Školarci Prehrana školarca 1074 prikaza 10. srpnja 2014.

Kako roditelji utječu na debljinu djece?

obitelj fast food
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Neka djeca imaju pretile roditelje pa jednostavno prihvaćaju njihov obrazac ponašanja prema hrani, dok ga neka djeca sama razvijaju uslijed emocija s kojima ne znaju što bi, uslijed situacija koje ne znaju riješiti ili uslijed atmosfere u kojoj žive pa im je konzumacija hrane obrana

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo oko 12 posto osnovnoškolaca ima povećanu tjelesnu težinu, a više od pet posto ih je pretilo. Promjena prehrambenih navika u određenoj je mjeri odgovorna za sve veći broj debele djece, no nekontrolirano prejedanje često je uzrokovano i emocionalnim problemima. Koji su to točno razlozi zbog kojih djeca prečesto posežu za hranom, pitali smo pedagoginju i integrativnu gestalt terapeutkinju Ivanu Grabar.

"Isto pitanje mogli bismo postaviti i odraslima. Naši unutarnji razlozi su individualni – netko jede kad je napet, netko kada je tužan, netko kada je pod stresom, netko kada je sam, netko kada ne može dostići svoj cilj, a hrana je tu, prisutna, ne bježi i pruža utjehu pa nekome čak i ohrabrenje. Neke osobe sve osjećaje i tugu, i strah, i veselje, i radost, i pobjedu, i dosadu proslavljaju hranom", objašnjava pedagoginja. Dodaje kako neka djeca imaju i pretile roditelje pa jednostavno prihvaćaju njihov obrazac ponašanja prema hrani, dok ga neka djeca sama razvijaju uslijed emocija s kojima ne znaju što bi, uslijed situacija koje ne znaju riješiti ili uslijed atmosfere u kojoj žive pa im je konzumacija hrane obrana.

"Učestalo nezadovoljstvo sobom, drugima, okolnostima bez mogućnosti kvalitetnog razgovora i definiranja problema te alata rješavanja problema doprinosi tome da djeca razviju takav obrazac ponašanja prema hrani. Hrana postaje gotovo kao osoba: netko tko nas tješi, toplina koja nam često nedostaje, vjeran prijatelj kroz život", kaže terapeutkinja.

Hrana kao prijatelj

Neka djeca, nastavlja terapeutkinja, imaju previše nestrukturiranog vremena pa dan provode pred raznim ekranima, a u tim situacijama su sami ili uz nekoga tko ih samo čuva. Hrana im je tada prijatelj koji s njima dijeli te doživljaje te postaje supstitucija za ljubav.

"Kupovanjem omiljene hrane djeci često kupujemo njihovo zadovoljstvo ili ih potičemo na neka poželjna ponašanja ili pokušavamo sebi osigurati malo mira jer su tada usmjereni na konzumiranje ukusnih zalogaja. Sigurno je da ima još razloga zbog kojih odrasli kod djece razvijaju, nesvjesno, nepoželjne oblike ponašanja prema hrani. Neće se kod sve djece razviti poremećaj prehrane, ali kod nekih hoće", pojašnjava Ivana Grabar.

Hoće li se kod djece razviti poremećaj u prehrani, ovisi o više različitih faktora: genetskim predispozicijama, obiteljskog anamnezi, senzibilnosti samog djeteta, atmosferi u kojoj dijete raste, uzoru kojeg mu daju njegovi prvi primjeri, odnosno roditelji, načinima kako se dijete nosi s teškoćama.

Vrlo često se događa da se hrana konzumira i u situacijama kada nismo gladni, no to, smatra pedagoginja, ne bi bio problem kada bismo i tada prema hrani ostali zdravi, aktivni i optimistični. Međutim, situacija je u najvećem broju slučajeva potpuno drugačija, odnosno nakon kratkotrajne utjehe hrana stvara osjećaj nadutosti, hrana u nama truli i ne donosi nam energiju, već sasvim suprotno.

"Hrana tada u našem tijelu stvara osjećaj težine, a pretile osobe često boluju od depresije koju guše novom konzumacijom hrane ili nekim drugim neprihvatljivim i štetnim obrascima ponašanja", kaže terapeutkinja.

Negativan utjecaj na samopouzdanje

Neupitno je da se kvaliteta prehrane posljednjih godina dosta promijenila , a fast food, grickalice, gazirani napici, koje većina djece obožava, svakako utječu na pretilost kod djece.

"Društvo i mediji nam šalju dvostruke poruke: ukusne obroke pripremljene na brzinu, razne vrste novih prehrambenih proizvoda te vitke ljude koji te proizvode konzumiraju i razna sredstva za mršavljenje te pomagala da izgledamo vitkije. Iz toga možemo pročitati sljedeće: Jedite ukusnu hranu, budite vitki, a mi ćemo vam pomoći da skinete suvišne kilograme ako ih dobijete. Ili da barem izgledate vitkije. Naravno da je teško ostati vitak jedući sve te zamamljive zalogaje. Hrana koju gledamo na reklamama potiče nas da ustanemo i otvorimo naš frižider ili smočnicu", kaže pedagoginja te dodaje kako je i hrana sve bogatija raznim pojačivačima okusa koji "zovu na još". Ti pojačivači okusa stvaraju blage oblike ovisnosti koji mame da takve vrste namirnica kušamo opet iako nismo gladni i to dovodi do začaranog kruga.

Ivana Grabar, psiholog | Author: Robert Anić/PIXSELL Foto: Robert Anić/PIXSELL

Povećana tjelesna težina nikome nije ugodna i može negativno utjecati na samopouzdanje, a kod djece je taj osjećaj još izraženiji.

"Djeca to doživljavaju još teže. Često se povlače u sebe, najradije bi da su nevidljivi. Neki reagiraju upravo suprotno: formiraju grube oblike ponašanja kako bi se tako obranili od eventualnih napada. Iznutra se osjećaju zapravo krhko i ranjivo. Često su usamljena. Ne pričaju rado o svom problemu s težinom. Slušaju komentare na svoj račun. Komentare koji bole i odrasle, a nerazvijenu dječju psihu frustriraju, nekada i traumatiziraju", kaže Ivana Grabar.

Budite primjer djeci

Kako biste pomogli svom djetetu da razvije zdrav odnos prema hrani te tako spriječili debljanje terapeutkinja predlaže sljedeće:

  • možete biti primjer. Ako i sami imate višak kilograma, možete zajednički odlučiti što ćete poduzeti. Možete hrabriti jedno drugo u nastojanju da živite zdravo
  • nastojte imati pet obroka ili tri obroka, te ne jesti između obroka.
  • kada jedete, pokušajte ne činiti ništa drugo– ne čitati knjigu, ne gledati televiziju. Tada jedete nesvjesno i ne možete osjetiti kada je dosta.
  • pokušajte jesti barem jedan obrok zajedno
  • pobrinite se da popijete dovoljnu količinu vode svakog dana
  • zajedno s djetetom provedite neko vrijeme na zraku, u brzoj šetnji ili ga otpratite na trening, a vi za to vrijeme konstruktivno provedite vrijeme šetajući. Ako je dijete dovoljno veliko da ga ne trebate više nigdje pratiti, organizirajte samostalno svoju tjelesnu aktivnost, pozovite i dijete da se priključi; jasno dajte do znanja da želite mijenjati dosadašnji obrazac ponašanja kod sebe i da to očekujete i od njega, radi toga što ga volite i što mu želite dobro
  • limitirajte vrijeme gledanja u ekran. Odredite koliko vremena vam se čini prihvatljivim za tv ili računalo ili igrice na mobitelu. Napišite zajedno s djetetom aktivnosti između obroka. Između aktivnosti predvidite i vrijeme za igru, opuštanje, zabavu, ali bez hrane. Hrana je dopuštena samo za vrijeme obroka.
  • razgovarajte s djecom o svojim osjećajima. Počnite prvo mi: Danas mi je bilo neugodno u plavoj haljini jer mi je pretijesna. / Bole me noge dok se penjem uz stepenice. /Tek sam pojela ručak, a još uvijek želim nešto jesti. Teško mi je izdržati do sljedećeg obroka. /Kako si ti? Nakon ovakvog dijeljenja emocija, možemo očekivati da ćemo s vremenom dobiti isto zauzvrat

"Budimo strpljivi i radimo na svojim urednim prehrambenim navikama. Pokazujmo primjerom kako ispravno jesti, kretati se, biti aktivni, uvedimo obroke u naše dane i ispustimo grickanja (čak i zdrave hrane) između njih. Budimo dosljedni. Tako će naše dijete s vremenom uvidjeti i prihvatiti nove obrasce ponašanja prema hrani. Ne možemo mijenjati kod djeteta ono što nismo sami spremni promijeniti", zaključuje pedagoginja Ivana Grabar.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.