Nerezanje pupčane vrpce i ostavljanje djeteta povezanog s posteljicom nekoliko dana nakon poroda, dio je takozvanog 'Lotus porođaja' koji postaje sve popularniji. Evo što trebate znati o trendu koji potječe od drevnog porođajnog rituala u nekim tradicijama
Sve više roditelja traži 'Lotus porođaj', koji je dio drevnog porođajnog rituala u nekim tradicijama, a uključuje ostavljanje posteljice pričvršćene za pupčanu vrpcu - a time i vašu bebu - dok se pupkovina ne spusti prirodno. Ako smatrate da je ovo dosta nepraktično, vjerojatno ste u pravu: Ovakav scenarij obuhvaća nošenje posteljice s bebom tijekom svakog hranjenja, promjene pelena i spavanja, a to može trajati od 3 do 10 dana.
No, neki roditelji čvrsto vjeruju da ova praksa može pružiti dodatne hranjive tvari za bebu i olakšati prijelaz iz maternice u svijet. A tu su i istraživanja koja pokazuju da držanje pupkovine pričvršćene bar neko vrijeme nakon rođenja (bar oko 15 minuta) može imati zdravstvene prednosti za bebu.
Prednosti odgođenog rezanja pupkovine (od 4 minute do prestanka pulsiranja)
Svjetska zdravstvena organizacija dala je smjernice o kasnijem podvezivanju pupkovine: "Ne postoji rutinska praksa koja opravdava odvajanje majke od djeteta" te: "Odgođeno ili izostalo rezanje pupkovine fiziološki su postupci, rano rezanje predstavlja invazivni postupak koji treba biti opravdan”, kojih bi se primalje trebale pridržavati, a u nekim izvanrednim situacijama, kao što je hitna reanimacija, pupkovina će se morati klemati rano.
"Nakon rođenja djeteta pupkovina nastavlja pulsirati. Vrijeme koje je potrebno da pupkovina prestane pulsirati se individualno razlikuje, može trajati i više od pet minuta. Neprerezana pupkovina djetetu pruža dodatni kisik dok se srce i pluća prilagođavaju promjeni disanja, od onog u vodenom okruženju putem kojeg je dobivalo hranu iz majčina krvotoka, na okruženje u kojem se pluća moraju širiti i početi udisati zrak. Dok pupkovina još pulsira novorođenče bi trebalo biti na majčinu trbuhu ili u njenom naručju dok oboje prolaze najduhovnije promjene u svojim životima. Do rezanja pupkovine, to je posljednja veza majčina tijela s djetetom. Fiziološki prvo bi se trebalo dogoditi rođenje, kontakt majke s djetetom i tek onda rađanje posteljice. Ranim klemanjem pupkovine (od 0-30 sekundi) novorođenče ostaje bez 54-160 ml krvi, a povećan je i rizik od anemije u djetinjstvu. Ako se pupkovina klema kasnije (od 4 minute do prestanka pulsiranja) dolazi do transfuzije krvi prema djetetu sa stvaranjem depozita oko 50 mg željeza, što prevenira kasnije anemije", piše Erika Spirić iz Hrvatske udruge za promicanje primaljstva.
Rizici trenda 'Lotus porođaja'
No, trend 'Lotus porođaja' nije bez rizika. "Mislim da sve u trudnoći može biti i rizično i korisno. Razumijem psihosocijalne aspekte, ali mislim da postoje rizici koji su nezanemarivi. Posteljica sama, nakon što se odvoji, postaje mrtvo tkivo. Budući da ima krvi u njoj, ima i bakterija. U osnovi, beba zapravo nosi sa sobom komad mrtvog dijela tkiva koji ima bakterije na sebi", rekao je ginekolog Michael Cackovic. A, posljedica toga bilo bi dovesti bebu u opasnost od infekcije.
Dr. Cackovic, koji nije imao pacijentice koje traže takav porod, ali očekuje da će uskoro imati, također upozorava da neki čimbenici rizika (uključujući spolno prenosive bolesti, duge porode i povijest pušenja) to čine još nesigurnijim. "Postoji vrlo malo pacijentica koje imaju manji rizik od bakterija u posteljici", kaže on.
Ova vrsta porođaja, tradicija je u nekim kulturama, trenutno je sve više tražena. "Ovo je bilo traženo još 2008. godine u Velikoj Britaniji, a stručnjaci iz Royal College of Obstetrics and Gynecologists tada su ustvrdili da je posteljica sklona infekciji jer sadrži krv te jer posteljica nema cirkulaciju i zapravo je dio mrtvog tkiva", kaže dr. Cackovic.
Zaključak: Stručnjaci sugeriraju da prednosti ne nadilaze rizike - i možda je pametno pričekati dok ne bude više dostupnih istraživanja o metodi prije nego što eksperimentirate s njom.
Inače, za posteljicu je vezan niz zanimljivih običaja:
- Zapadne civilizacije su je najčešće spaljivale
- Maori (Novi Zeland) je spaljuju, čime simbolički jačaju vezu ljudi s majkom zemljom
- U Kambodži i Kostariki paljenjem posteljice osiguravaju zdravlje majke i novorođenčeta
- Pleme Aymara u Boliviji u slučaju smrti rodilje spaljuje posteljicu na tajnom mjestu čime sprečavaju da majčin duh dođe po svoje novorođenče
- Neke kulture smatraju da je placenta (bila) živa i da je s novorođenčetom u srodstvu
- U Nepalu je smatraju djetetovim prijateljem, u Maleziji starijim bratom, a u Nigeriji umrlim blizancem radi čega organiziraju ukop
- Domoroci na Havajima je smatraju dijelom novorođenčeta te je stavljaju u zemlju u koju posade biljku koja raste usporedno s djetetom
- U nekim se kulturama posteljica jede
- U novije doba sve više obitelji u svijetu želi zadržati posteljicu nakon porođaja. Najčešće je zakopaju u vrtu kako bi oplodili zemlju. Postoje situacije i u kojima se posteljica suši i konzumira nakon porođaja zbog smanjenja krvarenja i poboljšanja laktacije, smanjenja depresije i slično (pripremila Barbara Finderle)
