Anna Williamson podijelila je savjete za roditelje sramežljive djece koje prenosimo u nastavku.
Većina ljudi u nekom trenutku svog života osjeti sramežljivost, a obično se javlja u djetinjstvu. Često se može pogrešno protumačiti kao samo mirno raspoloženje i promišljeno ponašanje, no važno je razlikovati što je "nesretna" ili beskorisna sramežljivost (možda potaknuta tjeskobom, brigom, tugom), a što je samo savršeno normalna (i u potpunosti u redu!) osobina pojedinca.
Ljudi se često pitaju je li sramežljivost nešto s čime smo rođeni ili je to osobina koju razvijamo na temelju vlastitih iskustava. Ne postoji jednoznačan odgovor, ali neke studije sugeriraju da što je roditelj u djetinjstvu samouvjereniji ili otvoreniji, to bi dijete moglo postati stidljivije. Neka istraživanja pokazala su da što je roditelj osjetljiviji na potrebe svog djeteta i na njih primjereno reagira, smanjuje se rizik od sramežljivosti.
S druge strane, treba znati da temperament osobe ima biološku osnovu, i može se identificirati već u beba starih tek nekoliko mjeseci. Beba koja postane lako preopterećena ili emocionalno uznemirena vjerojatno će postati sramežljiva kako stari. To se može dogoditi zato je su takva djeca posebno osjetljiva na promjene u svom okruženju, čak i na jednostavne svakodnevne stvari, poput poštara koji kuca na vrata ili odlaska u automobil.
Važno je ipak znati da se djetetov temperament može promijeniti, a postupno, kako je dijete izloženo različitim situacijama, ljudima i okolnostima znakovi sramežljivosti mogu nestati. Također nema ničeg lošeg u sramežljivosti, mnogima je to draga osobina. Također, mnogim odraslim ljudima, ne samo djeci, treba neko vrijeme da se prilagode novoj okolini prije nego što se osjećaju spremni u potpunosti se opustiti.
Kad je sramežljivost razlog za brigu?
Pretjerana sramežljivost može uzrokovati probleme nekoj djeci, posebno kada je riječ o druženju i socijalnim interakcijama s drugom djecom. Izuzetno osjetljivo dijete zapravo može pokazivati znakove socijalne anksioznosti što je važno provjeriti, kako bi bili sigurni da svaki osjećaj tjeskobe nije prikriven jednostavnim označavanjem 'ma samo je malo sramežljiv'.
Ekstremna sramežljivost može utjecati na samopouzdanje djeteta. Samim time može ga spriječiti da iskoristi prilike, upoznaje vršnjake i stječe važna životna iskustva. Sramežljivost bi te trebala zabrinuti samo ako se dijete ne želi družiti s drugom djecom. Naime, kad djeca stupaju u interakciju sa svojim prijateljima, oni uče važne vještine koje im služe kao temelj za razvoj; poput učenja empatije, prihvatljivih društvenih ponašanja i načina razgovora i izražavanja. Djeci kojoj nedostaje društvena interakcija u odnosu na drugu djecu njihove dobi, često nedostaju važna iskustva učenja, što opet može utjecati na njihove socijalne vještine i zrelost.
Kako pomoći djetetu?
Važno je napomenuti da je stidljivost sasvim normalna za većinu ljudi. Većina djece ima trenutke osjećaja stida i opreza, i to je sasvim u redu. Zapravo, velik broj djece procjenjuje novu situaciju, odmjerava svoju okolinu i svjesno povlače svoj sljedeći potez. Neka djeca također postaju sramežljiva kad su im roditelji prisutni. To ne čudi, jer su roditelji njihov siguran prostor.
Roditelji i skrbnici trebali bi biti oslonac djetetu koje se bori s osjećajem srama; prvenstveno prilagođavanjem potrebama djeteta, otvorenom komunikacijom i slušanjem. Stručnjaci savjetuju da roditelji uvijek prate djetetov tempo, pa ako je djetetu potrebno samo nekoliko trenutaka da se opusti u novom okruženju, nemoj ga gurati i požurivati, dopusti mu da samostalno kontrolira sebe i svoje emocije. Prihvati svoje dijete takvo kakvo jest, obasipaj ga ljubavlju i pohvalama, poštuj ga kao jedinstvenu osobu kakva ona uistinu jest i potakni ga da učini mnogo novih stvari kako bi stekao mnoštvo novih životnih iskustava.
