Psovka koja ti slučajno izleti pred djetetom neće narušiti njegov razvoj, ali uvrede, ponižavanje i način na koji govoriš o drugim ljudima itekako mogu.
Većina roditelja barem je jednom doživjela onaj neugodan trenutak kad im psovka izleti pred djetetom. Djeca reagiraju začuđeno, a roditelji se brzo počnu gristi zbog “lošeg primjera”. No prema stručnjacima, nema razloga za paniku, povremena psovka neće naškoditi djetetovom razvoju. Mnogo je važnije ono što se događa u svakodnevnim interakcijama i načinu na koji se u obitelji razgovara.
Istraživanja pokazuju da djeca do ulaska u školu već poznaju 30–40 “ružnih riječi”, a povremeno čuju psovke i u vrtiću, na igralištu ili među vršnjacima. No sama riječ, izdvojena iz konteksta, nema dokazano negativan utjecaj. Kognitivni znanstvenik Benjamin Bergen objašnjava da “obična” psovka nije problematična za dječji razvoj. Ono što jest štetno jesu uvrede, prijetnje i govor kojim ponižavamo druge ljude.
Prava opasnost nisu psovke, nego uvrede i ponižavanje
Stručnjaci upozoravaju da djeca mnogo više trpe od vrijeđanja i omalovažavanja nego od psovki. Pogrdni komentari, posebno oni koji vrijeđaju nečiju nacionalnost, izgled, sposobnosti ili identitet, mogu ostaviti trajne emocionalne posljedice. Djeca takav govor lako počnu doživljavati kao prihvatljiv, što može utjecati na njihovu empatiju, samopouzdanje i odnose s drugima.
Drugim riječima: jedna psovka koja izleti nije problem, ali način na koji govorimo o ljudima, i ton kojim to radimo, oblikuju djetetov odnos prema svijetu.
Psovke će kad-tad čuti, ali možeš ih naučiti kad ih ne koristiti
Očekivati da dijete nikada neće čuti ružnu riječ potpuno je nerealno. Ono što može naučiti jest:
- da psovke ne pripadaju školi ni vrtiću,
- da postoje situacije gdje ih ne treba koristiti,
- da je pristojnost uvijek važnija od samog rječnika.
Ako ti nešto slučajno izleti, nema potrebe za pretjeranom dramatikom. Smiren komentar poput: “Ups, rekla sam riječ koju ne bismo trebali koristiti. Svi griješimo, važno je paziti,” dovoljno je jasna i zdrava poruka. Time djetetu daješ primjer kako se preuzima odgovornost i ispravlja vlastito ponašanje.
Što djeci zapravo najviše znači?
Studije pokazuju da djeca mnogo više uče iz naših reakcija nego iz pojedinačnih riječi. Promatraju:
- kako se nosimo s pogreškama,
- ispričamo li se,
- ostajemo li smireni,
- pokazujemo li poštovanje prema drugima.
To je ono što uistinu oblikuje njihove vrijednosti, a ne psovka koja se potkrade u trenutku stresa.
Svi roditelji ponekad opsuju. To ne znači da narušavaju djetetov razvoj niti da će dijete automatski preuzeti takvo ponašanje. Najvažnije je ono što slijedi: smirenost, kratko objašnjenje i pokazivanje kako izgleda odgovorno i poštovanje ponašanje.
Djeca, zapravo, puno više upijaju ton, odnos i atmosferu u kojoj živimo, a ne svaku riječ koja nam ponekad izleti.
