Kad tvoje dijete igra utakmicu, prirodno je da želiš pobjedu. Djetetovu pobjedu, odnosno pobjedu djetetova kluba. No, neki to pokazuju na manje, a neki na više glasan način…
Dječja utakmica. Na primjer, nogomet. Vikend. Dolaziš s djetetom i objašnjavaš mu, kao i svaki put, da je najvažnije odigrati utakmicu i dati sve od sebe. Kažeš da je tebi uvijek pobjednik i da ako da sve od sebe, to je najbolje što može. Jedva čekaš vidjeti dijete na terenu i uživati u vještinama koje donedavno nije ni pokazivalo.
A onda počne utakmica. I imaš osjećaj najednom kao da si na derbiju Dinamo – Hajduk ili nekoj odlučnoj utakmici za Svjetsko prvenstvo. Navijanje, i to glasno, bodrenje, glasnije nego što priliči, sugestije, zapravo vrlo okrutne, tako da se uopće ne možeš koncentrirati na svoje dijete i njegovu igru. Da, neki roditelji jednostavno nemaju mjeru u ovakvim situacijama.
Upravo zbog takvih roditelja jedan je dječji nogometni klub iz Montane odlučio uvesti stroga pravila – za roditelje. Surf Soccer Club je uveo nešto što se kod njih zove „Silent Saturday“, odnosno „Tiha subota“, a prema pravilima roditelji ne smiju razgovarati, vikati, niti navijati sa strane za vrijeme utakmice.
Pravila glase ovako:
- Nema razgovora, vikanja niti „razgovora“ roditelja koji prate utakmicu sa strane
- Minimalne upute trenera s crte, najčešće zamjene i promjene položaja
- Nema apsolutno nikakvog izravnog razgovora sa sudcima, osim zahvale na kraju utakmice
- Nema navijanja dok utakmica ne završi
I ova pravila se moraju provoditi, pa postoje na svakoj utakmici čak i redari koji se brinu za to da se pravila ne krše.
Zvuči pretjerano okrutno i strogo? Ako odgovoriš s 'da', to bi moglo značiti da si ti jedan od „tih roditelja“. Svi drugi će razumjeti potrebu za ovakvim pravilima, pa i poželjeti nešto slično u klubu svog djeteta. Da oni mogu mirno sjesti i uživati u vještinama svog djeteta, pa i pobjedi ili porazu, kako god bilo.
Podvojene reakcije
Treneri su se odlučili na ovakav potez kako bi oni mogli svoju pažnju usmjeriti na one koje treniranju, mališane, a s druge strane, kako bi ti mališani mogli u miru i bez distrakcija pokazati što su naučili i što mogu. Klub odlučno stoji iza svoje odluke, dok su se neki roditelji pobunili zbog ovakvog pravilnika.
„Potpuno jadno je igrati ispred tihih zombija. Pa svaki igrač žudi za uzvicima iz publike, kad se stvari zagriju,“ napisao je jedan roditelj ispod objave na stranici kluba. Drugi je napisao: „Ovo je najapsurdnija stvar koju sam ikad čuo. Kažete mi da ne mogu navijati za svoje dijete!“
Nakon prve takve utakmice, roditelji nisu bili oduševljeni, a prema njihovom pisanju ovakav se koncept nije svidio niti djeci. Ono što su neki, s pravom, primijetili jest da bi trebalo kazniti one koji se ne ponašaju primjereno, a ne sve roditelje na ovakav način. Naime, problem je u roditeljima koji sa strane dobacuju okrutne i neprimjerene komentare i savjete, upute za svoju djecu.
I ovo će, kao i sve, imati one koji će odmah biti ZA i one koji će biti strogo PROTIV. Mi ćemo se složiti s jednim od roditelja, pa reći da bi bilo u redu navijati, ali fer i sportski. No, ako ne ide tako…
