U kombinaciji s neadekvatnim odgojem, bio on prestrog ili preblag, dobivamo djecu koja nemaju razvijenu empatiju prema drugima, koja nisu usvojila adekvatne društvene norme, koja su naučila da je nasilje normalan način ponašanja, koja nemaju razvijen osjećaj odgovornosti niti obaveza, koja smatraju da mogu činiti što žele bez ikakvih posljedica
Puno smo slušali o profesoru Franji koji je fizički udario učenike koji su ga gađali kredama i pljunuli na stol. Ali to nije sve, počeli su se javljati i drugi nastavnici koji se suočavaju sa sličnim problemima. Dječje nasilje usmjereno prema prosvjetnim radnicima je u porastu. Nažalost, i ponašanje profesora nije bilo primjereno i ne pridonosi dugoročnom rješavanju problema. Već svi dobro znamo da nasilje rađa nasilje!
Postavlja se pitanje, kako je stanje postalo tako loše? Kako su nastavnici, učitelji i profesori izgubili autoritet? Što se to događa s novim generacijama i kakvi će to jednog dana biti ljudi?
Djeca o društvu, društvenim normama i kako se ponašati prema drugima uče u obitelji, od roditelja. Dolaskom promjena u društvu u kojem glavnu riječ ima novac, uspjeh (na bilo koji način) i dokazivanje pred drugima, zamijenili su one prave društvene vrijednosti i norme.
Nove generacije roditelja koji su odgajani bez adekvatnih granica, kojima su roditelji pokušavali nadoknaditi ljubav i učestalo izbivanje uz kupovinu svega što si zažele, prekomjerno zaštićivanje te uskakanje djetetu kada god naiđe na problem - od slaganja kockica do utjecanja na nastavnike da djetetu daju bolju ocjenu bez obzira na znanje - sada pokazuju svoje posljedice.
Djeca nisu svjesna kako njihovi postupci utječu na druge
Međutim, nije samo odgoj u pitanju. I mediji tu imaju svoju ulogu. Koliko ste samo puta vidjeli animirani ili igrani film gdje se nasilje, uništavanje i agresija opravdava kao sredstvo dolaska do željenog cilja ili prikazuje kao zabavno. Gledajući takav sadržaj, često bez nadzora roditelja, što možemo očekivati od djece? Oni samo oponašaju ono što vide.
U kombinaciji s neadekvatnim odgojem, bio on prestrog ili preblag, dobivamo djecu koja nemaju razvijenu empatiju prema drugima, koja nisu usvojila adekvatne društvene norme, koja su naučila da je nasilje normalan način ponašanja, koja nemaju razvijen osjećaj odgovornosti niti obaveza, koja smatraju da mogu činiti što žele bez ikakvih posljedica.
Međutim, nije sve tako crno i može se promijeniti. Kako? S jedne strane edukacijom roditelja već od najranije dobi djeteta. Korištenje drukčije riječi u razgovoru s djetetom ili samo mala promjena u ponašanju roditelja može učiniti velike promjene u odgoju. Roditelji koji nauče adekvatne načine komunikacije s djecom, te kako postaviti adekvatne granice i kako ih održavati, odgojit će dijete koje će suosjećati prema drugima, koje će poštivati pravila, koje neće biti nasilno.
S druge strane, treba educirati i djecu. U mnogim slučajevima, djeca naprosto nisu svjesna svojih postupaka i kako oni utječu na druge. Puna su bijesa i nezadovoljstva koje ne znaju adekvatno izraziti. Kazne i prijetnje kako u obitelji ili unutar školskog sustava ne rješavaju problem. Zapravo baš suprotno. Potiču netrpeljivost i ljutnju.
Ono što bi moglo uvelike pomoći je igranje uloga. Na taj način se dijete stavlja u tuđe cipele i pruža mu se mogućnost da uvidi posljedice svog ponašanja na druge. Ne smijemo zaboraviti da djeca, pa i odrasli najlakše uče kroz neki vid igre.
Osim toga, meditacije tu mogu puno učiniti. Kroz njih, dijete se povezuje sa samim sobom i emocijama koje nosi u sebi. Meditacija pomaže da postaju svjesniji svojih misli i postupaka. Ta djeca s vremenom razviju osjećaj odgovornosti i odgovornije ponašanje. Ono što je možda i najbitnije, nauče kako se nositi s emocijama i kako pravilno reagirati na njih.
