Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar iz Poliklinike za dječje bolesti Helena donosi sve o promjenama na koži novorođenčeta; kako izgledaju, nestaju li, što treba pratiti i kada je potrebno konzultirati se s liječnikom
Koža novorođenčeta nježna je i osjetljiva, a ponekad se na njoj odmah po rođenju ili kratko nakon, uočavaju neke promjene, poput „znamenja“, za koje roditelji nisu uvijek sigurni što predstavljaju, jesu li privremene ili trajne, kakva im je prognoza i kako se prema njima postaviti.
Najčešće i tipične su: rodin ugriz i mongolska pjega. Rjeđe su: pjege boje bijele, hemangiomi i vrlo rijetke krvožilne malformacije. Uzroci su ili u poremećaju pigmentacije pojedinih dijelova kože ili su povezani s promjenama na krvnim žilama - u tom slučaju male krvne žile kože ili potkožja se grupiraju ili formiraju na specifičan način. Većina takvih promjena je potpuno bezazlena i s vremenom blijedi i/ili iščezava. Ipak, neke se mogu pojačavati i rasti pa ih je potrebno redovno pratiti. U slučaju da je u kratkom vremenu došlo do značajne promjene u veličini ili pojačanju intenziteta boje ili diskoloraciji tj. neujednačenosti boje, uputno je konzultirati se s liječnikom.
Rodin ugriz
To je najčešća promjena na koži novorođenčeta koju ima čak 30-50 posto novorođene djece i vidi se od prvog dana života. Karakteristično se javlja u srednjoj liniji tijela, na potiljku ili vratu, zbog čega je u narodu uvriježen naziv „rodin ugriz“ koji aludira na biljeg od rode koja je dijete donijela majci. Rjeđe se javlja između očiju, na čelu ili vjeđama, a tada se može čuti i narodski naziv „poljubac anđela“. Iznimno rijetko, može biti i na više mjesta istovremeno. Ta promjena je potpuno bezazlena, a uzrokuje ju proširenje najmanjih žilica - kapilara na tipičnim mjestima, što se posebno dobro uočava jer je koža bebe tanka. Također, kada dijete plače, još se jače zacrveni, jer se žilice bolje ispune krvlju i boja se intenzivira. Promjene blijede s dobi djeteta, najčešće već do godinu dana, iako mogu trajati i dulje.
Mongolska pjega
Radi se o tamnoj, plavičasto-crnoj ili sivo-smeđoj promjeni na koži, najčešće ovalnog oblika koja je u istoj razini s okolnom kožom. Najviše sliči na modricu, iako to nije. Ponekad može imati po sebi i nekoliko dlačica. Tipično se pojavljuje u donjem dijelu leđa, a može biti vrlo mala, ali i impozantne veličine. Potpuno je bezopasna. Zapravo predstavlja pojačanu pigmentaciju uslijed jačeg grupiranja pigmentnih stanica (melanocita) u površinskom sloju kože. Zastupljena je u oko 5 posto osoba bijele rase, a češće se javlja kod djece koja su prirodno tamnije puti. Obično blijedi s godinama, a može i potpuno iščeznuti.
Mrlje boje bijele kave
Pjege boje bijele kave, promjene su u razini kože koje bojom upravo podsjećaju na razlivenu bijelu kavu, a sukladno tome uvriježen je i međunarodni naziv „Cafe au lait spots“. Pri rođenju mogu biti jedva vidljive pa se pojačavati u boji, ili pojavljivati nove. Takve promjene mogu biti bilo gdje na tijelu, najčešće ipak na trupu, nisu izdignute od okolne kože, već se razlikuju samo bojom. Češće se javljaju u obiteljima u kojima već neki član ima takve promjene. Najčešće nemaju nikakvo značenje. Ipak, ukoliko postoji veći broj takvih mrlja ili se pojavljuju nove ili ima više velikih, tada mogu biti i dio nekih bolesti poput neurofibromatoze ili nekih sindroma. Naravno u tom slučaju osim mrlja boje bijele kave postoje i neki drugi klinički znakovi koji na to upućuju.
Prirođeni madeži
Madeži su izolirane pigmentacijske promjene (nakupine melanocita) raznih tonova smeđe boje koje se postupno pojavljuju kod djece i odraslih, a vrlo rijetko su prisutni odmah po rođenju. Za madeže je karakteristično da se pigmentacija najčešće diskretno pojačava, mada ima i onih koji mogu izblijedjeti i postupno nestati, što je rjeđe. Neke osobe sklonije su imati veći broj madeža i zapravo se trebaju kloniti izlaganju kože suncu. Ponekad se dijete već rodi s velikim madežom, obično su to promjeri iznad 5 cm i tada govorimo o prirođenom madežu. Često su to jače pigmentirani madeži, koji kasnije mogu dobiti i dlačice po sebi. Nemaju tendenciju nestanka. Naravno preporučuje se ne izlagati ga suncu, iako značajno nema viši kancerogeni potencijal od drugih madeža.
Hemangiomi
Hemangiomi su dobroćudne tvorevine građene od umnoženih stanica malih krvnih žilica. Nepoznatog su uzroka, a javljaju u oko 2,5 posto novorođenčadi, tj. 5-10 postodojenčadi. Nešto su češći u djevojčica nego dječaka te prijevremeno rođene djece i djece male porođajne mase. U 60 posto slučajeva javljaju se na glavi i vratu, u 25 posto na trupu, a oko 15 posto na ekstremitetima. Obično su izolirani i dobro ograničeni (70 posto), rjeđe mogu zahvaćati veća područja ili ih biti više (multipli). Ukoliko su multipli, tj. ima ih više od 5 na koži, veća je šansa da se mogu pojaviti i na unutrašnjim organima, najčešće jetri ili grlu. Postoje čak i sindromske pojave hemangioma tj. stanja kada su hemangiomi dio kliničke slike određenih sindroma. Obzirom na dubinu javljanja u koži razlikujemo nekoliko tipova hemangioma.
Najčešći su površinski koji se nalaze u gornjem sloju kože i izgledaju kao crvene izbočine, različite veličine. Za njih vrijedi još i naziv „strawberry hemangioma“ budući da su izgledom poput jagode. Rjeđi su smješteni dublje u koži ili potkožju i imaju obično plavičast izgled, a nazivaju se i kavernoznim hemangiomima. Uz to postoje i miješani tipovi koji imaju obje komponente. Najveći broj hemangioma ima fazu rasta u prvoj godini života koja nije pretjerana, a dalje onda blijede i regrediraju, pa se mogu čak i povući, uključujući i do 9. godine života. Nekada na mjestu gdje je bio hemangiom ostaju blage diskoloracije kože ili promjene u vidu diskretnog ožiljka, ili kroz kožu prosijavaju tanka proširenja krvnih žilica - teleangiektazije. Dio hemangioma kroz vrijeme ostaje nepromijenjen.
Ipak, postoje i oni koji se značajno povećavaju, izdižu i proširuju te mogu zahvatiti i veće površine. Isto tako neki hemangiomi mogu biti problematični i svojom lokalizacijom - primjerice ako zahvaćaju regiju oko očiju, nos, usne, velike dijelove lica, uške, vlasište, genitalne dijelove. Od komplikacija koje su inače vrlo rijetke, mogu se vidjeti krvarenja, ulceracije, infekcije ili smetnje vida kod lokalizacije na očnoj regiji. Ono što je za roditelje najvažnije, ukoliko dijete ima hemangiom, je da ga prate i ako primijete da se bitno povećava ili komplicira, jave se liječniku. Praktičan savjet je da se hemangiom izmjeri i/ili fotografira kako bi se kroz vrijeme mogle uspoređivati njegove promjene u izgledu.
Većina hemangioma ne treba nikakvu terapiju. No, hemangiomi koji brzo rastu, imaju nezgodnu lokaciju ili se na bilo koji način mogu iskomplicirati zahtijevaju terapiju. To je u postocima svega oko 10-15 posto svih hemangioma. Cilj liječenja je zaustaviti nekontrolirani rast i zahvaćanje vitalnih struktura te sačuvati estetski dobar izgled. Danas postoje razni vidovi terapije: konzervativni (lokalno na kožu ili sistemska primjena određenih lijekova), laserom, embolizacija, kirurški zahvat, itd. Način liječenja prilagođava se vrsti hemangioma, njegovoj lokalizaciji, kao i dobi djeteta. Naravno uvijek se ide sa najmanje agresivnom terapijom za koju se predmnijeva da će dovesti do regresije hemangioma.
Vaskularne malformacije u koži
To su strukturne promjene krvnih žila u koži koje nastaju vrlo rijetko. Za razliku od hemangioma nemaju značajnu tendenciju rasta ili samo prate rast djeteta, a nemaju ni tendenciju nestanka. Jedna od njih je „nevus flammeus“, koji obično zahvaća glavu i/ili vrat, često na velikoj površini, ali se srećom javlja rijetko, u svega 3 na 1000 novorođene djece. Obično je početno crvenkaste boje, a s vremenom poprima purpurnu boju. Može biti i dio nekih sindroma. Takva promjena nerijetko je estetski problematična, zahtijeva praćenje liječnika, a danas se može terapijski djelovati (laserom) da bude manje upadljiva.
