Kada govorimo o narcisoidnoj osobi, najčešće mislimo na odrasle osobe koje imaju napuhani osjećaj samopouzdanja i trebaju divljenje drugih ljudi. Često su uzroci takvog ponašanja naučeni obrasci u djetinjstvu
Djeca su najviše osjetljiva na utjecaje drugih osoba jer su u razvoju. Tko su osobe s kojima su najviše okruženi u djetinjstvu? Njihovi roditelji. Dobar ili loš, način na koji se roditelji ponašaju prema svojoj djeci utječe na razvoj ličnosti koji se izražava kasnije u životu.
Kako ljudi postanu narcisoidni?
Psihologinja Elinor Greenberg, autorica, predavačica i savjetnica za narcisoidne poremećaje objašnjava da određeni odnos roditelj - dijete u ranom djetinjstvu može uzrokovati narcisoidni poremećaj u odrasloj dobi. Podijelila je tri scenarija ponašanja u obitelji koja u ranoj dobi mogu uzrokovati takav poremećaj i objasnila kako to utječe na razvoj ličnosti.
Ovo su tri uobičajena scenarija iz djetinjstva koje je čula od svojih pacijenta s narcisoidnim poremećenjem:
1. Natjecateljska obitelj
U ovakvoj situaciji, dijete je odgojeno u obitelji koja je natjecateljska i samo nagrađuje velika postignuća. Najvažnija obiteljska vrijednost je: Ako ne možeš biti najbolji, zašto se truditi? Ljubav je uvjetovana, ako je dijete bilo prvo u utrci ili na natjecanju iz matematike dobit će nagradu i pažnju. Ali kada se to ne dogodi, dijete će biti razočaranje.
Djeca u ovakvoj obitelji ne osjećaju se voljeno cijelo vrijeme. Teško im uživati u bilo čemu samo zbog sebe, ako neka aktivnost neće dati dobar status. Osjećaju se sigurno i vrijedno samo kada su uspješni i prepoznati kao "najbolji". Time se pokreće cjeloživotni obrazac koji znači da su osjećaj uspješnosti zamijenili sa srećom.
2. Narcisoidni roditelj
U ovom scenariju postoji vrlo dominirajući roditelj koji dijete uvijek stavlja negdje "dolje". Roditelj je općenito razdražljiv, lako se razljuti i ima nerealno visoka očekivanja. Ako postoji dvoje ili više djece u obitelji, roditelj će hvaliti jedno dijete i obezvrijediti drugo. "Dobro" dijete vrlo brzo može postati "loše" i iznenada je drugo dijete izvrsno. Nitko u obitelji se ne osjeća sigurno i svi provode svoje vrijeme pokušavajući smiriti eksplozivnost narcisoidnog roditelja.
Drugi roditelj je često tretiran isto kao i dijete. Kada se ne slaže s narcisoidnim roditeljem i on je podcijenjen. Djeca koja odrastaju u ovakvim obiteljima osjećaju se poniženo i nesposobno. Kasnije u životu, često pokušavaju dokazati sebi, svijetu i narcisoidnom roditelju da su posebni i da je njihov roditelj nije u pravu.
3. "Zlatno dijete"
Ovi roditelji su obično narcisoidni, ali se osjećaju neugodno ako je sva pažnja usmjerena na njih. Umjesto toga, hvale se svojim jako talentiranim djetetom. Često je dijete jako talentirano i zaslužuje svaku pohvalu, ali roditelji to jako naglašavaju i nikad ne prestaju pričati o tome. Povremeno djetetu može biti jako neugodno zbog stalnih pohvala i može to doživjeti kao veliki teret. Kao što je jedna mama rekla: "Moj sin je vodeći u našoj obitelji što će nas dovesti do visina".
Ovakvo roditeljstvo može dovesti do neugodnih posljedica. Takav put u djetinjstvu vodi do razvoja narcisoidnih crta osobnosti te uključuje fokus na pobjedu pod svaku cijenu i stalnu prijetnju od bezvrijednosti, a roditelje su dijete stavili na pijedestal i inzistiraju da ostane tamo.
