Baby blues

DarijaZ

ne znam jel ovo spada pod "baby blues", ali ja sad pocinjem panicarit….tj, panika nije prava rijec za to
sad mi tek za  pravo "sjeda" da cemo dobiti bebu, malog covjeka kojeg cemo nas dvoje "oblikovati"….i veselim se tome, jedva cekam da rodim , ali si stalno mislim u zadnje vrijeme…pa kak cu ja to ??jesam ja uopce dovoljno zrela i sposobna da budem mama?? pa mozda sam premlada da budem mama?! pa mozda nisam, al opet….imam hrpu pitanja koja si postavljam, i nekak si mislim da sam luda kaj se optercujem time….al opet.

nemoj se uopće zamarati to kaj te sada brinu takva pitanje je normalno, mene brinu isto, imam dijete već i svaki ili ajde svaki drugi dan mislim da nešto krivo radim, općenito je divan, dobar i poslušan i fino papa i napreduje i sve znači radimo ok posao i onda me uhvati žuta minuta i mislim si pa on ima dvije godine a ja sam ta koja od njega mora napravit normalnog, poštenog i nezz kako bi nazvala još pristojnog čovjeka, panika skroz.. da ti ne pričam da dolazi drugo dijete, opet sve ispočetka i mislim nekad bože pa kaj je meni ovo trebalo, kaj sam luda pa jedva se za nas troje brinem hahah, to je sve normalno, vjerujem da si takva i sl pitanja i roditelji 15 godišnjaka npr postavljaju, kaj se tiče samog početka i brige oko novorođenčeta vjeruj već za par dana dođe sve na svoje i jednostavno znaš kako kaj napravit i kaj mu treba, osluškuješ ga i on ti kaže ipak se već devet mj poznajete.. ja uopće ne sumnjam da budeš super mama i da se ti i dragi budete ko ribe u vodi snašli, baš sam 100% sigurna

mmama, mene je baš strah toga što kažeš - znaš što i kako trebaš napraviti… Mislim, svi kažu kako ta majčinska uloga brzo nadođe i sve sjedne na svoje mjesto, ali me nekako strah toga. I sve ovo što je i Darija navela. Pa ja dijete ne znam u ruke primiti pobogu, nisam imala malih beba kraj sebe valjda od svoje 15. godine… A sad mi stiže moja. O kojoj trebam brinuti i kasnije usmjeravati… O-o… Panika na kub.

Uh i ja sam se mucila takvim pitanjima, sto je trbuh bio veci to sam bila svega svjesnija i to me je vise bilo strah upravo toga, hocu li znati biti mama. :-) Ali vjerujte mi, sve se brzo nauci, dobro vam mmama kaze, dijete vas nauci, samo ga treba slusati :-)

Uopce ne sumnjam da cete biti divne majke svojim andjelima. Daleko od toga da necete grijesiti, to je ljudski, i svi nekad pogrijesimo, ali nije to nista strasno, idete dalje i na svakoj greski ucite :-)

MarijaŠ sve ce se to posloziti…panika je vrlo vjerojatno najnormalnija stvar u cijeloj prici… kad budes primila ljepotana prvi put u ruke neces vise ni pomislit na to da nesto neces moci ili znati…
bar ja tako za sebe mislim..hehe

Moje prvo dijete ima 4 godine (još malo). Čekam drugo. I mene još uvijek podnekad štrecne - Pa ja sam mama - kad se to dogodilo??!?!!  Normalno je da se brinete. Ustvari ja bih smatrala nenormalnim da se ne brinete. Dobra majka (roditelj) se po meni uvijek preispituje da li negdje griješi i pokušava se prilagoditi situaciji.

Vidim da se na ovu temu već uhvatila paučina koliko dugo nitko nije ništa pisao. Evo ja pišem u nadi da će mi ipak netko nešto i odgovoriti… Neznam radi li se kod mene o baby blues-u, depresiji ili je to ipak samo zbog previše briga i problema, ali dešava mi se to da često sama sebe uhvatim u plaču, razmišljam o svačemu, ugl o negativnim stvarima, tužna sam bez razloga… da ne duljim… može mi netko objasniti točno kako prepoznati da je u pitanju baby blues a ne nesto ozbiljnje. Uz sve to, zbilja imamo i dosta financijskih problema, ali i onih obiteljskih (ne mm i ja međusobno), pritisak sa svih strana i tako to… možda i to ima neki utjecaj… helpppp pleaseee

mama0309

Vidim da se na ovu temu već uhvatila paučina koliko dugo nitko nije ništa pisao. Evo ja pišem u nadi da će mi ipak netko nešto i odgovoriti… Neznam radi li se kod mene o baby blues-u, depresiji ili je to ipak samo zbog previše briga i problema, ali dešava mi se to da često sama sebe uhvatim u plaču, razmišljam o svačemu, ugl o negativnim stvarima, tužna sam bez razloga… da ne duljim… može mi netko objasniti točno kako prepoznati da je u pitanju baby blues a ne nesto ozbiljnje. Uz sve to, zbilja imamo i dosta financijskih problema, ali i onih obiteljskih (ne mm i ja međusobno), pritisak sa svih strana i tako to… možda i to ima neki utjecaj… helpppp pleaseee

ako sam dobro shvatila ti i dragi niste skupa jel.. on radi negdje ili.. ako je tako već duže, u prvim danima i mjesecima bebinog života moguće da si malo u bedu jer je velika odgovornost samo na tebi

Ma sad jesmo skupa, prvih mjesec i pol nismo bili skupa i bilo je ko u horor filmu, svaki dan sam tulila :P :P Al i sad me svaako malo nešto tak pere…i mislim da cak nema veze s bebicom jer po tom pitanju mi je sve stvarno super za sad… nezz…. mozda zbog svih tih problema kojih nikak da se rijesimo…

Jooooooj, nakon poroda !!!  Uf.
Kad su se svi hormoni počeli vračat u “normalu” i to priko noći !! …
U bolnici sam prvih dana samo cviljila.
Odjednom više nisi trudan ??!!! 
Uf.
A moji hormoni ionako nikad nisu bili u ravnoteži !!!
Ali, nekako, mislim da se život i problemi ne bi smjeli preozbiljno shvaćati !!!
Uvijek se SVE može na bolje okrenit !!!!
Uvijek i neočekivano.

Evo danas popodne mi je MM nesto rekao i ja sam to tako shvatila ko smak svijeta i plakala sam 5 sati skoro bez prestanka; sjetila sam se pokojne šukunbabe, sve mi je bilo tužno i od svega mi se plakalo. Počela sam mislit kako sam to uspila neplanirano zatrudnit, kako se to događa samo glupanima, kako sam tako glupa bila, kako neću imat dovoljno novaca, živaca, ničega. Prava depra… I naravno svašta sam izgovorila MM-u i otišla u sobu tuliti. Nakon 15 minuta tuljenja a MM-a nema da me utješi odem u dnevni i vidim njega kako spava. Onda sam odtulila još par sati. Evo sad još tulim laganini. Znala sam da sam predugo bila dobre volje :/