Baby blues

Joj ja se sjecam svojeg prvog poroda di mi je sva kilaza otisla u porodu i bila sam mrsavija i bez trbuha! Imala sam osjecaj da mi je neko isisao cijelu trbusnu supljinu!! Odvratan osjecaj. Nisam se mogla ispraviti jer mi je trbuh drzao kicmu par mjeseci
Ja sad jedva cekam da se rijesim trbuha iako imam jos 3mj. Al puno mi je teze nego u prvoj trudnoci i zamaram se jako i stalno mi srce lupa tako da ne vjerujem da ce mi falit busa
A kaj se tice baby bluesa sa prvim sam bebanom imala i trajalo je dosta dugo. Al tad je i malac bio u nekoj groznoj fazi nespavanja i konstantnog plakanja tako da sam bila  iscrpljena, nenaspavana i plakala sam skup s njim

meni se trbuh baš i nije tak jako smanjio nakon prve trudnoće. Ustvari više je izgledao kao ispuhani balon, ali onaj koji je još zavezan, pa djeluje kao da još ima neš zraka unutra. Ful smiješno. A meni je znala faliti buša i nakon prvog poroda i to još dugo (tipa kad je P već imala 2 godine), ali najviše lupkanje iznutra. Veličina trbuha kao takva, baš i ne...  
U prvoj trudnoći nisam imala baby blues, za drugu bumo vidjeli. Vjerojatno ne bum stigla razmišljati o depresiji uz bebu, stariju curku, pesa i povratak na posao nakon 6 mj.

Slažem se Iskrice, nećeš stić razmišljat o depresiji, što u jednu ruku moraš biti sretna, neće te zahvatiti, haha..

Baš me zanima kakav je to osjećaj "praznine" koji opisujete. Mislim, ubrzo ću ga i otkriti, ali vjerujem da je full čudno... Nositi malo biće pod srcem 9 mjeseci i onda ga odjednom nema...

Velim ti, ja sam se osjećala skroz čudno. Ko da mi je trbuh ispuhan balon. ali brzo me prošlo.

Ja sam se osjecala bas nekak, ne znam osakaceno, nisam smjela ni pogledati trbuh. Bio je tocno takav kako je iskrica napisala.
Osjecaj praznine uzasan...
Boravak u bolnici mi je bio jako traumatican, preplakala sam 3 dana, ne bih rekla da se radilo o baby bluesu, jer je prestalo cim sam dosla doma :-)

Mene uhvati plakanje s vremena na vrijeme, dovoljno da netko kaze nesta makar i u sali i ja gotova. Pogotvo kad sam neispavana.

ne znam jel ovo spada pod "baby blues", ali ja sad pocinjem panicarit....tj, panika nije prava rijec za to
sad mi tek za  pravo "sjeda" da cemo dobiti bebu, malog covjeka kojeg cemo nas dvoje "oblikovati"....i veselim se tome, jedva cekam da rodim , ali si stalno mislim u zadnje vrijeme...pa kak cu ja to ??jesam ja uopce dovoljno zrela i sposobna da budem mama?? pa mozda sam premlada da budem mama?! pa mozda nisam, al opet....imam hrpu pitanja koja si postavljam, i nekak si mislim da sam luda kaj se optercujem time....al opet.