primalja kaže doktorica je rekla da u 3 ujutro trebam bit u boksu...i sad ono čega sam se grozila i najviše bojala mi se i dogodilo, polegli me na lijevi polubok i miruj većinu trudova prodišem, pratim one brojeve na ctg-u, najčešće idu do 127, par gadova ih je došlo do 127 spustili se na 80 pa opet na 127. tu i tamo se glasam, provjeravaju me, znači od 3 ujutro sam bila full otvorena ali ko i marijana (ako sam dobro zapamtila) nikako da se beba malo spusti... baš čudno, unatoč ležećem položaju beba se ne spušta, koje li ironije
trebala sam reć mužu da dežura kad dolaze i u međuvremenu skakat il radit čučnjeve... znam za drugi put.
ne znam jesu ima li neki poseban razlog il se beba ipak malo spustila... malo prije sedam počela je akcija (hvala Bogu pa je doktorica koja me primila u TA bila tu noć dežurna ona me i porodila, baš smo si kliknule od prvog pregleda, obe iz Splita i to ) muž je nabroja njih 12 u boksu, napokon me okrenili na leđa za tiskanje - to je takvo olakšanje, preporodila sam se!!
skužila sam neke inekcije, mislim da je to anestetik za epi, ugl, već su mi objasnili kako se tiska, čekamo trud, ja tiskam, u tri puta valjda tijekom jednog truda, čujem nekog da vrišti (i pitam se jel to ja vrištim) i vidim veliku rozu bebu ispred sebe, svi viču bravo čestitamo, ja u euforiji, genijalan osjećaj, došlo mi je da zapjevam
al tu nije za mene gotovo, kažu super, sad isto tako, kad dođe sljedeći trud, jedna doktorica mi druži bebu u trbuhu i gura je da se ne okrene, ALI sljedeći trud ne dolazi, doktor kaže pojačajte na 25 (valjda drip šta li) ja gledam njih, oni gledaju mene... trud ne dolazi... totalno neugodna situacija, došlo mi je da se ispričam šta ih zadržavam
onda je počea stizat neki polovični pa sam počela tiskat, doktorica gura, primalja izvlači, ova je malo zapela, prvo skoro, pa glava pa ostatak... izašla je ljubičasta, i sad, tko ne želi neka ne čita dalje, jer počinju komplikacije... tadadada
Violeta i Barbs imate prave male zavodnike 😍😍
Barbs i Yel ma ne slusam ja njih ja sve pripremam, nego me zivciraju... Mislim da ako ne pripremim sve a uhvate me trudovi da im ne bi dala da me voze u rodiliste 😂😂

ugl, očito su skužili odmah da je neko sranje, doktorica čupa posteljice, ja se derem, muža brzo izvode, dolazi ih još u boks, neka dokica pita zašto nismo u sali, stavljaju mi masku na facu, ja je odgurujem govorim ne mogu disat, žena kaže ima 8 litara kisaka, ja se natežem s njom... zadnja misao mi je bila, ok, kad se počnem gušit skužit će da joj ne radi aparat
da skratim... ekstra jako krvarenje, dio postejlice se zalipija i nešto s maternicom, jedva izvukla živu glavu, dali mi u dva dana 5 vrećica transfuzije da bi mi hemoglobin doša na 81! i još k tome skužila sestra na intenzivnoj da ne mogu piškit a sve natečeno od šava, mora je doć primarijus osobno da mi stavi kateter (sestre i doktori nisu uspili), Bogu fala pa sam ih pitala imaju li neki lokalni anestetik jer je i to bolilo ko vrag... moj zaključak, porod je mila majka u usporedbi s bolovima nakon poroda.
sreća u nesreći, zbog te hitne operacije nisam osjetila šivanje i nisam se morala dizat skoro tri dana iz kreveta, prvi dan smo probali pa sam se onesvijestila...tako da su me one prale i njegovale. boravak na odjelu noćna mora, jedva se držim na nogama, sestre očekuju da ću se pobrinit za dvi bebe... Bogu fala pa su počele luđački sisat od prvog stavljanja, bojala sam se toga, jer se skoro 24 sata nismo vidili od poroda... bebe su izašle jedna 2,7 druga 2,9 kg obe apgar 10/10, njih dvi su super, to vam je to, šta se moje priče tiče, sad kad pogledam unazad bila je to prava pustolovina i Bogu hvala na divnom osoblju u rađaoni i na intenzivnoj, vride zlata koliko su teški.
ako nekoga zanimaju detalji oko merkura, neka pita, ne znam koliko ću još vas moć pratit, jer kad ne dojim tribala bi bar malo odspavat da nisam krepana. na nagovor moje splitske doktorice su me pustili odmah u ponediljak, jer mi je na odjelu bilo preiscrpljujuće, došla mi je mama ja samo ležim i dojim i malo se mazim s bebama... dok mi se željezo bar malo ne popravi ne mogu ništa više od toga...
rekla sam vam da će mi trebat par stranica... oprostite, al tako vam je to kod mene izgledalo, još da vam postam slikice beba...predivne su
Violeta - skockani Leon za prvi kirvaj <3
Barbs - ajme ajme. Koji zavodnici. Nisam popratile vama je pupak otpao? Uopće se ne kuži na slici...
Bebuska - oprosti ali smiješno mi je bilo ono na početku, ti si svugdje "obilježila" teritorij. I ono, da ti je neugodno jer trud ne dolazi. Žao mi je za komplikacije kasnije. Ajde sve je prošlo dobro, ali opet i sam stres je grozan a kamoli bol. Uf, Uf... Želim ti što brži oporavak. :*
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji