Psuješ ili ne, rijetko ili često, skrivaš to od djece ili ne - puno je opcija, a svatko odlučuje za sebe. Ako je tvoja odluka da nećeš dopustiti da ti psovka baš nikad ne izleti iz usta pred djetetom, onda razmisli o ovom...
Svi smo to doživjeli — izleti nam neka riječ pred djecom, a onda se pitamo jesmo li ih upravo naučili psovkama i hoće li to sad pokupiti od nas. Neki roditelji otvoreno psuju, drugi to izbjegavaju po svaku cijenu. No gdje je zapravo granica i kakav utjecaj psovanje ima na djecu? Licencirana psihoterapeutkinja i mama, Colette Brown, te stručnjakinja za roditeljstvo, dr. Deborah Gilboa, objašnjavaju zašto nije nužno problem u samim psovkama — već u tome kada i kako ih djeca čuju.
'Simpatična' prva psovka
Psihoterapeutkinja Colette Brown sjeća se trenutka kad je prvi put čula svoju 10-godišnju kćer kako izgovara “onu riječ na F”. Bila je istovremeno šokirana i – pomalo očarana. Kći joj je, s pravom, rekla: “Mama, ali ti stalno psuješ!”
Danas joj je kći tinejdžerica i dodaje da to nije bio prvi put da je opsovala – samo prvi put da ju je mama čula.
Roditelji psuju – djeca upijaju
Sve više poznatih osoba otvoreno govori o tome da psuju pred djecom. No je li to u redu? “To ovisi. Ovisi o tome je li vama u redu da vaša djeca psuju?” odgovara dr. Deborah Gilboa.
Mala djeca (2–3 godine) imitiraju sve što čuju, pa tako i “zabavne riječi”. Ako nismo spremni da naše dijete izgovori psovku pred bakom ili učiteljicom, možda ju ne bismo trebali koristiti ni kod kuće.
Što okolina misli – i zašto to nije nevažno
Dok ljudi još mogu “oprostiti” psovku trogodišnjaku, kad opsuje dijete u osnovnoj školi – tada više ne sude roditeljima, već djetetu. Psovanje kod djece tada može djelovati kao znak nepoštovanja ili manjka kućnog odgoja, bez obzira na stvarnost.
Ipak, psovke mogu biti i nešto sasvim drugo - mogu biti znak da je dijete - pametno. Da, točno tako. Znanstvena istraživanja pokazala su vezu između sklonosti psovanju i osobina poput iskrenosti, kreativnosti i inteligencije. Ali ključ nije u tome da djeca nikad ne psuju ili da uvijek psuju – već da znaju kad to nije primjereno.
“Ne želim da moji sinovi nikada ne psuju – želim da znaju kada to ne smiju,” kaže Gilboa.
Pravila i kontekst
Kad dijete navrši oko 7 godina, može razumjeti impulse i počinje razlikovati kad je nešto prikladno. Tada je idealno vrijeme da razgovarate o tome kada su psovke “u redu” i kada nisu.
Gilboa svojoj djeci jasno kaže: “Ne smijete psovati pred odraslima ni pred mlađom djecom. Ljudi vas mogu krivo procijeniti.”
Što kad roditelji imaju različit odnos prema psovanju? Ako jedan roditelj psuje, a drugi ne, to može zbuniti djecu – ali i naučiti ih važnu lekciju: kontekst i sadržaj su bitni. Brown kaže da je njezin suprug bio “apsolutno protiv psovki”, dok je ona odrastala u okruženju gdje su psovke bile dio izražavanja. Njihova je kći s vremenom naučila razlikovati: jedno se kaže doma, drugo u javnosti.
Psovanje pred djecom nije nužno “zabranjeno” – ali zahtijeva promišljanje. Ako želiš da tvoje dijete bude empatično, pametno i prilagođeno okolini, pomozi mu da razumiju ne samo značenje riječi – nego i važnost trenutka kad ih (ne) izgovaraju.
