Tjeraju li nas naše neostvarene ambicije da klincima natovarimo brdo obveza i aktivnosti? Zatrpavamo li svoju djecu aktivnostima, piše Gianna Kotroman, radijska i TV voditeljica.
Nova pedagoška/školska godina počela, s njom i raznorazne aktivnosti za klince. Engleski, sportske aktivnosti, gitara, klavir, robotika, malci genijalci, šah i tako u nedogled. Daleko od toga da sve to nisu dobre stvari za klince. Super. Ali za realizaciju iziskuju puno slobodnog vremena. Možda previše zatrpavamo svoju djecu aktivnostima. Konkretno predškolce ili vrtićance. Na tu temu razgovaram s puno roditelja. I još nisam upoznala tatu/mamu kojem klinac ne ide na bar jednu aktivnost. Štoviše, puno djece ide na 2 ili čak 3 aktivnosti tjedno. Nije li to malo previše. Što im ostaje od slobodnog vremena.
Kao svaki normalan roditelj često si postavljam pitanje, preopterećujem li svoje dijete aktivnostima? Daleko od toga da sam da sam za opciju tablet, mobitel i slične ovisničke spravice. Moj sin Lukas (6) ide na atletiku/trčanje 2-3 x tjedno. I svaki put ga prije treninga pitam želi li. Nikad nije odbio jer mu je super. Trenira trčanje kroz igru, druži se s većom djecom, stječe naviku odlaska na trening i upoznaje se s autoritetom trenera i fair play-u. Bitna stavka u životu. Kroz treninge se uči pobjedama, porazima i najvažnijoj stvari –ne odustajanju.
Iskreno ponekad se pitam jel mu to previše? 3x tjedno. Uskoro kreće 1 x tjedno i na radionicu za potencijalno darovite klince. Znam da će mu tamo biti fora i zanimljivo, ali koliko aktivnosti za klince je ok?
Znam da će mnogi roditelji odgovoriti koliko dijete želi ..Ali stvarno želi li sve te obveze u svom životu. Predškolac, školarac , svejedno. Tko kaže da zna što želi. Tisuću puta se dokazalo i pokazalo da eksperimentiraju - malo bi na nogomet pa na tenis, engleski, judo, gitara, klavir…..
Možda ih ipak treba pustiti da budu samo zaigrani klinci bez puno obveza/aktivnosti i izludiraju se do škole jer brdo obveza i aktivnosti ih ionako čeka kad sjednu u školske klupe.
