„Reci oprosti.“ Zvuči kao logičan roditeljski korak kad dijete pogriješi, ali stručnjaci upozoravaju da ova navika zapravo može učiniti više štete nego koristi.
Dječje svađe, gurkanje, suze i nesuglasice, sve su to uobičajeni dijelovi odrastanja, pogotovo u situacijama poput rođendana, vrtića ili parkića. Kada dijete napravi nešto ružno drugom djetetu, mnogi roditelji posegnu za klasičnim: „Reci oprosti.“
No, iako ta rečenica dolazi iz dobre namjere, sve je više stručnjaka koji upozoravaju da prisiljavanje djece na ispriku, pogotovo kad nisu spremna može biti kontraproduktivno.
Zašto prisilne isprike ne djeluju?
„Isprika može biti odličan način da djeca poprave odnose, ali ako ih na to prisilimo, učimo ih potpuno pogrešne lekcije“, kaže Laura Markham, klinička psihologinja i autorica knjige Peaceful Parent, Happy Siblings.
Istraživanja pokazuju da prisilne isprike rijetko popravljaju odnose, čak i kod odraslih. Djeca koja još nisu emocionalno spremna priznati pogrešku osjećaju sram, što ih može samo dodatno uzrujati ili udaljiti.
Kada dijete kaže „oprosti“ jer to mora, a ne jer to zaista osjeća, često se događa da ni druga strana tu ispriku ne prihvati kao iskrenu. A time svi gube.
Što napraviti umjesto toga?
Pomozite djetetu da prepozna emocije druge osobe
Umjesto da ga tjerate da izusti ispriku, uputite ga prema suosjećanju: „Vidiš, Matej plače. Možemo mu pomoći? Možda da mu vratiš igračku ili pitaš je li u redu?“
Budite model ispravnog ponašanja
Ako ste prisutni, možete vi izraziti žaljenje: „Žao nam je, Luka je bio uzrujan i zaboravio je upotrijebiti riječi.“
Na taj način dijete vidi kako izgleda iskreno preuzimanje odgovornosti, ali bez srama i prisile.
Dajte djetetu prostor da se smiri
Ponekad iza agresivnog ponašanja stoje emocije koje dijete još ne zna regulirati. Umjesto kazne, ponudite mu predah i kasnije razgovarajte o tome što se dogodilo.
Učite ih kako popraviti odnose, ne samo kako se „izvući“
Kada je dijete spremno, možete ga pitati: „Kako misliš da se sada osjeća tvoje prijatelj/ica?“ „Što možemo učiniti da mu/joj bude bolje?“
Pokažite kako izgleda prava isprika
Djeca uče kroz primjer. Ako vi pogriješite, ispričajte se iskreno – ne zato što morate, već zato što to osjećate. Tako im dajete alat koji će koristiti cijeli život.
Poanta nije „ne učiti djecu da se ispričaju“ – nego kada i kako.
Isprika je važan dio svakog odnosa. No kad djecu tjeramo da je izgovaraju automatski, ona gubi svoju svrhu. Mnogo je važnije naučiti ih empatiji, odgovornosti i popravljanju odnosa i to na način koji zaista ima smisla.
