Ponekad dijete razvije odnos koji prelazi granicu zdravog prijateljstva. Stručnjaci takve odnose nazivaju toksičnima i važno ih je znati prepoznati na vrijeme.
Nije neobično da roditelji ne budu oduševljeni svakim prijateljem svog djeteta. Djeca trebaju prostor za istraživanje različitih osobnosti i odnosa – čak i onih koji možda ne odgovaraju našim vrijednostima. No, postoji razlika između „nije mi simpatičan“ i „ovo prijateljstvo šteti mom djetetu“.
Ponekad dijete razvije odnos koji prelazi granicu zdravog prijateljstva. Stručnjaci takve odnose nazivaju toksičnima i važno ih je znati prepoznati na vrijeme.
Što je toksično prijateljstvo i kako ga prepoznati?
Prema riječima Emily Zeller, bračne i obiteljske terapeutkinje, toksičan prijatelj je netko tko dosljedno crpi, manipulira ili emocionalno šteti djetetu, piše Parents. To može biti kroz riječi, ponašanje ili čak kroz ono što se ne izgovori, ali se osjeti.
Zeller navodi nekoliko čestih znakova:
- Negativnost: vrijeđanje, ismijavanje, spuštanje samopouzdanja
- Kontrola i posesivnost: određivanje s kim smije provoditi vrijeme
- Drama i manipulacija: ucjene, ogovaranje, testiranje lojalnosti
- Jednostranost: uvijek uzimaju, rijetko daju
- Vršnjački pritisak: poticanje na rizična ponašanja poput izostanaka iz škole, laži ili neprimjerenog ponašanja
Kako znati da nešto nije u redu?
Djeca često ne znaju imenovati što ih točno smeta. No, kako objašnjava terapeutkinja Cheryl Groskopf, njihovo ponašanje i raspoloženje mogu govoriti umjesto njih.
Obratite pažnju ako:
- Dijete postaje povučeno, nervozno ili se distancira od obitelji i starih prijatelja
- Nakon druženja s određenim prijateljem djeluje iscrpljeno, ljutito ili tužno
- Izbjegava govoriti o tom prijatelju ili ga previše brani
Kako razgovarati s djetetom o toksičnom prijateljstvu
Umjesto da direktno osudiš prijatelja, pristupi razgovoru s dozom znatiželje, a ne osude. Groskopf savjetuje da izbjegneš "punu roditeljsku paljbu" jer to dijete može samo dodatno gurnuti prema toj osobi.
Pokušaj s pitanjima poput:
- „Osjećaš li se kao da smiješ biti potpuno svoj s njim/njom?“
- „Što se dogodi ako se ne složite, smiješ li reći svoje mišljenje?“
- „Kako se osjećaš kad si s tom osobom? Smireno, napeto...?“
Cilj nije da označiš prijatelja kao „lošeg“, već da pomogneš djetetu prepoznati vlastite osjećaje i granice.
Što ako dijete ne vidi problem?
Možda će tvoje dijete braniti prijatelja i neće prepoznati štetne obrasce. U tom slučaju, pokušaj:
- Postavljati otvorena pitanja: „Kako se osjećaš nakon druženja?“
- Podijeli svoja zapažanja, ali bez optuživanja: „Primijetila sam da si često tužan nakon što ste zajedno, jesi li i ti to osjetio?“
- Pokazivati primjerima što znači zdravo prijateljstvo, međusobno poštovanje, iskrenost, podrška
- Izravna zabrana najčešće izaziva kontraefekt – otpor i tajnovitost.
Što ako je moje dijete toksično?
Ponekad nije drugo dijete problem nego tvoje. I to ne znači da si podbacila kao roditelj.
„Ako je tvoje dijete ono koje šteti, to ne znači da je loše već da tek uči kako se nositi s emocijama i odnosima,“ objašnjava Groskopf.
Važno je razgovarati bez srama i optuživanja:
„Primijetila sam da si često grub prema tom prijatelju. Znaš li zašto se tako osjećaš?“ Iza takvog ponašanja često stoji nesigurnost, strah ili potreba za kontrolom ne zla namjera.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako su promjene u ponašanju izražene, a prijateljstvo i dalje traje unatoč tvojim pokušajima pomoći, vrijeme je da se obratiš stručnjaku.
Prema Zeller, potraži pomoć ako:
- Dijete izražava beznađe ili povlačenje
- Pojavljuju se znakovi depresije, samoozljeđivanja ili ozbiljne tjeskobe
- Postoji pritisak na rizična ponašanja (droga, nasilje, seksualizirano ponašanje)
- Dijete ne uspijeva postaviti granice, čak i kad to želi
Psiholog, pedagog ili obiteljski terapeut može pomoći djetetu da prepozna dinamiku odnosa i stekne alate za zaštitu vlastitog emocionalnog prostora.
