Čini ti se da je jedno tvoje dijete ipak izazovnije od drugih? Da češće upada u nevolje? A onda sličan problem vidiš i kod prijateljice… Postoji razlog za to.
Ako razmisliš malo o svojoj djeci i djeci svojih prijateljica, poznanika, obitelji – možda uočiš određeni uzorak: jedan brat ili sestra uvijek upada u veće probleme od ostalih. Donose opomene iz škole, šalju ih kući s kampa zbog nepriličnog ponašanja, a već razmišljaš hoće li kao tinejdžeri imati problem sa zakonom... Osim što kod drugih vidiš da je priča slična – jedno dijete „naopako“, a svi drugi kako treba, možda uočiš još jedan uzorak.
Naime, tijekom istraživanja pokazalo se da bi redoslijed rođenja mogao igrati značajnu ulogu u tome zašto neka djeca imaju višu stopu delinkvencije od druge. Znanstvenici su nedavno revidirali jedno ranije istraživanje i tako ustanovili da drugorođena djeca imaju značajno veću vjerojatnost da će upasti u nevolje nego njihova starija ili mlađa braća i sestre, bez obzira na to koliko je velika obitelj.
U sklopu istraživanja proučavali su tisuće djece iz Danske i Floride kako bi otkrili ima li redoslijed rođenja ikakav utjecaj na vjerojatnost da će se dijete, odnosno osoba kasnije, upustiti u probleme u školi, maloljetničku delinkvenciju ili kriminal kasnije u životu. Koristili su podatke od prvo dvoje djece u obiteljima s dvoje ili više djece (braća i sestre su morali imati iste majke i oca, a blizanci su bili isključeni) i usredotočili su se na obitelji u kojima je drugo rođeno dijete bio dječak (budući da su dječaci tinejdžeri češće u nevolji nego djevojčice).
Rezultati istraživanja pokazali su da su drugorođeni dječaci iz studije češće u sukobu s autoritetom nego prvorođeni dječaci. Tendencija da drugorođeni subjekti stvaraju probleme bila je izraženija među parovima braće nego kada je u pitanju sestra. Istraživanje također tvrdi da su usprkos brojnim razlikama između Danske i Floride, učinci redoslijeda rođenja nevjerojatno slični na obje lokacije.
Pa što bi, ako išta, moglo objasniti ovu navodnu razliku između prvorođenih dječaka i drugorođenih dječaka? I zašto su im roditelji krivi? No, dobro, ovo je šala, ali sigurni smo da nekako ipak roditelji na kraju budu krivi…
U studiji piše ovako: “Razlike u roditeljskoj pažnji smatramo mogućim čimbenikom koji doprinosi razlikama u delinkvenciji među redoslijedom rođenja.”
Eto, sad znaš.
Sve se vraća na da prvorođena djeca dobivaju svu pažnju svojih roditelja, dok drugorođena djeca izmiču radarima i to dobro iskorištavaju. Znanstvenici također nagađaju o još jednom mogućem faktoru. Naime, prvorođeno dijete ima za uzore odrasle ljude - roditelje. A druga, kasnije rođena djeca, imaju uzore koji mogu biti ček i dvogodišnjaci, odnosno, njihova starija braća i sestre.
Naravno, nitko ne bi trebao svoje ponašanje prilagođavati prema dvogodišnjacima. Jer to znači da će u trgovini početi vrištati zato što nema ljubičaste kutije keksa, nego imaju samo zelenu.
Naravno, ovo je samo jedna od studija u kojoj su pogreške sasvim moguće i očekivane. No, dobro dođe kao povod za zafrkavanje drugorođenih, zar ne?
