Narcisi imaju prenapuhan osjećaj vlastite važnosti i potrebno im je divljenje drugih. Ali da bismo doista razumjeli odakle dolazi narcisoidni poremećaj osobnosti, moramo pogledati razvoj u djetinjstvu.
Djeca su najviše osjetljiva na utjecaje drugih osoba jer su u razvoju. A s kim smo najviše okruženi dok smo djeca? Roditeljima! Način na koji se roditelji ponašaju prema svojoj djeci utječe na osobnost tog djeteta u odrasloj dobi.
Elinor Greenberg, psihologinja, autorica, predavačica i savjetnica za narcisoidne poremećaje objašnjava da određeni odnosi roditelj-dijete u ranom djetinjstvu mogu uzrokovati narcisoidni poremećaj osobnosti u odrasloj dobi. Podijelila je tri scenarija ponašanja u obitelji koja u ranoj dobi mogu uzrokovati takav poremećaj i objasnila kako to utječe na razvoj ličnosti.
Evo 3 toksične roditeljske situacije koje djecu pretvaraju u narcise:
1. Natjecateljska obitelj
U ovoj situaciji dijete je odgajano u obitelji koja je vrlo natjecateljska i nagrađuje samo visoka postignuća. Najvažnija obiteljska vrijednost je: ako ne možeš biti najbolji, zašto se truditi? Ljubav je uvjetovana, kad je dijete prvo, najbolje - onda je obasuto pohvalama i pažnjom. Kada nije - onda je razočarenje.
Djeca u tim obiteljima ne osjećaju se voljeno cijelo vrijeme. Osjećaju se sigurno i vrijedno truda samo kada su uspješni i prepoznati kao "najbolji". To pokreće cjeloživotni obrazac jurnjave za uspjehom.
2. Narcisoidni roditelj
U ovom scenariju, postoji vrlo dominantan i roditelj koji dijete uvijek stavlja negdje "dolje". Roditelj je razdražljiv, lako se naljuti i ima nerealno visoka očekivanja.
Ako ima dvoje ili više djece, roditelj će jedno pohvaliti, a drugo obezvrijediti. “Onaj dobar” može brzo postati “onaj loš” i obrnuto. Nitko se u obitelji ne osjeća sigurnim i svi troše svoje vrijeme pokušavajući smiriti eksplozivnog narcisoidnog roditelja. Osim toga i drugog roditelja se često omalovažava.
Djeca koja odrastaju u takvim obiteljima osjećaju se poniženo i nesposobno. U kasnijem životu često pokušavaju dokazati sebi, svijetu i roditelju koji ih omalovažava da su posebni i da je roditelj pogriješio. Dokazivanje da su posebni postaje životna misija, dok se ispod uvijek krije oštar unutarnji glas koji kritizira svaku njihovu pogrešku — bez obzira koliko mala bila.
3. "Zlatno dijete"
Ovi su roditelji obično prikrivani narcisi koji ne vole biti u središtu pozornosti. Umjesto toga, hvale se svojim iznimno talentiranim djetetom. Dijete je često talentirano i zaslužuje pohvalu, no ti roditelji to ponekad dovode do smiješnih razmjera. To dijete se srami pretjeranih pohvala i opterećeno je tom ulogom
Najčešći putevi razvoja narcisoidnih crta ličnosti u djetinjstvu uključuju usredotočenost na pobjedu pod svaku cijenu, strah od omalovažavanja ili roditelje koji djecu stavljaju na pijedestal i inzistiraju da tamo i ostanete.
