Vjerujem ja da cu ja to sve rasturiti, vise me brine sto ga necu moći ponekada uvaliti nekome da se na miru naspavam ili da se malo istuširam :))) Ali sve ce to biti super. Tina0208 meni je termin 14.8, jos dva i pol mjeseca i eto moga gospodina :))

a ti si odma poslje mene...samo nekoliko dana nas dijeli od poroda... joj kak ce 8 mjesec brzo doci...

Na brzaka ćemo mi to odraditi..  Meni je ostalo još samo da operem i opeglam odjećicu, sve ostalo sam završila. Ovaj mjesec još moram kupiti sebi piđame za bolnicu i dižem sve 4 u zrak i uživam.. Ne znam dali sam naletila negdje ali nisam zapamtila, šta će kod tebe biti? Curica ili dečkić?

ja nisam jos nista prala jer taman kad sam mislila krenut pocela je ova glupa kisa i jos ne staje... doduse fali mi jes nesto stvari,ali ja cu to sve na brzaka pripremiti... pidzame sam si kupila ono u lidlu... cekam curicu Lauru...ma sigurno si negdje procitala pa nisi skuzila...

Znate što mene zanima? Meni sve žene koje su mi do sada pričale o trudnoći spominju neku fazu u kojoj su dosegle kao neku ogromnu snagu i energiju, uglavnom spominju drugo tromjesečje (koje sam ja prošla, a od energije ništa) i sve su bile sto na sat. A ja do sada ni blizu nikakve doze energije nisam došla, stalno mi je nešto. Sada sam ušla u fazu da imam osjećaj da uopće nemam zraka, da dišem na škrge. Kao da imam kamen na plućima i sva sam neka usporena, teško mi je i do trgovine otići, a prije me nitko nije mogao isterati van. Dobro gdje je moja energija ??

ni ja ti nemam energije i tocno kako pricas dode mi da nemam zraka...ali to mi se dogodi ako lezim na ledima...inace ne... ja isto tako ne mogu po stepenicama...uzasno me zivcira kad idem na spavanje pa jedva na jedvite jade dodem na kat...idem po stepenicama ko stara baba....a prije trudnoce sam letila po njima....

Tina0208, ja sam prije trudnoće doslovno letila od jutra do sutra, radila sam kao luda, izlazila, non stop sam bila u nekoj akciji, a sada nemam energije za ništa. Izgleda sam ja tip žene koja jednostavno ne može prihvatiti da mora usporiti. Taj nedostatak zraka me isto ubija. A da ne pričam o tome kako imam dojam da mi trudnoća utječe na mozak, kao da poglupljujem, zaboravljam stvari, a to se meni nikada nije događalo, da postoji titula ja bi bila organizator godine,a sada i za trgovinu moram napraviti dupli popis 

ne znam cure, ja otkad sam trudna imam vise energije nego prije. mozda se to promijeni u zadnjem tromjesecju ali za sad je tako 

Lilica ti si privilegirana,uživaj u tome maksimalno 

Da podijelim svoju priču s vama... U prvom tromjesječju sam imala jake mučnine i svakodnevno sam povraćala... Doslovno sam živjela na vodi, čaju i dvopeku... Srećom, beba je dobro napredovala i laknulo mi je kad je to stalo... U drugom tromjesječju - žgaravica, nesnosna... No sve je to ništa u usporedbi što mi se desilo u 28. tt. Par dana me boljela trtica i nisam tome pridavala neku važnostm jer se desio smrtni slučaj u obitelji pa sam se angažirala oko karmina i sl. Sve je to prošlo, sahrana i karmine, au nedjelju ujutro šok! Trtica jako natekla i poplavila... Čak je i dio kičme natekao i bio plav. Pošto se nisam mogl okrenut da vidim, pitam muža da malo pogleda i on je problijedio i počeo se derat nek se spremam i idemo na hitnu. Prvo sam ošla na ginekologiju da vdimo kako je bebica. Sve je bilo u redu s te strane i dobijem internu uputnicu za hitnu kirurgiju. E tamo počinje show. Pregleda me medicinski brat i kaže da je to urasla dlaka i da moram čekat kirurge koji su trenutno na operaciji i da u međuvremenu ne smijem ništa piti i jesti, jer će me operirati. Ležala sam par min. tamo u šoku i pitala jel smijem do muža da mu kažem. Dobila sam dozvolu da se šetam malo po vani do dolaska kirurga jer sam se ok osjećala, samo je pritisak i bol bio prisutan. Šetam ja tako, sjedim, kukam žedna i gladna. Nakon cca 3 sata, pojavili se kirurzi... Stariji dr. i mlađa dr. Nakon kraće prepirke dogovore se da će me rezat pod lokalnom, iako je gin. preporučila opću anesteziju... Ajd reko, makar ću odmah kući. E sad, inekcija u trticu ni rez posred upaljenog mjesta nisu bili nešto bolni, ali istiskivanje gnoja i čišćenje rane - ni najgorem neprijatelju ne bih poželjela! Sva sam u grču ležala na boku i stiskala šipke od kreveta, dok su mi dvije sestre držale noge; doduše nepotrebno jer sam ja bila ukočena zbog straha da se ne trznem i ozlijedim stomak... Jedva sam došla kući, samo sam čekala svoj krevet i tanjur juhe. No, sva ta bol i grčenje na "operaciji" je imalo svoje posljeidce za moju trudnoću. Drugo veče - s ponedjeljka na utorak, snažna bol u kičmi i trbuhu. Opet pravac hitna. Zadržali su me 4 dana jer sam se otvorila 1,5 cm. Tik pred vikend su me pustili doma. Sad sam 36. tt, a posljedice te nevidljive urasle dlake još uvijek osjećam. Kad poželim malo leć na leđa, čisto da se malo protegnem, sijevne mi u trtici. Predugo sjedenje i stajanje također me košta mirne noći... Iskreno, nakon svih ovih muka, ja samo čekam da rodim, jer me stalno muči nešto otada. Imala sam kontrakcije jedno vrijeme svakodnevno i stalno plakala jer me bilo strah za bebu. Znam da bi preživjela i sve, al pukla bih kad bih ga morala gledat preko stakla i sl. Sad sam malo mirnija jer sam ušla u 9. mj. trudnoće, ali uvijek mi dođe teško kad osjetim taj pritisak u leđima i strahujem da mi se opet to ne upali. Znam da nije dobra sekiracija za bebu, tu mi je mm najveća podrška i utjeha. Non stop me nasmijava i zabavlja... Ali najgora mi je noć, kad me ova žgaravica zeza i kad ostanem sama budna... Eto, podijelih s vama ovo, čisto iz razloga da si olakšam dušu,jer mislim da nema gorih poteškoća u trudnoći od ovih psihičkih koje imaju trudnice kojima prijeti pobačaj ili prijevremeni porod... P.S. Ako ikoga zadesi ovo u trudnoći, trčite na hitnu isti dan, ne čekajte da se samo povuče, jer se može desit svašta, a svakako tražite opću anesteziju.