Bliži nam se vrijeme blagdana, vrijeme kad se možda najintenzivnije družimo s obitelji i u većim skupinama bliskih ljudi. Često tada djeci govorimo kako moraju biti pristojni i reći 'molim, hvala' i ostalo, ali ova pedagoginja kaže drukčije.
Kad god smo u okruženju drugih odraslih ljudi, postaje nam posebno bitno kako se naše dijete ponaša i zahtijevamo (ili očekujemo) da se ponaša pristojno i sa svima pristojno komunicira. Kad ih neki daleki rođak kojeg vide nekoliko puta godišnje pozdravi i pohvali, da kažu 'hvala'. Da kažu 'molim te' ili 'molim vas' prije nego nešto zatraže.
Sigurno ćeš prije blagdanskog druženja imati mali 'sastanak' s klincima i podsjetiti ih na to da moraju govoriti molim i hvala. Pa ćeš onda na putu prema obiteljskom okupljanju opet malo razgovarati o tom. Pa ćeš kad ne izgovore 'hvala', reći nešto poput „A što kažemo?“
Svi želimo odgojiti pristojnu djecu, ali nije svako dijete isto, pa jednostavno ne počnu svi u isto vrijeme primjenjivati sva ta pravila lijepog ponašanja. Zato nam uvijek dođe ta potreba da ih prije nekih susreta podsjetimo. No, pedagoginja Beck Goodman kaže da to možda i nije najučinkovitija metoda.
„Ako planirate druženje s obitelji koja ima velika očekivanja, prestanite podsjećati svoju djecu da kažu 'molim' i 'hvala'", rekla je Goodman u videu objavljenom na njezinom Instagramu, @growwithbeck.
„Meni je jako važno lijepo ponašanje, pa stvarno želim da kažu 'molim te' i 'hvala', ali ne želim da ih mi podsjećamo da to učine”, objasnila je.
Ima li ti to smisla? Možda ne baš ovako na prvu, ali poslušajmo je što dalje kaže.
„Kad to kažu prirodno, sami od sebe, pokažite da je to velika stvar, proslavite to. 'To je bilo sjajno. Bože moj. Hvala ti puno što si se zahvalio. Zbog toga sam se osjećala stvarno cijenjeno. Puno ti hvala na tome’, objasnila je Goodman.
To je taj moderni pristup odgoju, prema kojem se djetetu ne treba nametati neke stvari, ma koliko one bile važne. No, s druge strane, znamo da realno takav pristup često bolje „radi“ jer djeca uvijek vole zaobići ono što im izričito kažemo da naprave… I činjenica je da puno bolje reagiraju na pohvale, nego na pokude.
Ista je stvar i ovdje, princip je isti – treba ih hvaliti kad to sami od sebe naprave, a ne podsjećati neprestano na to i kuditi kad ne naprave tako.
„I znate što“, rekla je Goodman: „Kada se počnete baviti onim kad oni to rade i prestanete se baviti onim kad oni to ne rade, vidjet ćete to sami, oni će govoriti molim te i hvala.“
Neki od komentatora bili su spremni isprobati ovu metodu, a jedna je komentirala: „Sviđa mi se ovo! Radimo s djecom koja imaju selektivni mutizam i svi smo za pohvale!”
„Uvijek sam se osjećala poniženo kad su mi moji roditelji to radili. Nikada mi ne bi dali priliku da to sama kažem prije nego što bi me posramili time što me moraju 'podsjetiti'. Nikada neću biti roditelj zbog kojeg se moja djeca osjećaju kao da su loša jer ne pokazuju zahvalnost na ispravan način,” rekla je druga, ističući lošu stranu podsjećanja.
Ipak, neki nisu bili fascinirani ovom metodom, te su istaknuli da nisu sva djeca jednako spremna pokazati lijepo ponašanje i manire.
„Poticala sam i podučavala svoju kćer - pa, sada ima osamnaest godina - dugo? Zahvaliti ljudima? Pokazivala sam svojim primjerom kako to reći, govorila sam to u naše ime, podsjećala sam je da to kaže, učinila sam sve. Još uvijek joj je TAKO neugodno to reći. Neka se djeca jednostavno osjećaju čudno govoreći 'hvala', a ja sam bila jedna od njih. Ne znam zašto je to tako, moguće je da je povezano s autizmom, ali samo sam ovo željela spomenuti za sve koji se dugo bore s time da njihova djeca pokažu ljubaznost i zahvalnost,” istaknula je jedna komentatorica.
Dobro, znamo da ne reagiraju sva djeca jednako i znamo da nisu svi jednako spremni govoriti pred drugima. No, znamo isto tako da se isplati svaku ovakvu (dobro, ne baš svaku, svaku) predloženu metodu isprobati, pa možda baš ta upali.
