Još uvijek ne postoji apsolutna medicinska indikacija za rutinsku cirkumciziju kod novorođenčadi, a pedijatrica Iva Palčić objašnjava koji medicinski razlozi govore u prilog obrezivanju muških beba te koje su moguće komplikacije
Muško spolovilo prekriveno je elastičnom kožom koju nazivamo prepucij. Kod rođenja prepucij je povezan sa glavićem penisa što nazivamo fiziološka fimoza i to je potpuno normalna pojava. Ono što trebamo znati je da nemogućnost potpunog prevlačenja prepucija preko glavića po rođenju nije medicinski razlog za cirkumciziju, tj. obrezivanje.
Postoje razlozi koji govore u prilog cirkumciziji. Evo nekih od njih:
- Cirkumcizija općenito prevenira fimozu (nemogućnost prevlačenja prepucija u dobi kada bi to trebalo biti moguće), parafimozu (bolnu nemogućnost vraćanja prepucija nakon prevlačenja) i balanopostitis (upalu glansa i prepucija)
- Cirkumcizija može smanjiti incidenciju uroinfekcija.
- Kod cirkumcizije je smanjena incidencija spolno prenosivih bolesti i smanjen je rizik karcinoma cerviksa
Moguće komplikacije nakon obrezivanja
Još uvijek ne postoji apsolutna medicinska indikacija za rutinsku cirkumciziju kod novorođenčadi i još uvijek postoje kontroverze oko tog postupka.
Kao i kod svakog kirurškog zahvata cirkumcizija može imati komplikacije koje su rijetke, a to su krvarenje i infekcija. Jednako tako kožica se može obrezati previše ili premalo što kasnije može zahtijevati još jedan kirurški zahvat. Prepucij štiti glans penisa od iritacije kada je beba u pelenama. U slučajevima kada je kožica uklonjena vrh penisa može postati nadražen uzrokovati upalu otvora uretre - meatitis i kasnije suženje otvora uretre - meatalnu stenozu te probleme sa mokrenjem što se kirurški može ispraviti.
Dobro su nam poznati vjerski, društveni i medicinski razlozi za preporuku obrezivanja, međutim većina medicinskih društava je nepristrana, niti preporučuju niti pobijaju praksu.
Još je 1975. godine Američka akademija za pedijatriju (AAP) istakla da ne postoji apsolutna medicinska indikacija za rutinsku cirkumciziju novorođenčadi. To su 1983. potvrdili i AAP i Američko društvo opstetričara i ginekologa.
Uroinfekcije češće kod neobrezanih dječaka
Glavni razlog za preporuku novorođenačkog obrezivanja je bio smanjiti učestalost uroinfekcija. Čini se da je incidencija infekcija urinarnog trakta kod muških beba manja kada se obrezivanje obavlja u novorođenačkom razdoblju. 1982. je prvi puta objavljeno da su infekcije mokraćnog sustava češće kod muške nego ženske dojenčadi. U ovom istraživanju je otkriveno da oko 95 posto te muške dojenčadi nisu bili obrezani.
Ovaj rizik je posebno značajan u djece mlađe od 1 godine. Mnoge studije su pokazale da neobrezana muška djeca imaju deset puta veći rizik za razvoj uroinfekcija u odnosu na obrezanu dojenčad. Obrezivanje sprječava rast bakterija ispod prepucija, a to, pak, štiti mušku dojenčad od infekcije mokraćnog sustava.
1999. godine AAP je formirala radnu skupinu za tu temu koja je odlučila da postupak ne bi trebao biti rutinski preporučen temeljem 40 godina istraživanja obrezanih i neobrezanih dječaka, a zaključeno je sljedeće:
- Problem iritacije na penisu može se pojaviti sa ili bez obrezivanja.
- Uz pravilnu njegu, ne postoji razlika u higijeni obrezanih i neobrezanih dječaka.
- Postoji povećan rizik za uroinfekcije u neobrezanih dječaka, posebno ispod godine dana. Međutim, rizik je još uvijek manji od 1 posto.
Unatoč tim preporukama praksa novorođenačkog obrezivanja je još uvijek česta. Procijenjeno je da je većina muškaraca u Sjedinjenim Američkim Državama obrezana. Taj broj varira ovisno o etničkoj pripadnosti i vjerskoj pripadnosti. U Europi se rutinski ne obrezuju novorođenčad.
I zaključno, što se tiče novorođenačkog obrezivanja, većina liječnika danas se slaže s praksom informiranja roditelja o rizicima i prednostima postupka na nepristran način. Preporuka je roditeljima dati mogućnost izbora hoće li ili ne obrezati svoje dijete temeljem želje i vjerskih uvjerenja.
