Kad si dijete, neke te stvari lako povrijede – nekad bez razloga, a nekad s razlogom. Kad ti nitko ne dođe na rođendan, to je itekako opravdan razlog…
Svaka mama zna kakve pripreme prethode svakom dječjem rođendanu. Treba odlučiti gdje ćeš slaviti, kako, koga ćeš pozvati, što ćeš odjenuti, što želiš za poklon… Nije to mala stvar niti za roditelje, a kamoli za djecu. Uzbuđenje zbog rođendana ne može se ni sa čim usporediti kad si u tim godinama u kojima je to sve tako jako bitno!
I zamisli samo da pozoveš djecu na rođendan svog djeteta, a nitko se ne pojavi. Kakva bi to tuga bila! Kakvo razočaranje. I to ono koje bi osjetilo i dijete, ali i roditelj. Od toga bi se bilo teško oporaviti…
A to se upravo dogodilo malenoj djevojčici iz Italije, iz okolice grada Cortona. Petogodišnja djevojčica Nora poslala je zajedno s mamom 35 pozivnica djeci da dođu na njen rođendan koji je bio dogovoren u igraonici. Deset roditelja javilo je da djeca ne mogu doći na rođendan, što je u reda, uvijek postoji mogućnost da su spriječeni.
Ali dok je Nora čekala svojih ostalih 25 prijatelja da dođu na rođendan… Čekala je. I nije dočekala. Jer baš nitko nije došao na rođendan. Možeš li uopće zamisliti kako se može osjećati to dijete?!
Njezina je mama, Stefania della Chiesa, na svom Facebook profilu objavila kasnije tekst koji je dirnuo mnoge roditelje.
„Prije nekog vremena čitala sam o djetetu koje nije pozvano na zabavu... E, pa moja kći je poslala 35 pozivnica, od kojih 10 nije moglo doći, ali što je s ostalih 25?“, pitala se mama, te hrabro i ponosno dodala:
„Jučer nisi uvijek plakala, imala si osmijeh na licu i oko na vratima s nadom da će netko doći... Dobila sam potvrdu kakva si mala, velika, jaka hrabra žena.“
Mama se zahvalila igraonici, čiji je vlasnik napravio sve kako bi se djevojčica zabavila, iako je bila sama. A mama je, što potpuno razumijemo, zaključila:
„Ne želim nikome da se nađe u istoj situaciji kao ti, to je sramotno i ponižavajuće.“
I u komentarima su mnogi izrazili žaljenje i odlučno posramili one koji nisu došli, odnosno njihove roditelje.
Bez riječi sam, žao mi je, sramite se… Tako su uglavnom glasili komentari. Jedna je komentatorica, očito bliska s obitelji, napisala: „Bravo, Nora, već si položila jedan važan životni ispit! Sretan ti rođendan!“
Jedna je žena napisala: „Zamišljam majke te djece možda, među vašim prijateljima, koje čitaju slične postove i negoduju... A onda se još gore ponašaju! Jadni su to ljudi.“
I mi smo bez riječi. Jer svatko od nas će istoga trena pomisliti kako bi se njegovo dijete osjećalo da mu baš nitko ne dođe na rođendan… Ma kako bismo se mi, odrasle i zrele osobe, osjećale da priredimo zabavu i nitko nam ne dođe? Loše. Dakle, djeci može biti samo još gore.
Nadam se da će malena Nora ubrzo ovo zaboraviti ili da će joj nešto zaliječiti rane…
