Koliko djece želite imati?

Ja imam tri dečka, ponekad je naporno ali kada ih gledam kako se igraju sretna sam, moj muž bi još htio curicu , ali meni je i ovo malo previše pošto nemamo niti blizu ni bake ni dede,ao financijskoj pomoći da ni ne govorim nigdje od nikoga jer su svi u dugovima do grla.

Nekada sam si postavljala masu uvjeta ali sam shvatila da život nije moguće tako kontrolirat kako bi ja htjela i da nam nije svima dano da imamo sve kako zaželimo. Odlučila sam se prestat ograničavat sa stvarima koje nisu krucijalne jer život tako brzo prolazi i smisao nisu ni najskuplja oprema, ni najskuplja odjeća ni najskuplje igračke...shvatila sam da je smisao svega ljubav i da je ona jedino bez čega život ne bi mogao nastati i opstati. Kada prestanemo tako puno željeti imat ćemo više i kad nam ljudski život postane najvažniji, ispred svega, ništa nam neće nedostajati. Znam da zvuči romantičarski ali vjerujem da je uzrok ove krize koja nas sputava kriza ljudi i morala i zato mislim da se ne moramo njome toliko grčevito uvjetovati već velikodušno prihvatiti situaciju kakva je, prilagoditi se i suočiti sa životom, dat će Bog bolje dane...uvijek je bilo tako, a kad vrijeme prođe obično shvatimo kako je dragocjeno bilo ono što smo imali.
Danas žalim što sam odgađala i čekala bolje dane, kad vidim kako nam teško ide žao mi je da nismo ranije pokušali.
Još prije braka muž je izrazio želju za petoro djece, ja sam zamišljala troje, pa sam si nekako složila kompromis i danas je moja želja 4, voljela bih razliku od dvije godine i to je zapravo jedino o čemu razmišljam, a njemu su uglavnom ti detalji nebitni. Bit ću sretna koliko god da ih bude, naravno da nećemo srljat u nemoguće jer nam apsolutno nitko ne pomaže ni na koji način, sretni smo već kad nam ne odmažu... , ali definitivno sam odustala od zamišljanja idealnog trenutka i situacije, ima netko veći od nas koji upravlja našim životima. 
Djeca i njihov život su nešto najvrjednije što možemo imati i kažu da djeca mjenjaju ljude, vjerujmo da će promjeniti tako sav svijet na bolje.

Mi imamo dva dečka i curicu, dakle troje 10,7 i 5 ipo god. Mislila sam da je to to. Sada se ipak premišljamo još jedno ili ne. Još nismo sigurni...

Za sada je samo jedan dečko, ali želja nam je četvero.
Nikad se ne zna šta donosi sutra tako da koliko bude, bude :)

za sad zelim jedno, makar me muz moli da imamo bar jos jedno, ne iskljucujem tu opciju ali trenutno sam poprilicno cvrstog stava po tom pitanju.

s obzirom da smo prošli dosta toga da ostanem u drugom stanju prvi put  biti će kako  bog da.ja se nadam da barem još jednog anđela

Često znam pričati koliko ćemo imati djece! Uvijek dođemo do broja 2. Jednom smo čak i do 3. No, na kraju uvijek kažemo kolko bude, bude!! Hvala dragome Bogu financije su nam ok, oboje radimo, imamo uređenu kuću i kredita nemamo!  Samo da već jednom ostanem trudna!! :) 

Imamo dvoje. Jedan rođen sekcijom, drugi prirodno. Jedan ima 2,9god, drugi mjesec dana. Da znam da će mi 3.porod bit još lakši išli bi odmah po treće :-D 
Mi ne planiramo djecu, ona nam dođu kak Bog da. Voljeli bi više djece imat i pri tome ne razmišljamo o nikakvim karijerama kao niti o matrijalizmu, hoću da nam svako dijete dođe prvenstveno iz ljubavi i jer je željeno. Nama je obitelj no1. Imamo ih tek dvoje i stan nam je još ' prazan'.

Imamo kredit, nemamo svoj stan, samo muž radi, al to sve je nebitno naspram malog života, kad gledam ovo dvoje ni za jedno ne mogu reć da ih makar nema. Bože sačuvaj. Koliko god ih dođe mi ćemo ih primit s radošću!

I ja i muž želimo 2, i eto 2-go je sad na putu. Ja sam otvorena i za opciju trećeg djeteta, ali eventualno za jedno 5-6 godina barem (da mi već drugo krene u OŠ - da zaboravim bar malo na nespavanje i sl. ) Inače sam više nego zadovoljna sa 2.