Baby blues

mmama, mene je baš strah toga što kažeš - znaš što i kako trebaš napraviti... Mislim, svi kažu kako ta majčinska uloga brzo nadođe i sve sjedne na svoje mjesto, ali me nekako strah toga. I sve ovo što je i Darija navela. Pa ja dijete ne znam u ruke primiti pobogu, nisam imala malih beba kraj sebe valjda od svoje 15. godine... A sad mi stiže moja. O kojoj trebam brinuti i kasnije usmjeravati... O-o... Panika na kub.

Uh i ja sam se mucila takvim pitanjima, sto je trbuh bio veci to sam bila svega svjesnija i to me je vise bilo strah upravo toga, hocu li znati biti mama. :-) Ali vjerujte mi, sve se brzo nauci, dobro vam mmama kaze, dijete vas nauci, samo ga treba slusati :-)

Uopce ne sumnjam da cete biti divne majke svojim andjelima. Daleko od toga da necete grijesiti, to je ljudski, i svi nekad pogrijesimo, ali nije to nista strasno, idete dalje i na svakoj greski ucite :-)

MarijaŠ sve ce se to posloziti...panika je vrlo vjerojatno najnormalnija stvar u cijeloj prici... kad budes primila ljepotana prvi put u ruke neces vise ni pomislit na to da nesto neces moci ili znati...
bar ja tako za sebe mislim..hehe

Moje prvo dijete ima 4 godine (još malo). Čekam drugo. I mene još uvijek podnekad štrecne - Pa ja sam mama - kad se to dogodilo??!?!!  Normalno je da se brinete. Ustvari ja bih smatrala nenormalnim da se ne brinete. Dobra majka (roditelj) se po meni uvijek preispituje da li negdje griješi i pokušava se prilagoditi situaciji.

Vidim da se na ovu temu već uhvatila paučina koliko dugo nitko nije ništa pisao. Evo ja pišem u nadi da će mi ipak netko nešto i odgovoriti... Neznam radi li se kod mene o baby blues-u, depresiji ili je to ipak samo zbog previše briga i problema, ali dešava mi se to da često sama sebe uhvatim u plaču, razmišljam o svačemu, ugl o negativnim stvarima, tužna sam bez razloga... da ne duljim... može mi netko objasniti točno kako prepoznati da je u pitanju baby blues a ne nesto ozbiljnje. Uz sve to, zbilja imamo i dosta financijskih problema, ali i onih obiteljskih (ne mm i ja međusobno), pritisak sa svih strana i tako to... možda i to ima neki utjecaj... helpppp pleaseee

Ma sad jesmo skupa, prvih mjesec i pol nismo bili skupa i bilo je ko u horor filmu, svaki dan sam tulila :P :P Al i sad me svaako malo nešto tak pere...i mislim da cak nema veze s bebicom jer po tom pitanju mi je sve stvarno super za sad... nezz.... mozda zbog svih tih problema kojih nikak da se rijesimo...

Jooooooj, nakon poroda !!!  Uf.
Kad su se svi hormoni počeli vračat u "normalu" i to priko noći !! ...
U bolnici sam prvih dana samo cviljila.
Odjednom više nisi trudan ??!!! 
Uf.
A moji hormoni ionako nikad nisu bili u ravnoteži !!!
Ali, nekako, mislim da se život i problemi ne bi smjeli preozbiljno shvaćati !!!
Uvijek se SVE može na bolje okrenit !!!!
Uvijek i neočekivano.

Evo danas popodne mi je MM nesto rekao i ja sam to tako shvatila ko smak svijeta i plakala sam 5 sati skoro bez prestanka; sjetila sam se pokojne šukunbabe, sve mi je bilo tužno i od svega mi se plakalo. Počela sam mislit kako sam to uspila neplanirano zatrudnit, kako se to događa samo glupanima, kako sam tako glupa bila, kako neću imat dovoljno novaca, živaca, ničega. Prava depra... I naravno svašta sam izgovorila MM-u i otišla u sobu tuliti. Nakon 15 minuta tuljenja a MM-a nema da me utješi odem u dnevni i vidim njega kako spava. Onda sam odtulila još par sati. Evo sad još tulim laganini. Znala sam da sam predugo bila dobre volje :/