Vrijeme provedeno ispred ekrana koje povezuje djecu s ljudima (poput gledanja filma s mamom ili tatom ili primjerice FaceTime poziva s članom obitelji) može biti manje štetno od pukog gledanja televizije
Kao roditelji, ako ćemo biti iskreni, često koristimo ekrane (TV, mobiteli...) iako znamo i svjesni smo važnosti postavljanja ograničenja. Kad trebaš skuhati večeru, obaviti važan telefonski poziv, završiti posao, a djeca ti 'ne daju mira' najlakše rješenje su ekrani.
Iako se smatralo da vrijeme provedeno ispred ekrana mobitela i televizora negativno utječe na dječji rad u školi, nove analize objavljene u prestižnom medicinskom časopisu "JAMA Pediatrics" kažu da to nije u potpunosti točno i objašnjavaju kako postoji razlika između vremena provedenog pred ekranima.
Prema recenziji, vrijeme ispred ekrana provedeno samo na gledanje televizijskih programa ili igranje pasivne videoigre negativno utječe na ponašanje djece u školi. Ostale uporabe zaslona (kreativne poput crtanja ili FaceTimea s bakom ili fizičke poput igranja aktivnih videoigara) nemaju isti utjecaj.
Pedagog i profesori iz hrvatskih škola: Učenje na daljinu može biti jako poticajno za učenike
Pasivno vrijeme ekrana (što uključuje aktivnosti poput gledanja televizije, igranja videoigara koje ne zahtijevaju rješavanje problema ili tjelesne aktivnosti) nije dobro za dječje ponašanje ili kognitivni razvoj, ali vrijeme aktivnog ekrana (igranje obrazovnih videoigara ili onih koje zahtijevaju fizičko djelovanje) je.
Kao što je dr. Juana Willumsen iz Svjetske zdravstvene organizacije rekla: "Ne može se poreći da su ekrani dio modernog doba. Važno je kako ih koristimo." Vrijeme pasivnog zaslona vjerojatno će biti provedeno sjedeći, pri čemu je aktivno vrijeme zaslona dobro. Velika je razlika između djeteta koje satima sjedi ispred televizora i djeteta koje pleše uz listu Jojo Siwa ili igra Wii Sports s mamom ili tatom.
Prema rezultatima, pasivna potrošnja televizije može negativno utjecati na djetetove složene akademske rezultate, jezik i matematičke sposobnosti, dok pasivna igra videoigara može inhibirati i složene rezultate. Mnogi djeca gledaju puno televizije i igraju puno video igara (prosječno 1,8 do 2,8 sati za TV; u prosjeku 40 minuta za video igre, prema autorima studije), a ovo istraživanje sugerira da bi moglo biti koristi od pomaka u drugim oblicima igra na zaslonu.
"Rezultati iz ove studije sugeriraju da svaku aktivnost zasnovanu na ekranu treba pojedinačno analizirati radi povezanosti s akademskim učinkom, posebno gledanjem televizije i igranjem videoigara, što se činilo kao aktivnosti koje su najnegativnije povezane s akademskim ishodima", pišu autori studije. "Obrazovni i javnozdravstveni radnici trebali bi razmotriti nadzor i smanjenje radi poboljšanja akademske uspješnosti djece i adolescenata izloženih tim aktivnostima."
10 savjeta za gledanje televizije s djecom
Ovo je istraživanje definitivno vrijedi uzeti u obzir. Vrijeme provedeno ispred ekrana koje povezuje djecu s ljudima (poput gledanja filma s mamom ili tatom ili primjerice FaceTime poziva s članom obitelji) može biti manje štetno od pukog gledanja televizije, a kada je u pitanju vrijeme ekrana, umjerenost je dobra.
Neki roditelji puštaju djeci da tu i tamo provedu neko vrijeme ispred ekrana radi uživanja. Isto vrijedi i za igranje videoigara i to je potpuno u redu! Drago nam je da stručnjaci i dalje istražuju kako zasloni utječu na mali mozak. Ovo istraživanje vrijedi razmotriti ako želiš ponovno ocijeniti ili postaviti smjernice o vremenu prevedenog ispred ekrana.
