Stalno pita „zašto“, ispravlja te kad pogriješiš i po deseti put prepričava istu priču? Možda ti ide na živce, ali psihologinja kaže da se iza takvih ponašanja krije nešto jako dobro.
Djeca nas ponekad stvarno znaju izludjeti. Stalno zapitkivanje, ponavljanje iste priče po tko zna koji put ili detaljno prepričavanje baš svega što se dogodilo možda nam ide na živce, ali iza nekih od tih ponašanja može se kriti nešto sasvim dobro.
Klinička psihologinja, autorica knjiga o roditeljstvu i mama troje djece dr. Jazmine McCoy izdvojila je za Yourtango šest ponašanja koja roditeljima često nisu nimalo simpatična, a zapravo mogu pokazivati da dijete razvija važne vještine, među njima i emocionalnu inteligenciju.
Neke od tih stvari mnogima od nas kao djeci nisu bile dopuštene. No umjesto da ih odmah pokušavamo zaustaviti, McCoy smatra da ih možemo iskoristiti kao priliku za učenje.
1. Stalno pita „zašto?“
Zašto ovo? Zašto ono? A zašto baš sada? Roditelju se ponekad čini kao da dijete jednostavno ne namjerava prestati zapitkivati.
No McCoy objašnjava da djeca na taj način pokušavaju shvatiti uzrok i posljedicu te povezati ono što se događa s razlogom zbog kojeg se događa.
Stalnim pitanjima razvijaju znatiželju, logičko razmišljanje i upornost, ali i naviku da propituju odluke umjesto da ih jednostavno prihvaćaju.
2. Odmah ti kaže kada nisi u pravu
Mnogi su kao djeca vjerojatno čuli da nije pristojno ispravljati odrasle. Ipak, kada ti dijete bez oklijevanja kaže da si pogriješila, to ne mora biti loša stvar.
„Vježbaju iskrenost i obraćanje pažnje na detalje“, napisala je McCoy.
Na taj način djeca uče promatrati ponašanje drugih i reći kada im nešto nema smisla ili im se čini pogrešnim. Prema psihologinji, tako razvijaju i hrabrost da progovore kada primijete da nešto nije u redu.
3. Stalno ponavlja istu priču
Čula si je jednom, dvaput, deset puta, a dijete je ponovno počinje pričati kao da je prvi put. Iako roditelju to može biti naporno, dijete ponavljanjem priče može pokušavati obraditi emocije povezane s onim što se dogodilo.
McCoy objašnjava da mu to može pomoći u razvoju emocionalne regulacije, ali i pamćenja, jezika i sposobnosti pripovijedanja.
4. Stalno pita jesi li ljuta, iako si rekla da nisi
„Jesi ljuta?“ „Nisam.“ Nakon nekoliko minuta ponovno: „Ali jesi sigurna da nisi ljuta?“
Koliko god takvo pitanje nakon nekog vremena moglo postati naporno, dijete na taj način pokušava shvatiti emocije i odnose. Djeci često nedostaje iskustva da bi mogla procijeniti što doista znači kada je netko ljut i koje su reakcije uobičajene.
Takvim pitanjima razvijaju emocionalnu svjesnost, uče prepoznavati društvene znakove i bolje razumijevati što se događa u odnosima s drugim ljudima.
5. Prepričava ti baš svaku riječ koju je netko rekao
Ponekad ti za priču koja bi mogla trajati dvije minute treba petnaest jer dijete mora prenijeti baš svaki detalj i svaku riječ.
McCoy se našalila da roditelja možda uopće ne zanima što je Emily rekla o svom sendviču, ali iza tog detaljnog prepričavanja krije se nešto važno.
Dijete tako obrađuje odnose i situacije koje mu se događaju, razvija verbalne vještine, ali pokazuje i da ti dovoljno vjeruje da s tobom želi podijeliti detalje svog svijeta.
6. Naglas opisuje baš sve što radi
„Sad ću uzeti ovo. Onda ću staviti ovo ovdje. Sad idem po ono...“ Neka djeca kao da imaju vlastitog komentatora koji prati svaki njihov potez.
I to može biti prilično naporno za slušati, ali McCoy objašnjava da dijete na taj način riječima obrađuje ono što uči o sebi i svijetu oko sebe.
Takvo pričanje povezano je s razvojem izvršnih funkcija, samosvijesti i metakognicije, odnosno razmišljanja o vlastitom razmišljanju. Pomaže mu i u planiranju, slaganju koraka određenim redoslijedom te povezivanju misli i jezika.
Zato, kada ti sljedeći put neko od ovih ponašanja počne ići na živce, možda će ti biti barem malo lakše ako se sjetiš što se iza njega može događati. McCoy ističe da strpljiva reakcija roditelja djetetu daje prostor da nastavi istraživati i razvijati te vještine, uz osjećaj da to može sigurno raditi pred svojim roditeljima.
