Prema stručnjacima s University of Alberta, djeca koja redovito kuhaju s roditeljima pokazuju stabilnije prehrambene navike, višu razinu samopouzdanja i manju sklonost impulzivnom ponašanju.
Zajedničko kuhanje s djecom često doživljavamo kao simpatičnu aktivnost ili način da ih naučimo osnovama prehrane. Međutim, stručnjaci kažu da je kuhanje puno više od toga, ono snažno oblikuje djetetov emocionalni svijet, i to na način koji je, kažu, često učinkovitiji od školskog kurikuluma ili tradicionalnih pedagoških metoda.
Prema stručnjacima s University of Alberta, djeca koja redovito kuhaju s roditeljima pokazuju stabilnije prehrambene navike, višu razinu samopouzdanja i manju sklonost impulzivnom ponašanju.
Naime, kada dijete reže povrće, miješa sastojke ili dodaje začine, aktivira se predfrontalni korteks, dio mozga zadužen za izvršne funkcije poput planiranja i kontrole impulsa. Istovremeno, osjetilni korteks koji procesira mirise, okuse i dodire budi asocijativne mreže koje ostaju urezane u pamćenje.
"Kuhanje s djecom nije samo edukativna aktivnost. To je terapeutski čin koji istovremeno poučava, povezuje i iscjeljuje," ističe dr. Nicole K. Arbour, razvojna psihologinja sa Sveučilišta u Bostonu.
I Američka psihološka udruga potvrđuje da zajedničke obiteljske aktivnosti, poput pripreme obroka, izravno pridonose razvoju sigurne privrženosti, koja je temelj emocionalne stabilnosti i zdravih odnosa kasnije u životu.
Osim toga, kod djece se tijekom kuhanja snižava razina kortizola, hormona stresa što je osobito važno u današnjem užurbanom, urbanom načinu života.
