Stoljetna misterija zašto bebe ritaju svoje mame u utrobi konačno je riješena, prema novoj recenziranoj studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Misterij zašto se bebe ritaju u maternici konačno su riješili znanstvenici koji kažu da to pomaže njihovom razvoju. Navodno nasumični pokreti potiču razvoj senzomotornog sustava i vještina poput koordinacije oko-ruka, otkriva novo istraživanje.
Odmah od rođenja, pa čak i prije, dojenčad se počinje ritati, migoljiti i kretati naizgled bez cilja ili vanjske stimulacije. Udarac nogom može nositi silu veću od 4 kg i stoljećima je zbunjivao znanstvenike. Sada model pokazuje da pomaže djetetu da nauči kontrolirati svoje tijelo.
Japanski tim kombinirao je detaljno snimanje pokreta novorođenčadi i dojenčadi s računalnim modelom mišićno-koštanog sustava. Omogućio im je analizu komunikacije između mišića i osjeta u cijelom tijelu.
Zašto je važno brojanje bebinih pokreta u trbuhu?
Pronašli su obrasce mišićne interakcije koji se razvijaju na temelju nasumičnog istraživačkog ponašanja beba. Kasnije im je to pomoglo u izvođenju uzastopnih pokreta.
Ovo otkriće ima implikacije na medicinska stanja i baca novo svjetlo na mnoštvo poremećaja. Oni variraju od grčeva i spazama do multiple skleroze, ozljede leđne moždine, bolesti motoričkih neurona pa čak i cerebralne paralize. Stotine neurona koji kontroliraju svaki mišić sinkronizirane su u fetusu kako bi stvorile snažne kontrakcije koje aktiviraju "senzore".
Bolje razumijevanje razvoja senzomotornog sustava moglo bi dovesti do ranijih dijagnoza - i učinkovitijih tretmana. Trenutno postoji ograničeno znanje o tome kako bebe uče pomicati svoje tijelo.
Dr. Hoshinori Kanazawa, sa Sveučilišta u Tokiju i koautor studije, rekao je: "Prethodna istraživanja senzomotoričkog razvoja bila su usredotočena na kinematička svojstva, mišićne aktivnosti koje uzrokuju pokrete u zglobu ili dijelu tijela. Međutim, naša studija bila je usredotočena na aktivnost mišića i senzorne ulazne signale za cijelo tijelo", rekao je koautor studije dr. Hoshinori Kanazawa sa Sveučilišta u Tokiju.
"Kombinacijom mišićno-koštanog modela i neuroznanstvene metode otkrili smo da spontani pokreti, za koje se čini da nemaju eksplicitnu zadaću ili svrhu, pridonose koordiniranom senzomotornom razvoju", dodao je.
Nalazi se temelje na snimanju pokreta zglobova 12 zdrave novorođenčadi mlađe od 10 dana i 10 male dojenčadi u dobi od oko tri mjeseca.
Dr. Kanazawa je dodao: “Iznenadili smo se tijekom spontanog kretanja, pokreti dojenčadi su ‘lutali’ i slijedili su razne senzomotorne interakcije. Ovaj fenomen smo nazvali 'senzomotoričko lutanje'. Općenito se pretpostavljalo da razvoj senzomotornog sustava općenito ovisi o pojavi ponovljenih senzomotoričkih interakcija, što znači da što više radite istu radnju to je vjerojatnije da ćete je naučiti i zapamtiti.
"Naši rezultati impliciraju da dojenčad razvija vlastiti senzomotorni sustav na temelju istraživačkog ponašanja ili znatiželje, tako da ne ponavljaju samo istu radnju već niz radnji. Osim toga, naša otkrića pružaju konceptualnu vezu između ranih spontanih pokreta i spontane neuronske aktivnosti", ističe dr. Kanazawa, a prenosi NewYork Post.
Najnoviji rezultati podupiru teoriju da novorođenčad i dojenčad mogu steći vještine koordinacije kroz spontane pokrete cijelog tijela bez izričite svrhe ili zadatka.
"Moj cilj je razumjeti temeljne mehanizme ranog motoričkog razvoja i pronaći znanja koja će pomoći u promicanju razvoja beba", napomenuo je.
Većina trudnica počinje osjećati pokrete bebe između 16. i 24. tjedna, a opisuju ih kao udarce, lepršanje, zamahe ili kotrljanje. Studija je objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences.
