Možda najčešće pitanje koje si postavljaju roditelji je zašto ih djeca ne slušaju?! Svi želimo da nas čuju i poslušaju. I upravo je zato svaki savjet dobrodošao, a mi ih donosimo 6.
Stoput si mu rekla da podigne prljave čarape s poda i odnese ih u kupaonicu – ali ništa se ne događa. Već si deset puta rekla da moraju pospremiti svoju sobu – a još uvijek nemaš želju niti ući u nju. Pa dobro, kako da te čuju i kako da te poslušaju i što radiš pogrešno?! To su pitanja koja muče vjerojatno svakog roditelja. I ne samo muče, nego izluđuju.
Svi mi zaglibimo otprilike na istim mjestima, pa kad nas ne čuju nakon tri, četiri puta, onda odlučimo povisiti ton i onda ludimo zašto nas niti tako ne čuju i… I onda na kraju jednostavno ludimo. A ponekad je dovoljno samo malo prilagoditi svoj, hm, način izričaja, pa da nas, ipak, čuju i poslušaju.
6 savjeta uz koje bi te dijete moglo poslušati
1. Oči u oči
Da, kad trebaš da te čuje, često vikneš iz druge sobe što treba napraviti, pa dok dođeš do djeteta, prođe još neko vrijeme, pa se onda čudiš zašto te nije poslušao/la. Kad djetetu želiš nešto važno reći, kad želiš da te čuje, onda moraš biti ispred djeteta. Kao kad želiš da te netko od odraslih čuje, kad imaš nešto važno za reći – nećeš sigurno to viknuti s drugog kraja stana. Kao što ni sastanke na poslu ne održavaš vikanjem iz ureda u ured.
Stani pred dijete, spusti se tako da tvoje oči budu u ravnini s djetetovima, pa mu tada reci što trebaš. I to učini jasno, razgovjetno i bez suvišnih riječi. Na ovaj će način tvoje riječi ostaviti puno veći dojam.
2. Pozitiva umjesto negative
Djeca ne vole „ne“. I možeš li ih kriviti? Nitko ne voli „ne“. Umjesto da ti netko kaže „Sad ne smiješ piti kavu.“ Bit će ti draže čuti „Možemo malo kasnije popiti kavu.“
Ista je stvar s djecom. Umjesto da vikneš „Ne skači po krevetu!“, možeš probati s „Hej, hajde da nam obje noge budu na podu.“ To ne potiče samo postavljanje jasnih granica, nego potiče suradnju.
3. Skrati, pozlati!
Dugačka, opširna obrazloženja svake molbe, svakog pravila nemaju smisla kad su djeca u pitanju. Neka tvoje upute budu kratke i slatke. Odnosno kako kaže narodna poslovica – skrati, pozlati! Umjesto da počneš svoj traktat o blatu, čišćenju, čistoći, i higijeni, puno je učinkovitije da jednostavno kažeš „Cipele ostavi pored vrata.“ Djeca puno bolje reagiraju na ovakve koncizne, jasne upute.
4. Zahvalnost prije akcije
Ako trebaš da ti dijete nešto napravi, pokušaj unaprijed iskazati zahvalnost. Na primjer: „Hvala ti što ćeš mi pomoći postaviti stol.“ To je zapravo mali trik, koji bi mogao upaliti i na odraslim osobama, ali na djecu posebno dobro djeluje. Ova zahvalnost unaprijed, prije nego se neka akcija odigrala, je neka vrsta motivacije.
5. Ljubazan zahtjev
Voliš li ti da ti netko daje ultimatume i naređuje kao kakav policajac? Ne. Ne vole to ni djeca. Mi znamo da je nekad nužno nešto narediti, ali moramo to nekako sasvim drukčije upakirati. Ponašaj se prema djetetu kao što bi prema nekom sebi ravnom. Umjesto da izvikuješ naredbe, pokušaj dijete ljubazno zamoliti. Iako misliš da to neće uroditi plodom, možda ćeš se iznenaditi.
6. Rutina je važna
Djeca vole rutinu. Posloži im kroz dan aktivnosti, obroke, vrijeme spavanja. Tako je lakše izbjeći otpor i prijeći iz jedne aktivnosti u drugu. Kad dijete zna što očekivati, manja je mogućnost da će odbiti suradnju.
