Pritisak na djecu je velik u današnje vrijeme, i to na bilo kojem polju. Često su i roditelji izvor tog pritiska, i to nekad niti ne razmišljajući o tome i nemajući uvid u to što čine. Evo kako prepoznati to.
Pritisak koji djeca osjećaju u današnje, moderno vrijeme je – možemo gotovo argumentirano reći – veći nego što je bio prije nekoliko desetljeća. Taj pritisak dolazi sa svih strana i ide do nekih neslućenih razmjera. Dokaz za to je zasigurno i povećan broj mentalnih poremećaja kod sve mlađe djece, kao i razne poteškoće u društvu ove populacije.
Možemo za to kriviti mobitele i društvene medije, možemo kriviti školu i preopterećenost svim očekivanjima, možemo kriviti pretjerano zaposlene roditelje, možemo kriviti pretjerano brojne aktivnosti kojima ih opterećujemo… Na kraju krajeva dođemo do tog da je taj pritisak koji osjećaju kombinacija svega ovog, a nekad i više od tog.
Kako prepoznati da je tvoje dijete na rubu „pucanja“, da je stres s kojim se nosi prevelik? Nije to lako, ma koliko se osjećali kompetentnima kao roditelji. Evo što na tu temu kažu stručnjaci za portal Huffington Post. Kako prepoznati da vršimo prevelik pritisak na dijete?
Znak br. 1: Izbjegavanje ili odgađanje
Kada su djeca preopterećena, ali ne žele razočarati roditelje, onda počinju smišljati izgovore. Boli ih trbuh, ne znaju gdje im je sportska oprema, ne mogu trčati brže nego što trče… Ako se ne mogu suočiti s obvezama, počet će ih izbjegavati.
„Razmislite kako dijete vidi 'zašto' ide na neku aktivnost: zašto ide na ples, zašto ide na dodatnu matematiku?“ rekla je Lisa Damour, klinička psihologinja i autorica bestselera New York Timesa „Pod pritiskom“. „Ako je taj 'zašto' - zato što roditelj to želi, vrijeme je da dobro razmislite je li to pravi put.“
Neke se stvari ne mogu izbjeći – poput škole. No, neke mogu – poput dodatne matematike. Važno je na pravi način riješiti problem djetetova izbjegavanja. Ako roditelj dijete ostavi kod kuće, da tako izbjegne test, to nije prava pomoć. Djetetu se može pomoći s učenjem, savjetovanjem s profesorom… I otvoren razgovor s djetetom.
Znak br. 2: Ne mogu se oporaviti
Ako dijete najednom djeluje kao da se ne može koncentrirati, kao da gubi motivaciju ili je razdražljivo, možda ne dobiva dovoljno vremena za odmor. Djeca i tinejdžeri trebali bi spavati između devet i 11 sati po noći. Uz to, potreban im je odmor tijekom dana kako bi napunili baterije.
„Kada stres poraste, dolazi do dodatnog iscrpljivanja“, rekla je Michele Borba, obrazovna psihologinja i autorica knjige „Thrivers: The Surprising Reason Why Some Kids Struggle, and Others Shine“. „Sve je manje sna, sve manje energije, pa je slabiji i fokus.“
Iz škole ravno na sport, pa zadaća, pa ravno u krevet… ne može svako dijete tako funkcionirati. Ako svoje dijete procjenjujemo na temelju tuđeg djeteta i njegova rasporeda, tako dobivamo nerealna očekivanja.
„Nemojte koristiti ono što druga djeca rade kao mjeru onoga što bi vaša djeca trebala raditi“, rekla je Damour. „Važno je da djeca rade teške stvari i da rastu, ali moraju se moći adekvatno oporaviti, a oporavak izgleda stvarno drugačije od djeteta do djeteta.“
Znak br. 3: Sposobni su, ali nisu motivirani
Djeca koja su motivirana vlastitim interesima i željama obično su uspješnija od onih koje potiču roditelji. Uspjeh i stav djeteta može ukazati na razinu njihova ulaganja. Kada dijete istinski uživa u aktivnosti, upornije je u tome i brže uči.
„Ako se čini da vaše dijete... ne nadograđuje sposobnosti ili vještine, možda je vrijeme da im dopustite da naprave pauzu od toga“, rekla je Damour. „Možda zapravo dobivate povratne informacije od odraslih uključenih u aktivnost da se dijete samo 'pojavi'.”
To znači da vaše dijete ispunjava obveze, ali nije zainteresirano za poboljšanje ili postizanje novih ciljeva. To nije isto kao kad dijete ne napreduje trenutno zato što radi na poboljšanju. Kada se dijete samo pojavljuje na aktivnosti, ali nije zainteresirano za uspjeh, vrijeme je za procjenu želi li dijete uistinu tu aktivnost.
Znak br. 4: Roditeljima je više stalo nego djetetu
Svako dijete ima jedinstvene talente. Ako nekom djetetu baš ne ide uspjeh u školi, sasvim je logično pružiti mu neki drugi 'poligon' za uspjeh. No, ako previše „guramo“ dijete, to može imati kontraefekt. Kada djeca postižu niske rezultate, gube samopouzdanje i sumnjaju u svoje talente. Važnu ulogu tu igra reakcija roditelja. Razmisli kako se vi nosite s nekom ocjenom i reagirate li na pravi način.
„Mjesto gdje ovo skreće s puta je kada učenik i roditelj nisu usklađeni oko ciljeva, kada je roditelju puno više stalo do učenikovog rada nego učeniku“, rekla je Damour. „Odgovor u tom slučaju nije nužno vršiti jači pritisak na učenika. Često će se to obiti o glavu, posebno ako imate tinejdžera.“
Umjesto jačeg pritiska, korisniji je otvoren razgovor u kojem će se istražiti mogućnosti za dijete.
Znak br. 5: Nedostatak uživanja
Gledanje djece kako sudjeluju u sportu i klubovima je uzbudljivo i roditelji se mogu brzo zanijeti vizijama svog djeteta kako postiže pobjednički koš ili pjeva solo koncert. Uz sve izbore i mogućnosti, ponekad zaboravimo da su izvannastavne aktivnosti neobavezne. Postoje kako bi djeci pružile dodatni način za razvoj vještina, ali je također u redu da ih potpuno preskočimo.
„Pazite na ton i spremnost kada je vrijeme za aktivnost“, rekao je Borba. „Ponašanje je uvijek znak upozorenja.“
