Gotovo jedna petina roditelja kaže da njihovo dijete nema ili nema dovoljno prijatelja, a više od polovice smatra da barem jedan čimbenik sprječava njihovo dijete da se sprijatelji. Roditelji mogu pomoći, ali i pretjerati…
Želiš li da tvoje dijete bude omiljeno u društvu i ima puno prijatelja? Gotovo da je suvišno pitati ovakva pitanja, jer svi želimo da naše dijete bude voljeno i da ima puno prijatelja na koje se može osloniti. Posebno to dolazi do izražaja ako su i roditelji navikli na veliki broj prijatelja oko sebe, pa im je sve drugo – nezamislivo.
Ne čudi, stoga, istraživanje Sveučilišta u Michiganu koje je pokazalo da 19%, roditelja kaže da njihovo dijete nema uopće ili nema dovoljno prijatelja, a više od polovice, njih 52%, navodi da barem jedan čimbenik, na primjer sramežljivost, sprječava njihovo dijete da izgradi prijateljstva.
Nije mnogim roditeljima lako gledati njihove dijete znajući da nemaju dovoljno prijatelja ili kako se ne snalaze dobro u društvu. Naravno da će roditeljima instinkt govoriti da im moraju pomoći i to je sasvim opravdano. No, treba biti oprezan s time koliko im pomažemo i na koji način, odnosno paziti da ne pretjeramo, upozorava dr. Sarah Clark, znanstvenica na pedijatrijskom odjelu Sveučilišta u Michiganu.
„Želite olakšati, ali ne preuzimati“, kaže Clark. „Mislim da mnogi dobronamjerni roditelji tu odu predaleko.“
Ova je znanstvenica podijelila dva savjeta koja će te usmjeriti da na pravi način pomogneš djetetu da stekne više prijatelja – ali da ne pretjeraš.
1. Odvedi dijete u blizinu druge djece
Odvedi dijete da se igra u parku u kojem je uvijek puno djece ili se sprijatelji s roditeljem koje ima dijete iste dobi kao i tvoje, pa dogovarajte termine za igru. Što više pristupa drugoj djeci svoje dobi dijete ima, to će mu biti ugodnije družiti se s njima.
No, treba imati na umu da takva okolina odgovara djetetu. Ako je dijete sramežljivo i često se povlači iz velikih grupa, možda nije dobro odvesti ga na krcato igralište. Umjesto tog, potraži neku aktivnost gdje su djeca u manjim grupama.
Važno je također dijete pustiti kad ga dovedeš u grupu.
„Roditelj mora napraviti iskorak i pustiti djecu da odluče u kojoj se mjeri žele igrati“, kaže Clark, te dodaje: „Roditelji ne bi trebali intervenirati kako se pobrinuli da se svi slažu.“
2. Pruži uzor kako je to biti dobar prijatelj
Djeca oponašaju ponašanja. Ako te vide, na primjer, kako govoriš „Žao mi je“ kad nekog slučajno trkneš, napravit će to i oni. Isto vrijedi i prijateljstva. Ako dijete svjedoči tome kako susjedu pomažeš upaliti auto ili vidi da čuvaš prijateljevog psa, počet će shvaćati kako treba biti prijatelj.
Prijatelji razmišljaju o međusobnim osjećajima i čine male stvari koje vesele onog drugog. Kad dijete vidi da pomažeš nekom tko ti je blizak, na bilo koji način, onda mu šalješ poruku da to radi dobar prijatelj.
No, ako osjetimo potrebu intervenirati kako bismo djetetu pomogli ako mu nešto ne ide od ruke – trebali bismo se zaustaviti.
„Ponekad su roditelji previše uključeni do te mjere da ne omoguće prostor svojoj djeci u kojem će naučiti kako steći prijatelje i biti prijatelji, te da izbruse svoje društvene vještine“, kaže dr. Clark.
Nije lako gledati svoje dijete kako se ne uklapa u neko društvo ili kako ne uspijeva razgovarati s drugom djecom nije lako, ali takvo iskustvo može kod djeteta značiti i – rast.
„Dobronamjernim roditeljima bude neugodno kada im se vlastito dijete ponaša bezobrazno, ali to je dio učenja“, kaže Clark. “Ako uskočite i popravite to, djeci je teško vidjeti slijed događaja koji se događa. A ponekad to uključuje i neke nesretne posljedice kao kada se prijatelj naljuti ili se više ne želi igrati, ali moramo dopustiti djeci da to nauče.”
Dakle, možemo im pokazati put do potencijalnog prijatelja, ali ne možemo ih prisiliti da ostvare kontakt i vezu. Ma koliko im dobro željeli! Odnosno, baš zbog tog ih moramo pustiti.
