Udruga SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću uputila je nadležnim institucijama i javnosti otvoreno pismo u kojem kritiziraju nove epidemiološke mjere za ustanove ranog i predškolskog odgoja.
Njihovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti.
"Nakon više od godine dana javnog ukazivanja na nerazumijevanje i zanemarivanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje se na razne načine kontinuirano događa u Republici Hrvatskoj, nakon naznaka da su nadležni razumjeli potrebu i obvezu sagledavanja svih specifičnosti razvojnih uzrasta i rada s djecom rane i predškolske dobi, još smo jednom suočeni s potpunim preskakanjem prve stepenice institucionalnog odgoja i obrazovanja.
Jučer, četvrtak 26. kolovoza 2021. godine, Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao je nove Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolske ustanove kojima je osigurana mogućnost zbrinjavanja djece rane i predškolske dobi te učenika koji pohađaju razrednu nastavu, od kojih veći dio ne smatramo provedivim na način iza kojega bismo mogli profesionalno stajati a niti smo u mogućnosti preuzeti odgovornost za sigurnost djece tj. njihovo zdravlje u mjeri koju smatramo dostatnom. Potpuno smo isto pisali u svibnju 2020., kada smo obrazložili, profesionalno i iskustveno argumentirali razloge takvog promišljanja, tražeći da se upute za rad predškolskih ustanova propišu zasebno u odnosu na školske ustanove, uz uvažavanje svih specifičnosti odgojno – obrazovnih procesa koji se u dječjim vrtićima provode.
Nažalost, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne nalaze potrebnim uvažiti mišljenje struke, uvažiti razvojne specifičnosti djece različite dobi, već ponovno u potpuno iste rečenice i potpuno iste epidemiološke mjere stavljaju dijete jasličke dobi i dijete u primjerice četvrtom razredu osnovne škole.
Još jednom valja istaknuti kako je jedna od specifičnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja upravo činjenica da se isti ostvaruje u situacijama fizičke i socijalne blizine, a ne distance. Štoviše, i sama njega smatra se dijelom odgojno-obrazovnog procesa u kojemu odgajatelj upravo u izravnoj interakciji s djetetom ostvaruje emocionalnu prisnost i povezanost. Fizička i socijalna blizina djece međusobno te djece s odgojiteljem osnove su ne samo kvalitete odgojno-obrazovnog procesa nego i osjećaja bazične sigurnosti djece što nerijetko uključuje i zagrljaj. U tom smislu, inzistiranje na fizičkoj i socijalnoj udaljenosti moglo bi i evidentno već ima, nepovoljan utjecaj na razvoj djece, a možda izazvati i neke ozbiljnije psihičke te emocionalne posljedice. To se posebno odnosi na mlađu i osjetljiviju djecu.
Promjena u odnosu na prethodno propisane upute za rad jest da se više ne spominje maksimalan broj djece u skupini, ali se i dalje govori o distanci, odnosno fizičkom udaljavanju djece međusobno, odgojitelja i djece kao i odgojitelja u kolektivu. Uputa sadržava i niz preporuka koje se ne tiču izravno odgojno-obrazovnog rada nego higijensko-zaštitnih mjera, koje su, ponajprije zbog prostornih, tehničkih i kadrovskih uvjeta u vrtiću - teško provedive. Ponovit ćemo, mnoge prostorije u kojima djeca borave nemaju direktan izlaz na balkone, terase ili u dvorišta. Također, većina prostorija ima toalet uz samu prostoriju, bez prozora i mogućnosti provjetravanja.
U uvjetima u kojima jedan odgojitelj radi s 18 djece jasličke dobi, nije jasno ni kako ni tko će vršiti dezinfekciju tog prostora i toaleta. Prolazak kroz zajedničke prostore u uputama se ograničava, zahtijeva se da bude što kraći i što rjeđi, iako je neminovan, budući da u većini slučajeva hodnici služe kao dječje garderobe, i jedini su put prema dvorištu ili izlasku iz ustanove. Nije zanemariva ni činjenica da u većem broju slučajeva jednu kupaonicu dijele dvije pa i više odgojnih skupina.
U Uputi se ponovo navode tzv. 'odstupanja' koja se mogu pojaviti u odnosu na očekivana ponašanja djece. Takva kvalifikacija odražava nerazumijevanje osnovnih razvojnih značajki djece rane i predškolske dobi kao i suštine odgojno-obrazovnog rada odgajatelja. Naime, kako smo to pisali i prošle godine u svibnju, osnovne značajke djece nisu nesposobnost razumijevanja uputa, nespretnost niti nedoraslost, kako se to u uputama opet opisuje, nego su to njihova znatiželja, inicijativa, istraživački duh, potreba za kretanjem, interakcijom s fizičkim i socijalnim okruženjem iz kojih mi deriviramo svoju profesionalnu ulogu. Pridržavajući se Upute, značilo bi odstupiti od svega onoga što smo dosad smatrali glavnim alatom naše profesije.
Baš kao i u svibnju 2020., Uputa već unaprijed predmnijeva odstupanja od preporuka koje ona sama navodi, što prilično jasno implicira njihovu neizvedivost. Samim time, svjedoči o tome da se odgovornost za ishod pokušava prebaciti na onoga koji te preporuke treba provesti u praksu. Tu odgovornost, očito, trebaju preuzeti roditelji i djelatnici vrtića, koji o samoj epidemiološkoj problematici nemaju dostatna znanja na kojima bi mogli temeljiti donošenje ozbiljnih i odgovornih odluka. Drugim riječima, od djelatnika vrtića se traži djelovanje u zoni krajnje nepoznatog i nesigurnog, a kako su svjesni mogućih opasnosti, da toj opasnosti isto tako svjesno izlažu djecu i njihove obitelji kao i sebe same.
Sažmemo li, opet smo stavljeni u situaciju u kojoj se od nas traži da organiziramo odgojno-obrazovni rad u vrtiću na način koji u mnogo čemu kolidira s našim poznavanjem struke, našom profesionalnom odgovornošću našim realnim kapacitetima. Uvjereni smo da bi se određeni dio ovog problema izbjegao da je u sastavljanju Upute sudjelovala naša struka a koliko nam je poznato, to nije bio slučaj. Isto tako, od nas se traži za zadovoljimo higijenske standarde za koje nemamo prostorno-materijalne, kadrovske a niti sanitarne uvjete. I napokon, od nas se traži da preuzmemo odgovornost za zdravlje i sigurnost djece uz Upute koje su nejasne i kontradiktorne tj. da sami donosimo odluke o područjima o kojima ne znamo dovoljno jer izlaze iz okvira naše stručne osposobljenosti.
Slijedom svega navedenog, izražavamo oštro negodovanje zbog ovakvog odnosa prema ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i djeci rane i predškolske dobi, te zahtijevamo hitno donošenje epidemioloških uputa za rad predškolskih ustanova koje će uvažiti sve specifičnosti ove prve stepenice odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj".
