Anksiozna vezanost je jedan od četiri stila vezanosti i, ako se ne adresira, može imati ozbiljan utjecaj na djetetov život. Također je izravno povezana s načinom na koji roditelji odgajaju dijete.
Svi roditelji znamo koliko je važno izgraditi zdrav odnos s djecom. Idealno bi bilo da dijete razvije sigurnu vezanost, ali ponekad osjetljiva djeca razviju anksioznu vezanost, zbog koje je teško odvesti ih u vrtić ili školu, pustiti da se igraju s prijateljima, pa čak i napustiti sobu bez histerije. To se može dogoditi i ako roditelji ne provode dovoljno kvalitetnog vremena s djetetom. Evo kako prepoznati anksioznu vezanost i što s tim učiniti.
Što je anksiozna vezanost?
Anksiozna vezanost je jedan od četiri stila vezanosti i, ako se ne adresira, može imati ozbiljan utjecaj na djetetov život. Također je izravno povezana s načinom na koji roditelji odgajaju dijete.
“Anksiozna vezanost može se razviti ako je roditelj ponekad pažljiv i osjetljiv, a ponekad emocionalno nedostupan ili odbojno reagira,” kaže Jessica Young, psihologinja i istraživačica.
Istraživanja pokazuju da anksiozna vezanost može dovesti do anksioznosti u kasnijoj dobi. Djeca s ovakvom vezanošću često internaliziraju svoje probleme, tj. oslanjaju se na odrasle kako bi im pomogli riješiti izazove.
“Djeca s anksioznom vezanošću često nisu sigurna što mogu očekivati od svojih roditelja,” objašnjava Jasmine Reed, psihologinja.
Ako roditelji ne pokazuju konzistentnu zainteresiranost za dijete, ono je sklonije razviti anksioznu vezanost.
Kako prepoznati anksioznu vezanost kod djeteta
Ako sumnjaš da tvoje dijete razvija anksioznu vezanost, evo nekoliko znakova:
1. Previše se drži i teško ga je odvojiti
Dijete koje ne može biti odvojeno od roditelja ili pokazuje ekstremnu separacijsku anksioznost može imati anksioznu vezanost. Mala djeca od 3-5 godina normalno plaču ili se boje kada ih ostaviš u vrtiću, ali problem je kada ta ovisnost postane toliko intenzivna da ometa svakodnevicu ili sprječava dijete da provodi vrijeme s prijateljima.
2. Nisko samopouzdanje
Nisko samopouzdanje je jedan od ključnih znakova anksiozne vezanosti. Djeca često trebaju stalne potvrde i ohrabrenja, bilo u igri, školi ili socijalnim situacijama. Ako osjeća da roditelji nisu dosljedno podržavajući, razvija se nesigurnost koja može utjecati na emocionalno i akademsko funkcioniranje.
3. Pretjerana osjetljivost na kritiku
Djeca s anksioznom vezanošću mogu pretjerano reagirati na kritiku ili korekciju, brinući da će ih roditelji manje voljeti ili napustiti. Takva djeca mogu biti socijalno nesigurna i teško stjecati prijatelje jer se boje pogriješiti.
4. Emocionalna nestabilnost
Svi mališani ponekad imaju ispade ili ljutnje, ali djeca s anksioznom vezanošću češće ne mogu verbalizirati svoje emocije i lakše doživljavaju emotivne “eksplozije”. Mogu biti jako osjetljiva na odbijanje ili kritiku, i teško se smiruju sami.
Kako možeš pomoći djetetu?
Djeca su nevjerojatno otporna i mogu naučiti strategije za smanjenje anksioznosti. Evo nekoliko savjeta:
1. Napravite “kutiju pet osjeta”
U mirnom trenutku, neka dijete odabere 5 stvari koje odgovaraju pet osjeta (dodir, miris, sluh, okus, vid) i stavi ih u kutiju. Može je i ukrasiti. Ako se dijete uznemiri, može koristiti tu kutiju ili brzo primijeniti pravilo “pet osjeta”: nabrojati pet stvari koje vidi, četiri koje može dotaknuti, tri koje čuje, dvije koje osjeti miris i jednu koju može okusiti.
2. Somatske vježbe i disanje
Vježbe disanja, vođenje dnevnika ili crtanje mogu pomoći djetetu da izrazi emocije i nauči ih kontrolirati. Čak i jednostavno brojanje unatrag od 10 može smiriti frustraciju.
3. Poticanje samostalne igre i odluka
Dijete treba učiti samostalnosti. Daj mu priliku da samo bira tijekom igre i pohvali svaki njegov trud ili uspjeh. Pokaži da cijeniš ono što ga veseli.
4. Dosljedna rutina
Djeca se bolje osjećaju u predvidljivim okvirima. Rutine jutra, obroka i spavanja pomažu u smanjenju anksioznosti.
5. Priprema za izazove
Ako znaš da dijete teško podnosi odlazak u školu ili vrtić, podsjeti ga na strategije koje mu pomažu: duboko disanje, mantra ili uvjeravanje da će roditelj biti tu.
6. Pokaži kako se nosiš sa stresom
Djeca uče promatrajući roditelje. Ako im pokažeš kako prepoznaješ i kontroliraš svoje emocije, oni će učiti iste vještine.
