Na početcima dohrane našeg djeteta, puno je tog što nas zbunjuje, a ponekad i izluđuje. Cilj je postići da dijete ne bude gladno, a izazova je cijeli popis – pa tako i da ne pljuje hranu.
O ne, evo ga opet. Točno znaš već prepoznati kad stiže taj trenutak kad će hrana koja je nekako ipak, uz sve muke, na kraju završila u ustima tvog mališana – završiti ponovno na tanjuru, stolu ili podu. Nekad ti je jasno da se djetetu možda ta hrana ne sviđa, nova je i nepoznata. Nekad je možda previše mekana, nekad pretvrda. No, ono što ne možeš shvatiti je da savršeno fina hrana, ni prevruća ni prehladna, hrana koju mališan voli, ipak na kraju završi – ispljunuta.
Osim što te izbaci iz takta, osim što moraš čistiti i ponuditi možda nešto drugo za jesti, pored tog što ti uzima vrijeme i živce, još te i zabrine zašto on(a) to zapravo radi i zašto ne želi najnormalnije pojesti to?! Da te odmah utješimo: to je sasvim normalno ponašanje i dijete će to brzo prerasti.
Zašto žvače, pa pljuje hranu?
Ako malo bolje razmisliš o procesu hranjenja, shvatit ćeš da je to zapravo poprilično složen proces - bebe i mala djeca još uvijek uče koordinirati svoje usne, jezik i čeljusti kako bi zagrizli, sažvakali i progutali. To nije mala stvar! Tu je onda i osjetilni doživljaj hrane, sa svim njezinim okusima i teksturama. Budući da toliko čimbenika utječe na prehranu, razlozi zbog kojih tvoje dijete ispljune svoj obrok mogu biti vrlo različiti. Ali uglavnom se svi svode na to da tvoje dijete jednostavno uči svladati hranjenje.
„Žvakanje hrane, pljuvanje hrane, gledanje u nju, još malo žvakanja, zatim gutanje – sve je to dio tog procesa,“ kaže Audrey Byrd, pedijatrijska govorno-jezična patologinja u dječjoj bolnici u Alabami za Romper.com. „Ponekad djeca vizualno uče i žele vidjeti hranu i provjeriti je li dovoljno dobro sažvakana prije nego što je pokušaju progutati. Drugi razlog može biti taj što još uvijek uče kako motorički planirati — koliko velik zalogaj uzeti, koliko zalogaja uzeti odjednom. Koliko puta moraju žvakati, kako da nauče pomicati hranu s jedne na drugu stranu u ustima i slično.”
Dakle, kad dijete pogrešno procijeni svoju motoriku, odnosno uzme prevelik zalogaj, možda će trebati ispljunuti hranu i krenuti ispočetka. Možda im je nešto, iako nije tvrdo, nezgodno za žvakanje, pa se umore od pokušaja. Pomisle kako im je dosta tog, da im predugo treba, pa će to, bolje, ispljunuti. Najčešće se to događa s mesom, jer mesu treba duže da se razgradi u ustima.
Postoje još neki razlozi zašto dijete možda pljuje hranu:
- Usred zalogaja shvati da je sito.
- Niču mu zubi i odjednom je žvakanje pomalo neugodno (ili čak bolno).
- Jede hranu koja zahtijeva pokret mljevenja za žvakanje, što se obično razvija u dobi od 3 godine ili kasnije. Moglo bi se činiti da češće pljuju meso, hrskavije povrće ili voće poput grožđa.
- Još nema dovoljno riječi da ti kaže da bi radije nešto drugo ili to još uvijek istražuju, ali još ne žele progutati.
- Želi iz tebe izvući reakciju kada to učini. Znamo da vole privlačiti pozornost, pa ima li boljeg načina? Ima, ali… taj je pri ruci.
Važno je shvatiti da to što dijete pljuje hranu, to ne znači da mu se ne sviđa i da ju ne želi nikad više jesti. To bi moglo značiti da još uvijek pokušavaju uskladiti sve svoje pokrete i procese za gutanje. Prema nekim stručnjacima, djetetu bi trebalo ponuditi nešto 12 do 20 puta prije nego „zapišeš“ da dijete tu hranu stvarno ne voli.
Kada će prestati žvakati i pljuvati?
Sigurno se pitaš postoji li neko vrijeme kad bi dijete to moralo prestati raditi i trebaš li ga učiti da to ne radi. Pa, ovo je ponašanje normalno i u skladu s razvojem djeteta do otprilike druge godine života. Najprije će to biti onda kad mu uvodiš krutu hranu u dohranu, sasvim logično, a kasnije možda kad mu izlaze zubići ili je bolesno.
Iako te to može izludjeti, posebno ako je često i nakon tog moraš čistiti kuhinju i prati i presvlačiti dijete, imaj na umu da je bolje to nego da pokuša progutati preveliki zalogaj ili nešto nedovoljno sažvakano. Važno je pustiti dijete da istražuje hranu – okus, miris, teksturu, temperaturu… A kao i većina ponašanja kod djece – najbolje je ovo ignorirati, ako želiš da prestane, te povremeno smireno spomenuti da se to ne radi.
Ipak, ako vidiš da dijete ima određenih problema s gutanjem, naravno da ćeš se obratiti liječniku.
