Djeca od dvije do pet godina ne bi trebala provoditi više od sat vremena pred televizijom ili nekim drugim ekranom, a bebe do 18 mjeseci ne bi uopće trebale gledati TV
Bebe do 18 mjeseci ne bi trebale biti nimalo izložene TV-u, mobitelu i ekranima općenito, objavila je u svojim novim smjernicama Američka akademija pedijatara.
Danas je teško odrediti koliko vremena dijete zapravo provodi pred ekranom kada smo okruženi s toliko izbora - mobitelima, televizijom, laptopima, tabletima... No posve je sigurno da maloj djeci izloženost slikama i ekranima šteti razvoju mozga.
Do sada se preporučivalo da djeca starija od dvije godine ne provode više od dva sata na dan pred televizijom. No sada su to smanjili i djeci od dvije do pet godina vrijeme pred ekranima trebalo bi biti ograničeno na sat vremena dnevno.
Ekrani razaraju vezu između djece i roditelja
Ekrani ne mogu i ne smiju biti dadilje, upozoravaju pedijatri. "Buka i aktivnost s ekrana ometaju dijete. Čak i kada beba ne gleda direktno u ekran, npr. dok majka doji na kauču i gleda TV, beba može biti izložena pretjeranoj stimulaciji svjetlima i zvukom što joj može prouzročiti probleme sa spavanjem i uznemiriti je. Najnegativnija stvar je što ekrani razaraju vezu između roditelja i djece", objasnila je dr. Yolanda Reid Chassiakos za CNN.
Televizija ometa djecu u igri i utječe na razvoj pažnje
"Kada majka doji, to je najvažnije vrijeme za zbližavanje. Što više kontakta licem-u-lice dijete ima s majkom i drugim odraslima, pogotovo kontakt očima, to će razvoj mozga biti bolji. Ako je roditeljska pažnja usmjerena na telefon ili televiziju, bebama nedostaje pažnje, a ako su konstantno zanemarene zbog digitalnih medija, djeca mogu razviti i probleme u ponašanju u budućnosti", dodala je dr. Chassiakos.
Roditelji bi trebali organizirati određeno vrijeme u danu bez digitalnih medija i potpuno se posvetiti interakciji s djetetom. Važno je i što gledaju, pa iako se svima crtići čine kao sasvim normalna pojava, stručnjaci kažu da je i to upitno.
Naučite dijete kako razlikovati televiziju i stvarnost
Mala djeca ne mogu razlučiti stvarnost od fiktivnih likova i ne mogu interpretirati brzu izmjenu slika poput starije djece. Za razliku od toga, kontakt licem u lice preko video poziva smatraju boljom opcijom. Na taj način dijete može razgovarati s bakom ili djedom te poslije i ponoviti što je čulo.
Roditelji su najbolji uzor
Roditelji trebaju imati na umu da su oni najbolji uzori i da njih djeca najviše imitiraju. Znači da bi oni trebali odložiti svoje mobitele, zatvoriti laptope i isključiti televiziju ako žele da djeca ne borave previše pred ekranima.
