Kad izgubimo nekog kog volimo, a posebno nekog tko je cijeli naš svijet, onda nam male geste, dokazi da nas netko vidi i tu je za nas, jako puno znače.
U svijetu jednog djeteta – u svijetu svakog djeteta – najvažniji ljudi su, bez iznimke, roditelji. Postoje situacije u kojima ih mora zamijeniti netko drugi, ali u idealnim uvjetima roditelji su bez premca. U nekom trenutku u život djeteta počinju ulaziti drugi ljudi, koji postaju itekako važni djetetu. Učitelj ili učiteljica važne su osobe svakom djetetu i svaka gesta s te strane djetetu puno znači.
Učiteljica Alice Yates (@missaliceinteacherland) vrlo dobro zna što znači svaka njezina lijepa gesta za djecu kojima je učiteljica. Posebno u nekim prilikama koje nisu svakidašnje. U svom je videu podijelila nešto što je u potpunosti promijenilo njezin razred i sigurno će ostaviti lijepa sjećanja svim učenicima.
Naime, kad je nedavno primijetila da jedna njezina učenica dolazi nepočešljane i neuredne kose, znala je da to ima itekako veze s tim što je djevojčica ostala bez roditelja nedavno. Učiteljica Yates je tada uzela stvar u svoje ruke – nabavila je češalj i gumice za kosu i svakog je dana ujutro najprije napravila frizuru toj djevojčici.
Očekivano, taj simpatični čin nije prošao nezapaženo, pa su i ostale djevojčice iz razreda htjele da im učiteljica napravi frizuru. Tako su došle do novog trenda koji će učenicima, sigurni smo, jednog dana biti divne uspomene.
„Sada za vrijeme doručka čavrljamo dok im radim frizure! Ovo vrijeme ne bih mijenjala ni za što. Pomoglo nam je da se sve toliko zbližimo", napisala je Yates na svom videu.
Ipak, nije otpočetka bila baš potpuno sigurna u to što čini, jer bi se vrlo lako moglo dogoditi da se neki roditelj ne složi s tim, ali kad je počela dobivati poruke zahvalnosti, shvatila je da je na dobrom putu.
„Bila sam malo nervozna jer bi neki roditelji mogli krivo shvatiti to što friziram njihovu djecu, ali onda sam dobila ovu poruku: 'Upravo sam se čula i vidjela na FaceTime s [ime učenice] i vidjela sam njenu kosu. Bila je preslatka. Hvala Vam što ste bili jako dragi prema mojoj djevojčici dok sam odsutna. Ne znam čak ni kako je izgledala njena kosa kad je ušla."
Yates je usput rekla više o tome zašto cijeni osobne interakcije sa svojim studentima.
„Volim biti učiteljica kakva je meni bila potrebna dok sam odrastala... Kad sam bila dijete, mnogi moji učitelji nisu odvojili vrijeme da nas upoznaju. Nisu nam stvarno pokazivali ljubav, pričali nam o svojoj obitelji ili čak pitali za našu", piše ona. "Samo bi došli, predavali i otišli kući. Sjećam se škole i mrzila sam je većinu godina. Mogu na prste jedne ruke nabrojati učitelje s kojima sam se osjećala sigurno i sretno."
Yates je napisala kako je nju škola ispunjavala tjeskobom
Upravo ju je to iskustvo ponukalo da poželi biti druga učiteljica. "Škola me ispunila tolikom tjeskobom i mislim da je to glavni razlog zašto sada svoje srce i dušu ulažem u podučavanje", napisala je ona. „Pronalazim toliku utjehu u tome da gledam roditelje u oči i govorim im da ću se brinuti o njihovoj djeci, a oni me pogledaju i znaju da to mislim."
Sigurni smo da će oni jedno danas svojoj djeci govoriti o divnoj učiteljici...
