisam sumnjala u njega… Ima puno prijatelja, popularan je i stalno je aktivan na drustvenim mrezama koje ja ne koristim… Nikad nisam dosla u napast da ga provjeravam jer nije bilo potrebe… Neki dan su se desile neke cudnije stvari nakon kojih sam posumnjala… Razg na telefon koji ja ne smijem cuti vise puta, na kavi je nestao na 10min kao otisao po nesto i kad smo odlazili sam u daljini vidjela jednu zenu koju znam iz vidjenja, znam da je zainteresirana za njega vec dulje, al ona njega kao ne zanima… I tako sam to sve nekako izignorirala, uopce mi nije nista bilo sumnjivo, ali me prosla neka jeza i kad to sve nekako povezem, mislim si, jel to moguce? Jel to neka zenska intuicija, zasto mi je to uopce palo na pamet i zasto mi ne da mira… Ili sam pukla od hormona ili zbilja nesto ne stima… Ne bi htjela dizati frku bzvze, ali ne mogu to izbaciti iz glave… Znam da sam trudna i da ne izgledam ko prije, nismo vise tolko intimni, jednom tj se potrudim da on bude zadovoljen, on mene bas i ne dira, al okej… Nije to sad bitno… Malo sam se pojadala, dajte neki savjet… Ne mogu vjerovati da se zadnjih mj dana trudnoce borim s takvim mislima, ali nesto unutra mi ne da mira… Tesko mi je bas sad 😞
Mislim da bi trebala popricati otvoreno sa suprugom, to prvo, a drugo - vjerojatno je neka faza, sve se mi promijenimo i fizicki i psihicki za vrijeme trudnoce, a svaka to "podnese" na neki svoj nacin, intime, isto tako, ima sve manje i sve je to skrozzzz normalno, sve to prode... nemoj biti tuzna i da ti je tesko, misli na bebicu i smij se sto vise, sad si osjetljivija sto puta nego inace pa te diraju stvari koje mozda prije ne bi ni primjecivala. Fokusiraj se na sebe i bebicu, a sa suprugom obavezno popricaj o svemu sto te muci, on sad treba i mora imati razumijevanja za tebe i malo se vise prilagoditi tebi, tj.bebi, jer nisu vise prioriteti isti kao prije bebice. Drzim fige da sve bude okej 😚
Kao prvo, inzistirala bi da mi pokaže s kim je razgovarao. Kakvi tajni razgovori u braku?! Ne može!!! Možda je bilo sasvim nešto bezveze,a tebi radi nemir koji ti sad uopće netreba dakle treba to riješiti. Po šta si išao s kave? Daj da vidim. Drugi put:evo sačekaj pa idemo skupa. A druge strane možda ti priprema neko iznenađenje pa nesmiješ znati, netreba odma misliti na najgore.
A što se odnosa tiče i meni je jedno vrijeme smetalo što dragi više nije jednako zainteresiran pa sam ga otvoreno pitala o čemu se radi. U pitanju je bio čisti strah. Kaže pa neznam jel smijemo u tako visokoj trudnoći, da nebi šta bilo, pa malo malo te nešto boli pa te ne želim forsirati, kao mogu se ja strpiti, fućkaš sex. Doduše ni meni više nije libido jača strana uz sve tegobe,ali nadoknadimo tu intimnost češkanjem, maženjem trbuha, tepanjem bebi, zezancijom.
Što se samoće tiče isto mi je, cijelu trudnoću sam sama jer on ujutro radi a popodne stalno radi fuš frendovima po kući i tako to. Ali nedjelja je dan za nas. I u toj samoći i ja sam znala svašta pomisliti ali svaki put kad sam provjerila ispala sam glupa sama sebi jer apsolutno nije bilo mjesta za sumnju. Ali eto, samoća i hormoni čuda naprave. Sad zadnja dva tjedna pušta sve ove poslove sastrane i planira da budemo skupa i dok se malac rodi Reko je da prva tri mjeseca ništa osim redovnog posla ne misli raditi.
Svakako razgovaraj s njim otvoreno i reci mu kako se osjećaš, oni to često nevide.
Intuiciju ne zanemaruj...
Provjeri o čemu se radi, ako je sad tako kako misliš kasnije će biti još gore jer kasnije ćeš još manje moći pratiti "njegov tempo"! I da ne radi ništa loše, dovoljno je loše to što si stalno sama zbog njegovih aktivnosti i "popularnosti" jer djete je i njegovo a trudnoća je došla i zahvaljujući njemu ne samo tebi pa može podnijeti nekakav teret i on.
U svemu tome ima nešto savršeno - kad dobiješ djete on će i tako pasti u drugi plan za čitav život pa....
Bas pizdim danas, sama naravno... Ovako cim vise razmisljam, neke stvari me bas ljute...
Gledam zene kako ih muzevi voze na preglede, cekaju tamo s njima, sudjeluju - on je bio samo jednom.
Bebacu se obrati svake prijestupne, kad mu kazem da pogleda kako se rita ili stavi ruku - pogleda na sek i dalje bulji u mob ili stavi ruku na tren i kaze da mu se ne da drzat vise i onda uzme telefon.
Neki dan pricam kako jedna trudnica u 30om tj ima puuno veci trbuh nego ja, a njegov zamisljeni odg je "tako bude i tvoj", a ja sam u 35tj vec.
Kad kazem da mi je nesto tesko, kaze da se samo zalim. A sve vecinom sama radim, ne ocekujem nikakvu pomoc.
Nekad si mislim da me bas briga, njemu ce kasnije biti zao sto je takav, ali s dr str mi je tesko sto nije drugacije. Ne da mi se stalno ga podsjecati, nije malo dijete, sam bi se trebao sjetiti nekih stvari. On je sav u svom filmu, sam sebi najbitniji, a beba i ja smo tu za ukras valjda.
I onda jos ta situacija neki dan i luda sam vec.
Hvala na savjetima, lakse mi je odmah cim to podijelim s nekim i cujem druga misljenja...
E pa za takvu bezosjećajnost prema bebi i tvom stanju bi mu napravila fajt samo takav! Nije ok, nikako nije ok.
Za primjer, jučer me cijelo popodne i noć bolilo nešto ispod trbuha. Cijelu noć nisam spavala. S posla mi je slao poruku jel me prestalo boliti, jel šta bolje. Opet pitao kad je došao doma. Jesi uspjela makar malo poslije odspavati? Nikad nije rekao da kukam bezveze nego često i sam ide guglat šta bi moglo bit. Obavezno pusa meni i pomazi trbuh kad odlazi ili dolazi s posla. Kad je vidio da mi je Čokolino pri kraju, kupio mi je drugi, usput, kad je išao sebi po cigare. Upisao godišnji od termina tako da bude doma s nama barem ta dva tjedna da mi pomogne. Itd itd, tako bi se trebao ponašati jedan zainteresirani budući tata. Tako da nemoj se osjećati ni kao da zahtjevaš previše niti kao da nisi zaslužila ili kao da ga gušiš. Brak je prvo vas dvoje pa onda svi ostali, društvo, nogomet i sl.
Bas pizdim danas, sama naravno… Ovako cim vise razmisljam, neke stvari me bas ljute…
Gledam zene kako ih muzevi voze na preglede, cekaju tamo s njima, sudjeluju - on je bio samo jednom.
Bebacu se obrati svake prijestupne, kad mu kazem da pogleda kako se rita ili stavi ruku - pogleda na sek i dalje bulji u mob ili stavi ruku na tren i kaze da mu se ne da drzat vise i onda uzme telefon.
Neki dan pricam kako jedna trudnica u 30om tj ima puuno veci trbuh nego ja, a njegov zamisljeni odg je "tako bude i tvoj", a ja sam u 35tj vec.
Kad kazem da mi je nesto tesko, kaze da se samo zalim. A sve vecinom sama radim, ne ocekujem nikakvu pomoc.
Nekad si mislim da me bas briga, njemu ce kasnije biti zao sto je takav, ali s dr str mi je tesko sto nije drugacije. Ne da mi se stalno ga podsjecati, nije malo dijete, sam bi se trebao sjetiti nekih stvari. On je sav u svom filmu, sam sebi najbitniji, a beba i ja smo tu za ukras valjda.
I onda jos ta situacija neki dan i luda sam vec.
Hvala na savjetima, lakse mi je odmah cim to podijelim s nekim i cujem druga misljenja…
Sve mu direktno u lice reci i pitaj ga. Suoci ga. A sto se tice sudjelovanja, nemoj mu zamjerit. Oni ti nikada ne bi mogli imati to iskustvo nosenja djeteta u sebi 9mj. Oni su ti jednostavno vizualni tipovi. Dok ne primi dijete u ruke, njima je sve apstraktno. I ne sekiraj se sto ne ide s tobom okolo. Moj nije isao samnom ni na jedan pregled. Isao je samo kad sam OGTT radila u slucaju da mi pozli. Ali meni to nije cijelu trudnocu bilo uopce bitno. Nisam o tome ni razmisljala. Ako nisi ni ti, a tek sad je pocelo, onda ne brini. Dosla takva faza. Kad beba dodje onda ce se sve promijenit. Tj., trebalo bi. Nece biti vremena za mobitel i drustvene mreze.
P.s. nekad su muski i ljubomorni na svu paznju koje dijete uzima od njih, nekad ih uhvati panika pa budu malo s**ci dok se ne prilagode... A nekad ih je strah pipnut zenu jer misle da ce ozlijedit bebu. Svega ima. Da je lako, bili bi oni trudni, a mi bismo bile muski 😀
Nadam se da nije nista strasno i vjerujem da cete sve rijesiti. 😘
Sortiraj odgovore
Najstariji