Emocionalna inteligencija važna je na više razina, a često nam pomogne u tome kako se nosimo s nekim teškim situacijama – kako u položaju roditelja, tako i djeteta.
Svi znamo kako izgleda kad dijete ima raspad sistema. Znamo i kako izgleda kad mi imamo raspad sistema, ali to je već neka druga tema. U trenutcima u kojima se ne možemo nositi s emocijama, jedino što nam može pomoći je način na koji se nosimo s tim emocijama, kako ih prihvatimo, preokrenemo, posložimo. Tu pomaže itekako emocionalna inteligencija.
Kad je dijete uzrujano, većina roditelja instinktivno poseže za istim pitanjem: "Što nije u redu?", "Zašto si ljut/tužan/uzrujan?" Takva su pitanja dobronamjerna, ali ne naprave baš uvijek neki željeni rezultat – često bude čak i suprotno, pa se dijete zatvori, ogradi, udalji. Emocionalna inteligencija se razvija kada se djeca osjećaju dovoljno sigurno da razmišljaju, ističu stručnjaci.
Psihologinja Reem Raouda podijelila je za portal CNBC svoja opažanja, odnosno rezultate svog malog istraživanja koje je provela na 200-tinjak djece s kojom je radila. U tom je istraživanju, kaže, uvijek u kritičnim situacijama bila jedna rečenica koja bi pomogla djeci da zastanu, razmisle i otvorenije komuniciraju, a ta je rečenica:
"Reci mi što ti je trenutno teško."
Ova čarobna rečenica, kaže Raouda, djeluje jer odgovara načinu na koji djeca zapravo doživljavaju emocije u stvarnom životu. Umjesto da inzistira na jasnoći ili objašnjenjima, stvara uvjete u kojima se može prirodno doći do uvida u to zašto se tako osjeća.
Evo zašto je ta rečenica "čarobna".
1. Smanjuje obrambeni stav prije nego što razgovor uopće počne
Tijekom emotivnog sloma, emocionalnih uspona i padova nakon škole ili trenutaka iznenadne razdražljivosti, djeca su već na rubu. Riječ "teško" iskazuje suosjećanje i ne djeluje kao prijetnja niti prisila. Signalizira djetetu da nije u nevolji i da ne treba opravdavati svoje osjećaje.
2. Potiče razvoj verbalizacije emocija
Djeca ne moraju precizno označavati emocije. Mogu opisati situaciju, osjećaj ili trenutak koji ih je preplavio. S vremenom se ako proširuje emocionalni jezik, i to tako da se na prirodan način djetetu omogući uvid u osjećaje.
3. Uspostavlja emocionalnu sigurnost prije rješavanja problema
Prije rješavanja problema, prije savjeta, prije ispravka, ova rečenica djetetu daje do znanja da se roditelji može nositi s onim što osjeća. Emocionalna inteligencija raste kada se emocije prihvaćaju i pojašnjavaju polako, a ne kao hitne.
4. Daje djeci slobodu odlučivanja što žele podijeliti
Umjesto da zahtijeva objašnjenje, ovo pitanje potiče na razmišljanje. Dijete odlučuje što će podijeliti, što jača osjećaj samostalnosti, a to je bitan temelj za samoregulaciju i samopouzdanje.
5. Pomaže prvo smiriti živčani sustav
Kada se djeca osjećaju emocionalno sigurno, njihova reakcija na stres polako se smiruje. Ova rečenica je posebno učinkovita kada je ponašanje naizgled nesrazmjerno ili zbunjujuće.
6. Normalizira emocije kao dio svakodnevnog života
Kad se usredotočimo na ono što se čini teško, tada šaljemo poruku da se emocijama može upravljati bez žurbe i na više načina. Tako učimo djecu da se osjećaji mogu doživjeti i proći kroz njih, a ne izbjegavati ili potiskivati.
7. Pokazuje emocionalnu inteligenciju u stvarnom vremenu
Djeca uče emocionalnu inteligenciju kroz iskustvo, a ne kroz upute. Kada roditelji reagiraju smirenom znatiželjom umjesto kontrole ili hitnosti, oni pokazuju primjerom kako pristupiti emocijama sa stabilnošću i promišljanjem. To su vještine koje djeca na kraju primjenjuju na sebe.
