Jesenske bebe/mame 2015.

kris555

Bas sto kazes lakse je kad znam da nije samo meni tak.. Svi ga nose smiri se na kratko i opet pocne plakat, imam osjecaj da je stalno nezadovoljan i da nekaj ne radim dobro i osjecam se krivom.. Da ne pricam da se i sama osjecam uzasno i zbedirano..

Cure ako će vam bit lakše sigurno je da niste same. Evo moja priča: L je bila najmirnija bebica u rodilištu- dok su se druge mame mučile s dojenjem, ona je odmah lijepo spretno uhvatila cicku, papala i spavala cijele dane. Nije plakala uopče - prva tri tjedna. Onda su nam krenule kolike i plakale je cijele dane do 3 i pol mjeseca...osjećala sam se ko najgora mama na svijetu. Naravno da sam dobivala i hrpu ''krasnih'' komentara od okoline - da je to zbog mene, mlijeko mi je ovakvo, onakvo. Nakon toga situacija se počela smirivati, ali je L još povremeno dobivala napade jakog plača. Evo tek zadnjih tjedan dana je ko ona mala mazna bubica iz rodilišta i ja uživam! Ono što je jako važno kod tako osjetljivih bebica je da dosljedno uspostavite rutinu, meni je to neizmjerno pomoglo. Zaboravite na neko vrijeme na jako važne posjete i veće izlete i budite vi što više s bebicama i mazite ih. To sigurno pomaže- one su male i mi mame smo im sada najbliskije za što znaju. Znam kako je meni bilo pa vas i više nego razumijem, šaljem vam svu podršku!

Branchi

Mary ajde kad stignes malo opisi te vase rutine, i mene jako to zanima :)
Mi po noci spavamo malo, a po danu jos manje. Jos sve nekako funkcionira, ali je pitanje trenutka kad cu prosvikat :)
Dojim stalno, kad ne dojim se nosimo ili igramo, rijetko odspava, po danu najcesce samo u setnji, ostalo su setovi po 10,15min :)

Pošto su vaše bebice još jako male teško da mogu imati ovakav ritam kao moja sada, ali s vremenom probajte to postavljati malo po malo. Meni se čini sada da bi mi bilo puno lakše da sam na tome od početka radila bez obzira koliko funkcioniralo. Ovako ja to sad gledam: kad je L bila tako malena kao vaše bebice je ona sve diktirala. Imaju još male želučeke i sve se vodi prema papici. Ipak čete primjetiti s vremenom da oni sami počinju biti umorni u isto vrijeme. L nije nikako sama znala zaspati i morali smo je počet uspavljivati. Neko vrijeme smo imali 3 dnevna spavanja i noćno dugo spavanje s dva, tri buđenja za cicanje. Sad imamo samo dva dnevna i to joj odgovara. Uglavnom ja sam vrijeme postavila prema njenim potrebama jer je svako dijete drugačije što se tiče spavanja. Jako mi je žao što nisam bila stroža prema nenadanim posjetama jer sad kad sam sve to srezala vidim koliko je to utjecalo na nju. Mislila sam joj pa sad su malo došli deda i baka, pa prijatelj ovaj, onaj, ajde neka ide na spavanje sat vremena kasnije, nema veze. Ali kod nje itekako ima i ona se više ne može nikako smiriti (čak i danima) ako joj se to napravi. Ali kažem, svaka je beba drugačija, drugoj to možda ne znači toliko.
Branchi ako si mislila kako nam izgleda dan, sada je to ovako: Budimo se između 7 i 8, malo se mazimo i cickamo, presvučem ju. Onda ja nešto pojedem i idemo u šetnju na neka 2 h. L odspava oko 1h u šetnji. Kad dođemo doma se igramo, krenem raditi ručak. U 2 ona ide opet na spavanje i spava do 4 ili 5h. Ako se probudi prije 4h opet je uspavam, jer ako je pustim budnu to je provjereni darmar. Kad se probudi se opet igramo i družimo, ako je taj dan red za kupanje se kupamo, ako ne je samo presvučem u pidžamicu i u 7 gasim jaka svijetla u stanu i Tv. Pustim nam njenu muziku (ima već svoje najdraže pjesme), sviram joj na fruli i malo plešemo. U 8 pogasim sve osim jedne male lampice i ona zaspi na cicki dok je nunam kroz nekih 15 min. Trebalo mi je jako puno upornosti da to ovako funkcionira, ali je ona sad eto mirna i zadovoljna. Za cicanje nemamo određeno vrijeme nego je dojim na zahtjev, jedino nam spavanje i šetnja moraju biti dosljedni. Malo me strah što će biti sad kad krene zima s našim šetnjama.