'Možda ne možete kontrolirati njihovo ponašanje, ali možete kontrolirati ono što djeca uče', govori pedagoginja i autorica nekoliko knjiga, Sharon Silver i objašnjava kako učinkovito postaviti jasna pravila i granice
Život roditelja koji imaju tvrdoglavo dijete može biti izazovan: od pranja zubića, do hranjenja ili odlaska na spavanje, sve vam se čini kao bitka u kojoj najčešće nema pobjednika.
Iako je možda riječ o trenutnoj fazi razvoja ili pak karakteristika s kojom ćete se morati naučiti nositi, dobro je imati na umu kako djecu koja od rane dobi pokazuju čvrstu volju i testiraju vaše granice zapravo očekuje svijetla budućnost- tvrdoglava djeca imaju veće šanse postati uspješna i ostvariti akademske rezultate, pokazala je studija objavljena u časopisu American Psychological Association.
Roditelji tvrdoglave djece nose se s jedinstvenim izazovima kada je u pitanju disciplina. Jednostavni zahtjevi ili kazne ubrzo se pretvaraju u borbe moći u kojima ništa ne pomaže djeci da promijene svoje ponašanje. U tim trenucima, roditeljima se često može činiti kako je njihovo dijete 'nekažnjivo', što dovodi do frustracije. Ali, kada je riječ o disciplini - sustav koji roditelji koriste za prenošenje osnovnih vrijednosti djetetu - kazna nije glavni cilj.
"Ako imate tvrdoglavo dijete koje ne sluša, koje ne voli granice ili koje se ponaša ratoborno zbog njih, priznajte sami sebi da nemate kontrolu nad njihovom osobnošću, ali imate kontrolu nad onime što uče", govori pedagoginja, autorica nekoliko knjiga o odgoju djece i osnivačica udruge Proactive Parenting koja pomaže roditeljima.
Ukratko, ne možete promijeniti tko je vaše dijete, ali možete napraviti određene prilagodbe kako bi djeca imala priliku učiti o tome tko su i biti najbolja verzija samih sebe unutar granica koje postavite.
Psihologinja objašnjava kako djeci postaviti granice
Kako postaviti takve granice?
Prema pedagoginji, prva prilagodba koju morate napraviti je da budete vrlo jasni oko toga da ne odustajete od autoriteta. "Odredite granicu koja se ne smije prijeći, bez obzira na emocije. Kada vaše dijete ima ispad bijesa ili je ljuto, viče ili se ponaša agresivno . pokažite im gdje je granica. Budite odrasla osoba i preuzmite kontrolu nad akcijom u situaciji", govori pedagoginja i dodaje kako možete djetetu reći nešto poput: 'Vidim da si zbilja ljut/a. Koliko je tvoja ljutnja velika na skali od 1 do 10? Što možeš učiniti kako bi se osjećao/la bolje? Trebaš li disati ili se možda želiš prošetati? Želiš li razgovarati o tome?'
Takvim pristupom osnažujete dijete i dopuštate djetetu da se osjeća da ga se čuje. Što se više dijete osjeća kao da ga se čuje, to će se više dijete truditi slušati.
Sljedeći korak je postaviti jasna pravila. "Kao obitelj, trebate svi zajedno sjesti u neko normalno vrijeme (ne tijekom ili nakon sukoba) i odrediti pravila", govori pedagoginja i objašnjava kako to moraju biti tri jednostavna pravila koja su neka vrsta smjernica i koja određuju granice za ponašanje koje se može primijeniti na sve: prijateljstva, školu, kućanstvo, ponašanje u javnosti. Ta tri pravila su: sigurnost, ljubaznost i poštovanje. "Dajte djetetu do znanja da, ako ponašanje nije sigurno, ljubazno i puno poštovanja - tada to ponašanje nije primjereno."
Postoji i upozorenje: Kako bi ta pravila bila efektivni alati za učenje, morate ih i primjenjivati. "Ponašamo se prema drugima na način na koji se oni ponašaju prema nama, a tretiranje drugih na način na koji želite da drugi tretiraju vas, prekida održavanje nepoštovanja i sukoba", govori pedagoginja.
; Kako izaći na kraj s tvrdoglavim djetetom?
'Ne ponašajte se agresivno prema njihovom agresivnom ponašanju - vi niste neprijatelj svom djetetu'
Ako dijete viče na vas nešto poput: 'Ne slušam te' ili 'Mrzim te', a vi odmah naglo reagirate - istog trenutka stavljate sebe u borbu moći. "Ne reagirajte ne vičite. Ne ponašajte se agresivno prema njihovom agresivnom ponašanju. To stvara neprijatelje u sukobu, a vi niste neprijatelj svog djeteta", objašnjava.
"Kao odrasla osoba koja je naučila sve o sigurnosti, ljubaznosti i poštovanju, vaša je odgovornost uvjeriti djecu i reći im da ste ovdje za njih, da ih slušate i da ništa ne mijenja činjenicu da ste vi njihov roditelj", govori pedagoginja i dodaje da ne možemo očekivati od djece da kontroliraju sama sebe ako mi roditelji, koji smo autoritet, ne možemo kontrolirati sebe.
Ključ uspjeha u tim trenucima je odnositi se prema djetetu kao prema individualcu, osobi koja razvija svoju osobnost nad kojom vi utječete, ali ne kontrolirate. "Nije stvar u prisiljavanju djeteta da jede povrće, dijeli svoje igračke ili napravi svoju domaću zadaću. Stvar je u učenju djece da zaslužuju da budu najbolja verzija sebe i da sami izaberu jesti povrće, dijeliti igračke ili napraviti zadaću jer im to omogućuje da budu najbolje za sebe", objašnjava i poručuje roditeljima da uvijek imaju na umu što je njihov posao: Odgojiti, naučiti i poticati dijete da se razvije u dobru osobu koja je sposobna živjeti dobar život.
