Djeca su najiskrenija stvorenja i često od njih čujemo najvažnije riječi i upravo nam ona često vrate upravo ono što u njih uložimo. Ova se djelatnica škole uvjerila da je radila dobru stvar…
Uvijek smo spremni reći kako – na djeci, na mladima svijet ostaje. I to je jedina istina, naravno. No, sve češće smo spremni na sve gledati nekako crno, bez nade, pa često znamo spomenuti kako ti mladi na kojima svijet ostaje i nisu baš onakvi kakvi bi trebali biti, kako nisu baš takvi da im mi poželimo taj svijet ostaviti, kako ne zaslužuju taj svijet… Svašta smo spremni reći i nekad smo u pravu, to je istina. Ali nekad nam ta ista mladost, ta ista djeca pokažu – da smo u krivu.
A mi tako volimo kad nam pokažu da smo u krivu! Jer to znači da je svijet lijep, da su djeca naša sreća, da ne samo da imamo kome ostaviti svijet, nego je svijet u pravim rukama, rukama koje će pokušati popraviti sve što smo mi „pokvarili“.
A što nas je ovoga puta potaknulo na ovakvo razmišljanje?
Jedan video iz jedne hrvatske škole. Video koji je s razlogom oduševio i rasplakao mnoge, baš kao što se rasplakala i ona zbog koje je video nastao.
Naime, djeca 4.a razreda međimurske škole OŠ Podturen na najslađi su se mogući način oprostili od svoje omiljene školske spremačice Biserke, koja odlazi u mirovinu. Ovaj je dirljiv trenutak zabilježio razrednik ovog razreda, Vanja Barić, i objavio na TikToku, a mnogi su ga prenijeli, kao i Srednja.hr.
Razigrani učenici pozvali su spremačicu Biserku da sjedne za stol i ispruži ruke, te da zažmiri. Ona je to i učinila, a oni su joj na ruke počeli slagati razne slatkiše, bombonijere, čokolade… Kad su joj rekli da otvori oči, gospođa Biserka je to i učinila, a jedna od učenica joj je rekla: „To je za Vas jer ste uvijek bili uz nas! Sretno Vam u mirovini“.
Budući da su i nama potekle suze dok smo to gledali, ne čudi nas da omiljena spremačica Biserka nije mogla suspregnuti suze.
„Nemam vam kaj drugo reći… hvala vam!“ emotivna je bila gospođa Biserka, dok su je sva djeca grlila. Sigurni smo da je to trenutak kad shvatiš da si radio nešto dobro i nema boljeg osjećaja od tog.
Želimo i mi gospođi Biserki ugodnu zasluženu mirovinu! Ova će je se djeca zasigurno još dugo sjećati, a ona je svoj obol njihovom školovanju dala na najljepši mogući način.
