Svima nam je cilj dijete naučiti da se psovke ne izgovaraju i svi mislimo da naša djeca to neće nikad napraviti. No, stvarnost nas nekad iznenadi i zatekne, pa moramo biti spremni na sve.
Svi smo bili na tom mjestu. Ono kad kreneš izgovoriti psovku, pa ju pretvoriš u „Ajde u… potok“. Te zamjenske psovke dobro nam dođu na neko vrijeme, ali kako klinci rastu, tako nas lakše prozru i ako negdje čuju original, nećeš ih više moći zavarati kopijom. Ma koliko štitili djecu na ovaj ili onaj način, na ovaj dio teško možemo utjecati.
Dodatno ovu situaciju otežava činjenica da nemaju sve obitelji ista pravila, te da neki ipak dopuštaju određeni intenzitet psovki u svom rječniku. Na primjer, možda u vašoj kući „s**nje“ nije dopuštena riječ, a prijatelj vašeg djeteta to kod kuće smije izreći. Zna biti prilično nezgodno i s uzvicima koji uključuju Boga, jer ih neki smatraju neprimjerenim uzvicima, a drugi nemaju problema s tim.
Sve u svemu, nije lako objasniti ove nijanse i različito gledanje na ovakve riječi. Ono što je najmudrije napraviti je ovakav razgovor s djetetom započeti objašnjenjem da nisu sve obitelji iste, te da svi dolazimo iz različitih vrsta obitelji. Pravila jedne obitelji razlikuju se od pravila druge obitelji i tog dijete mora biti svjesno. Neki roditelji, na primjer, izgovaraju psovke, ali od djece zahtijevaju apsolutno ignoriranje psovki. Drugi ih pak uopće ne izgovaraju ni sami, a neki, ipak, dozvoljavaju neke „blaže“ riječi ove vrste.
Ideja da različite obitelji imaju različita pravila je nešto s čim će većina roditelja biti upoznata, ali djetetu može biti izazovno prvi put obraditi tu informaciju. Razgovor o tome s djecom može im pomoći da srede svoje osjećaje i misli u vezi s ovim, s razlikama u pravilima. To je također sjajna prilika za roditelje da saznaju što točno njihovo dijete misli i osjeća.
Razgovor može početi tako da pitaš dijete što bi učinilo da čuje takve riječi, a zatim nastaviti govoriti o tome nakon odgovora. Uvijek je dobro dijete pitati što misli prije nego što započne „predavanje“ odnosno tvoj razgovor s njima. Na taj način možeš dobiti toliko dobrih informacija o načinu na koji razmišljaju.
Možda tvoje dijete misli da je nepravedno tražiti od njega da ne smije izgovoriti neku riječ, a možda misle da su druga djeca zbog izgovaranja nepristojna. Kad čuješ što dijete ima za reći o riječima zabranjenima u obitelji, to ti može pomoći u objašnjavanju zašto neka djeca smiju koristiti neke riječi, a druga ne. Ovo objašnjenje, baš kao i pravila kućanstva, različito je za svaku obitelj, ali može doći do stvarnih komplikacija kada se temelji na osudi ili kritici drugih obitelji.
Umjesto da djetetu govoriš da je loše to što neka obitelj izgovara i dopušta takve riječi, pokušaj djetetu to predstaviti na način da su neke obitelji drukčije od njegove. Možeš, na primjer, reći nešto poput: „Ako se želiš igrati s djecom koja govore na taj način, to je u redu, ali uvijek možeš otići ako se ne osjećaš ugodno. Važno je znati da to što izgovaraju te riječi ne znači da su loši ljudi, ali mi odlučujemo da to ne govorimo kod kuće ili da ih sami ne koristimo dok ne odrasteš i ne možeš sam izabrati.
Velike su šanse da će ta djeca isprobati te izbore mnogo prije odrasle dobi. Velika je šansa da će i tvoje dijete isprobati to, čak i ako su kod vas pravila drukčija i ne dopuštate takve riječ. Djeca se ne ponašaju u društvu svojih vršnjaka na isti način na koji se ponašaju u društvu svojih roditelja. To je prilično univerzalna pojava, koja govori o nekim od najvažnijih iskustava djetinjstva, bila ona dobra ili loša.
Kako djetetu objasniti vulgarnost
Objasni kućna pravila: Djeca možda čuju različite riječi na igralištu, ali to ne znači da pravila moraju biti dvosmislena. Podsjeti ih što se od njih očekuje.
Susrest će se s različitim pravilima: Svako kućanstvo je drugačije, kako u sastavu obitelji tako i u obiteljskim pravilima.
Pitaj ih što misle: Ako pitaš dijete što misli o takvoj vrsti jezika, to ti može otkriti koliko im je s tim riječima ugodno ili neugodno, te što misle, je li to ispravno. U protivnom bi im cijeli razgovor mogao biti neugodan.
Utvrdite pravila: Bez obzira na to hoće li djeca čuti ove riječi od svojih vršnjaka i bez obzira na to što dobri ljudi mogu koristiti te riječi, obitelj ima vlastita očekivanja o ispravnom ponašanju. I od tog ne morate odstupiti.
